ruku na srce,neki su stvarno u Atenu isli ko tursiti,meni je najveca fora bio onaj nas sto se natjeco u konjickom sportu

sad je sve jasno.........

Istina da je jasno, Libore, ali ipak, on sam je tu najmanje kriv. Tko bi, tko se imalo ozbiljnije bavio sportom, na ponudu da se ide takmičiti na olimpijadu, rekao "hm, ma hvala, ali ja radije ne bi..."? Garant se nekom glasnogovorniku u kajak-kanu savezu (ili kak se to već zove) išlo malo u Atenu... I tko je to u HOO-u prihvatio? Kao što Mile kaže, to bi trebalo preispitati.

OS, taj konjanik (konjušar?) se zove Josef Pepo Puch, njega i ja smatram "najsvrsishodnijim" činom našeg olimpijskog sporta.

Slozio bih se s Kaubojem oko nastupa.

Da je meni netko ponudio da idem na OI, zasto ne.

Motas se po Olimpijskom selu, gnjavis Duncana i Iversona za potpise i da se slikas s njima, mijenjas hrvatske trenirke za one od drugih zemalja, mozda "puknes" koju gimnasticarku/plivacicu/skakcicu u vodu/odbojkasicu na pjesku, molis Boga da HRT ne prenosi tvoje nastupe tako da se ljudi ne pocnu pitati koji KuRac uopce tamo radis i tako....

Motas se po Olimpijskom selu, gnjavis Duncana i Iversona za potpise i da se slikas s njima, mijenjas hrvatske trenirke za one od drugih zemalja, mozda "puknes" koju gimnasticarku/plivacicu/skakcicu u vodu/odbojkasicu na pjesku




ocu i ja na olimpijadu

pa pocni jahat lijepo, promjeni drzavljanstvo (nadji neku prabaku Austrijanku, Cileanku ili Novozelandjanku) i javi se nasem savezu. Od cetiri olimpijade smo na dvije poslali nesposobne austrijske jahace, tako da ti je to najbolja sansa
Jedino si moras kupit konja, ostalo ti placa HOO.

inace, stjecajem okolnosti sam vidio utrku u kojoj je Horvaticek bio predzadnji. Bio je predzadnji samo zato sto je jedan od kanuista, koji je ocito imao kakve-takve sanse da udje direktno u finale (mislim da su isla trojica) u jednom trenutku skuzio da sansi vise nema i gotovo potpuno stao i Horvaticek ga je prestigao u foto finisu.
U jednoj utrci na 1000 metara je zaostao oko minute za pobjednikom (a oko 45 sekundi za predzadnjim)

Iz Glasa Slavonije:

BELIŠĆE - Prije točno godinu dana kanuist iz Belišća, mladi Emanuel Horvatiček, u američkom Gainesvilleu na Svjetskom prvenstvu mirnovodaša u konkurenciji 580 veslača iz 73 zemlje osvojio je odlično 11 mjesto u disciplini C-1 na 500 metara s vremenom 1:49,996. Da je to vrijeme imao prije četiri tjedna na Olimpijskim igrama u Ateni našao bi se u finalu. Ovako, u dvije discipline u kojima je nastupio nije stigao dalje od polufinala u C-1 na 500 i C-1 na 1.000 metara. Nakon dosta (ne)prospavanih noći odlučio je otvoriti srce i reći sve što ga je mučilo.
- Kao prvo, ne želim se opravdavati, jer sam na kraju samo ja ispao krivac za slab nastup na OI. Nitko ne spominje cijeli niz slabosti koje su učinjene od strane HKS-a prije odlaska u Atenu. Volio bih sjesti oči u oči sdirektorom Brankom Lovričem i razgovarati o svemu. Žalosno je da sam u Mađarskoj od prijatelja morao posuditi čamac, kao i da nisam imao trenera uz sebe na ovako velikom natjecanju. Moj trener Davor Popović bio je u gledalištu, a pri odlasku na vodu i na natjecanje pomogao mi je grčki trener!? Zar to nije tužno, ružno i sramotno? Nisam imao, osim mog kluba Belišća, pomoći ni od koga i to onda kada mi je pomoć bila najpotrebnija. Sam sam kriv, jer sam dopustio da se sve to odigrava oko mene, ogorčen nam je pričao Horvatiček na terasi KK Belišća.
O zdravstvenim problemima prije samog natjecanja i odlaska u Atenu nije htio govoriti. No poznato je da je nekoliko dana proveo u bolnici u Osijeku zbog slabe krvne slike (željezo) i niskog tlaka. Je li moglo biti bolje od dva polufinala?
- Neću zbog zdravstvenog stanja tražiti alibi. Za podbačaj kriv je prvo HKS pa onda ja. Polufinale C-1 na 500 metara, što je moja disciplina, odveslao sam 2:06, to je 17 sekundi slabije od onoga što objektivno mogu. Sa 70 posto snage to vrijeme imao sam na malo jačem treningu. Kažem, "pukao sam" i kriv sam što sam si sve to dopustio.
Što dalje?
- Prestajem veslati. Iako imam 25 godina, nemam više snage boriti se sa svime i svačime. Svi su mirnovodaši u Ateni, osim mene, imali cijele timove ljudi koji su brinuli o svakom detalju, prije, za vrijeme, i nakon natjecanja. Još ću se dva, tri tjedna odmoriti, a onda ću razgovarati s čelnicima KK Belišća koji su uvijek bili fer i korektni i uz mene, davali mi podršku i vidjeti što ću i kako dalje. Najbliža je opcija da ću postati trener kanuista. Nastojat ću kao trener pomoći kanuistima da imaju sve (pred)uvjete za vrhunske rezultate i da ne prođu kao ja u Ateni, gotovo sa suzama u očima zaključio je Horvatiček.