Sjetite se, na primjer, Josipa Perkovića. Mjesecima se razvlačila zajebancija treba li Njemačkoj izručiti udbaškog zlikovca kojega je tamošnji sud tražio zbog jednog krvnog delikta, nesvakidašnje gnjusnog i za balkanske standarde, a o srednjoeuropskima da i ne govorimo. Protivnika izručenja u cijeloj je Hrvatskoj bilo, trenutak da izbrojim... pa, zapravo, samo dvoje. Zoran Milanović i, naravno, Josip Perković. Istina, javila su se još nekolicina da im drže stranu, no oni su zaista bili samo partijska kukavelj koja je brinula da se šef ne naljuti.
onda je to trajalo. I trajalo. I trajalo. I trajalo... Čitava godina je prošla i mnogi od nas poželjeli su, vjerujem, iznervirano viknuti: “Evo, majku mu, ja ću, ako treba, otići u njemački zatvor umjesto Perkovića, samo da se Zoran Milanović napokon počne baviti nezaposlenošću!”
Mene je i danas sram kad se toga sjetim, kad je slučaj završio kako je završio, kako je jedino i mogao i kako smo otpočetka znali da će završiti. Kad se stara špijunčina ukrcala na redovnu zračnu liniju za Berlin, cijeli nam se trud hrvatskog vrha rasvijetlio u svojoj čudesnoj besmislenosti. Bio je to čisti gubitak novca i vremena, a čak je i Milanovićev ego ostao bolno uskraćen. Ako uopće postoji išta na ovome svijetu što bi taj ego namirilo.
http://www.jutarnji.hr/premijer-milanovic-i-crna-mamba--politicari-su-prirodno-taste-osobe--ne-znaju-da-sujeta-moze-biti-smrtonosna/1169449/
Ante Tomić
kako fino napisano .. samo sa nekih 7 mjeseci zakašnjenja. kada je to bilo aktualno tomić, kojeg je danas sram, tada je pisao o svjetlećoj gospi, dežulović i pavičić su obrađivali josića, stožer pa čak i izlaske maloljetnika i štošta još.
o J.P. nije bilo ni 'J.P.' toga se dobro sjećam jer sam baš pratio.
sad EPH okreće ploču pa prva pera konačno mogu oplest po državnom vrhu ili..? da nije nešto linić skuhao kontra Staljina? tko će znat koje su to mafijaške igre..