Tupo jutro puno razočarenja kao nakon pijane, novogodišnje noći iz koje
se ne sjećaš ničeg, ali dobro znaš da nisi ševio. Tragedija
hercegovačkog naroda godinama se pokazivala kao iznimno duboka i
znakovita. Gotovo šekspirovska. Predsjednički izbori bijahu tek još
jedan nanizani čin u BeHa teatru apsurda.
Autor – Old School-New Rules l poskok.info
Sin naše njive plodonosne, alkar didov iz Pogane vlake jučer je pazario
- u ništa. Umila ga majka. Dvajst' milijuna u ćorak. Politički
konvertit zvan Vjetrenjača, beskrupulozni karijerist, netransparentni
mafijaš i neobrazovani dilberić. Pametnom čovjeku sasvim dosta da mu
ruka nikad ne obrne krug oko imena veleštovanog gospodina. Pa da je iz
sto Poganih Vlaka odjednom.
Ono što zabrinjava su ona 94%. Redovi na kiši, dolasci čamcima, poruke
s oltara, grčevito čekanje satima da bi se izdalo sve ono što jesi, u
što si godinama vjerovao i što te je kao takvog određivalo stoljećima.
Hercegovci su jučer pljunuli na sve desno u sebi, na svoje pretke, na
svoj ponos, na sve ono s čim su se godinama kurčili omotavajući se
fanatično hrvatskim zastavama. Sad Tuđman Šušku gore u nebesima klempe
puca zbog vas, biseri.
Surovog izraza lica, svojim ionako sitnim usnicama, šapnut će Goji na uho, razgrćući oblake rukama :
-„Jel molim te, kakva je ono gužva oko mog i tvog kipa dole u Širokom, pa nije nam danas nijednome rođendan?
-„Nije“ – zaključit će Ministar Svih Ministara ponizno i uplašeno, ali
još uvijek s dubokim i markantnim kanadsko-briškim naglaskom.
-„Znam da nije jebote, inače bi mi banuli Boban i Slobo s onim
pičkama za poklon, ko i prošle godine!“ – dodat će Vrhovni Poglavar
zagonetno se smješkajući i meškoljeći junačko međunožje.
-„Danas su izbori gospodine Predsjedniče…“ – zamucat će na kraju Goja, sve lomeći prste u šakama.
-„Ah naravno…“ - uspravit će se značajno Tuđman – „nikad me moji
Hercegovci nisu iznevjerili, glave moje kockaste, znam da će dok ne
umru birati ispravno!“
-„Ali…Predsjedniče…ovaj, kako da Vam kažem, oni…oni su svi glasovali za Bandića!“
-„Za koga???!!“ – zagrmit će Tuđman i Goji opalit takvu šamarčinu,
da će mu obrve zamijenit mjesto, kao onomad kad je Ministar pitao može
li se još jedan šleper s parama dostaviti u Široki, jer su one
prijašnje sve bili potrošili.
Goja je prekrio zajapureno lice rukama. Slobo je samo zakolutao
očima. U ćošku se negdje začuo smijeh malog Alije. Uto je Tuđman ponovo
svima zaprijetio bljedunjavim kažiprstom :
-„Nemoj ovo slučajno da dođe do Pavelića, mogao bi mu opet čir proradit!“
Mobiliziranje svih članova obitelji, i pokretnih i nepokretnih, da
biste glasovali za koga? Za osobu koja je do jučer bila u stranci
nespojivoj s vašim svjetonazorima, a danas se gnuša crvenila kojeg je
sam jeo i pišao još od kad ga je mater sa zobnicom spremila put
metropole? Korumpiranu spodobu koji je inscenirano pobjegavši u izborne
trke vjerovao da kao iskusan sljemenski trkač može pobjeći i ruci
pravde? Za lašca kojemu je Pinokio bio omiljena bajka u djetinjstvu,
cvilidreti koja se zgraža nad prljavom kampanjom, a sam je prljaviji i
mutniji od trenutnog nabujalog korita rijeke Neretve, spreman da za
dobrobit svoje guzice posvađa i dva goblena na zidu? Baš moraš bit
mazohist dobrog želuca i ne odviše umnog moždanog aparata za uzet
navedenog kao svoga vođu.
Čitam faze i floskule kako je ovo hercegovačko glasovanje zapravo krik
jadnog i napaćenog naroda. Krik protiv čega ili koga? Kome kričimo
bolan, jel stvarno kričimo ili su nam samo pustili horore? Znate kome
Vi trebate kriknuti, izmanipulirani svijete? Onim našim, ovdašnjim
budaletinama koje ste svjesno birali u Hrvatski Sabor i u Federalni
Parlament. Koji su vam napravili sranja od života i konstantno ih i
dalje prave, a vi samo šutite, klimate glavama, okrećete stražnjice i
molite za još. I onda kričite Hrvatskoj? Određujete vidovnjački da će
gospodin Josipović biti sumrak za Hrvate Bosne i Hercegovine? Što li bi
nam dotični gospodin, inače predsjednik tuđe države, bio uopće il kiša
il sunce il mrak il išta drugo? Šta smo to mi njemu?
Čemu konstantna sranja da nam netko treba pomoći, od nečega nas
braniti, poslati nam svojih novaca? Oni nas pljuju po portalima,
kmeeee…dođi neko nek nas zagrli, molim te Bandiću, ti nas zagrli reci
da smo dobri, pliz. Čemu stalno postavljanje u ulogu nekog usvojenog,
odbačenog djeteta? Kako vas samo nije sramota? Hercegovina živi kao
Kalifornija. Bolidi i trokatnice. Markirana odjeća. Šoping centri niču
ko u Dubaiu. Samo jedan Široki Brijeg u svakoj kući ima po jednu firmu.
Iz Hrvatske ste isisali sve što ste mogli, jer ste većina vas
prijavljeni i ovdje i tamo, sa po nekoliko mirovina, invalidnina i
dječjih doplataka pod istim krovom. A mnogi ljudi u Hrvatskoj su na
rubu egzistencije.
Hoćemo li bukvalno? Bukvalno it is - Za vitalne nacionalne interese
Hrvata u BIH trebaju raditi političari Hrvati u BIH. Koji su za to
plaćeni. Koji se na tim radnim mjestima bogate, a od radnog učinka samo
sviraju federalnom kurcu. Jedan Josipović može, a i ne mora voditi
brigu o nama. Ponavljam, može, a i ne mora. Njegov ćeif. Njegova dobra
volja hoće li nam poslati malo kuna za gange ili za ispolitizirano
Sveučilište gdje će se novci podijeliti rodijački ko i obično.
A vi, puče moj rastrgane duše junačke, živite u Bosni i Hercegovini.
Dignite roletne. Protrljajte oči. To je vaša i moja jedina zemlja.
Mogućnost da Hercegovina bude u Hrvatskoj dolazi u obzir samo ako se
zaleti neki zajeban tsunami ili se dogode čudnovata preslagivanja
zemljane kore. Dotada živjeti vam je ovdje. Jer to je jedino Ovdje koje
imate.
Hvala 5571 osobi koja je glasovala protiv. 5571 osoba koja nije htjela
poniziti svoj zdravi razum. Meni ta brojka daje 5571 razlog za osmijeh.
Za istinu da negdje u kamenjaru učahurena postoji realna i drugačija
Hercegovina kojoj od svojih izmeta ne date da diše.