to se da rešiti jednostavno,pravim popisom,samo to naši nećeju napravit

npr. u Švicarskoj su se natjecali tko će više para poslat u HR a na kraju najveću paru poslje rata zgrnuo sanaderov brat.

Zapravo, vaše racionaliziranje na tu temu i sva pitanja bi bili legitimni u većini svjetskih zemalja. Ali problem s tom tezom je što ste ju lišili svih povijesnih, društvenih i političkih okolnosti hrvatskog naroda. 

Nije li godinama naša inteligencija manje-više sustavno raseljavana, najprije iz političkih, kasnije i ekonomskih razloga? Zašto imamo ljude po MIT-ovima, Lausanneama, Cambridgeima a MVP je žena bez srednje škole? Ne kuka li se na ovom topicu svako malo o tome kako genijalci odlaze iz Hrvatske a doktori idu raditi u Sloveniju? I, jel nam cilj da najbolje od svojeg naroda politički aktiviramo ili nek ode sve u pizdu materinu? Zašto se ne bi ugledali na Židove po tom pitanju?

Zakaj mislite da nekome u našem inozemstvu nije stvarno jako u interesu da ovo bude jednog dana bolja zemlja? Koliko puta su , postupili po onoj "put your money where your mouth is"? Rat, donacije..? Ja sam morao jednim ružnim poslom u Njemačku na tri mjeseca i tri mjeseca sam besplatno živio, jeo i pio kod naših ljudi koje sam tad upoznao prvi put u životu jer im je stvarno bilo jako drago izaći nekome našem u susret.

Ostatak su samo stereotipi, točni  na jednom malom broju uzoraka, kao i u većini slučajeva. Je, znam čovjeka iz Australije koji drži Pavelićevu sliku nad krevetom i to mu je vrhunac svijesti o domovini. Isto tako znam ljude iz Zagreba,  Splita ili Osijeka koji će glasati za HDZ, jer "ne žele dati glas komunjarama". Mislim, nije da ih nemate i na ovom topicu nekoliko takvih. Sam kaj onda pričate o IQ testu kao kriteriju glasanja, a ne o prebivalištu.

Nisu vam niš krivi dijasporci kad ste ljuti na ovu zemlju i "kaj će sada meni neki Australac glasati o Zakon o radu". Krivi su nam oni kaj su  godinama tjerali i slali Njemačkoj i SAD-u inženjere, muzičke genijalce, sveučilišne profesore mikro elektronike i neurokirurge a nama ostavili svoje prvake kumrovečkih ekonomskih tečajeva kako bi baš takva "elita" nama pisala  taj isti Zakon o radu.

Markač: Zar se sramimo reći tko je agresor, nema izjednačavanja krivnje!

 

General Mladen Markač na današnjoj je svečanoj akademiji u povodu 23. godišnjice osnutka Specijalne jedinice BATT Split poručio kako Hrvatska treba jasno reći tko je bio agresor te da treba oprostiti ali ne i zaboraviti zlodjela koja je agresor počinio, naglasivši pritom da nikoga ne treba mrziti.

„Zar se mi sramimo reći tko je agresor, nema izjednačavanja krivnje jer mi smo se borili na svojem tlu za svoju domovinu i nismo išli kod drugog osvajati teritorij, nego smo branili svoje“, istaknuo je general Markač, koji je bio i ratni zapovjednik Specijalne policije RH.

Po njegovim riječima postavlja se pitanje hoćemo li oprostiti. „Oprostiti možemo onome tko prizna da je nešto učinio nama loše pa ćemo onda kao kršćani reći, ‘mi ti opraštamo ali nećemo zaboraviti jer na to nemamo pravo’. Naša djeca moraju znati povijest Domovinskog rata“, naglasio je Markač na današnjem splitskom skupu.

„Oprostit će svaki od vas osobno onoliko koliko tko može, a kad se steknu uvjeti, kad onaj drugi prizna krivnju i oslobodi se aveti prošlosti, tada ćemo kolektivno možda moći oprostiti“, rekao je, naglasivši pritom kako iz osobnog iskustva znade da nije dobro mrziti niti težiti za osvetom. „To nas priječi da oslobodimo svoju dušu i srce“, poručio je.

Hrvatski branitelji su stvorili bedem koji se zove Republika Hrvatska za buduće obrane nacionalinih interesa i to se ne smije prepuštati zaboravu, rekao je Markač, koji je više puta istaknuo da u većoj mjeri treba njegovati domoljublje, osobito kroz institucije.

Izrazio je žaljenje što se zaboravlja doprinos specijalaca u Domovinskom ratu i što ih se potiskuje na margine.

U opširnom govoru, podsjetio je kako su još u listopadu 1991. godine Sabor i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman rekli da je „Srbija izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, a JNA je agresorska sila“.

„Ja sam izvornim svjedokom na slunjskim brdima kod Karlovca kada je agresorsko srpsko rušilačko vodstvo crtalo liniju i govorilo-’ovo je Srbija’”, rekao je i podsjetio da se početkom 90-ih u Srbiji pozivalo dragovoljce da idu „braniti srpstvo u Hrvatskoj“.

Agresora smo uz veliku žrtvu pobijedili 1995. a pretprošle godine smo dobili potvrdu međunarodne pravde u Haagu koja je rekla da smo imali obrambeni, oslobodilački i pravedan rat, kazao je.

„Kad je u pitanju politika, onda bih rekao: Hrvatska moja, sretna budi i neka te vode dobri ljudi“, poručio je Markač.

Više je puta u govoru zahvalio na mnoštvu pisama koje su on i general Ante Gotovina dok su bili u zatvoru u Haagu dobijali iz Splita i Splitsko-dalmatinske županije, rekavši da im je to bila golema poptora da izdrže sve što su tada preživljavali.

Na svečanosti je generalu Markaču uručen prigodan dar “Velebitska stina”, znak Udruge Specijalne jedinice policije BATT-Split kojim se podsjeća na velebitske položaje na kojima se ta postrojba borila u Domovinskom ratu.

Udruga Specijalne jedinice policije BATT Split nosi naziv po inicijalima prezimena prvih poginulih pripadnika postrojbe 1991. godine: Bočina, Abramović, Tomaš, Topić.

je kak ćeš rješit ako je rođen u Hrvatskoj? nemreš nekom iz Australije dat ako je Hrvat i rođen ovdje ili čak nije ni rođen a nedaš Srbinu koji je ovdje rođen a otišao '91,kak ćeš mu npr dokazat oružanu pobunu?

I sad si ti uzeo za primjer Zakon o radu koji sam istaknuo kao jednu od rijetkih situacija u kojima "možda, u nekom imaginarnom, kako bi ja htio, kad bi bilo po mojem svijetu" nebi dao pravo glasa nakon što sam jasno istaknuo da u svakom ostalom slučaju moraju imati pravo glasa?

Ma nit' je išlo tebe , nit' je Zakon o radu neki primjer, on je samo model a njega sam uzeo jer mi je ostao u" uhu" kad sam čitao zadnje postove. 

Poanta posta je bila dati stav općenito o konceptu glasanja dijaspore, nisam se lovio užih, konkretnih tema.

Ajd dobro, prihvaćam.

Ja sam to naveo kao nešto što bi možda bilo po meni fer, možda po nekome drugome nebi bilo. Uostalom u praksi je gotovo neprovedivo, trebao bi se mjenjati Ustav i zakoni, a dobilo se sigurno nebi ništa posebno.