More Sharing Services 7

komentara  2

Nakon što je poteze aktualnog vodstva gradskog HDZ-a iz Bruxellesa komentirala pjesmom „Dubrovačka dječica“ eurozastupnica te stranke Dubravka Šuica je i tijekom propitivanja bivše slovenske premijerke i kandidatkinje za podpredsjednicu Europske komisije zadužene za energetsku uniju, Alenke Bratušek ozbiljne političke vode pokušala prekriti glazbenom dosjetkom.

Smatrate li da je vrijeme da se, u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta, ogradite od komunizma unutar EU i okrenete budućnosti upitala je Šuica slovensku kandidatkinju na saslušanju aludirajući na njezine „sporne“ snimke s YouTubea na kojima Bratušek pjevajući Bandieru rossu „veliča i komunizam“.

Ona joj je odgovorila da se u Sloveniji „ta stara talijanska pjesma doživljava kao antifašistička“. Zato se nemam čega sramiti jer i Europa ima antifašističke temelje, uzvratila je Bratušek. Iz Šuičina ureda priopćili su kako je „takav odgovor kod brojnih zastupnika izazvao nevjericu“.

U njihovu polemiku uključio se slovenski europarlamentarac Ivo Vajgl ocijenivši da je Šuičino pitanje bilo sramotno, te da su je na to vjerojatno nagovorili eurozastupnici Slovenske demokratske stranke (SDS) bivšeg premijera Janeza Janše. Ne ulazeći u rasprave zastupnika koji pripadaju različitim političkim grupacijama unutar Europskog parlamenta, očito je da je dosjetkom o „Bandieri rossi“ Dubravka Šuica, možda i ne htijući, inicirala nove/stare rasprave o počecima još nedovršene demokratske tranzicije u našoj zemlji, odnosno razdoblja koje bi u hrvatskom sveukupnom, napose političkom životu, mnogi željeli zaboraviti. Ili ga barem dodatno popraviti i uljepšati „pravodobnim“ i/li naknadnim izborom prave stranke od uspostave neovisnosti Republike Hrvatske do danas.

U raspravama te vrste, a ne dovodeći u pitanje poruke Rezolucije EP-a o osudi totalitarističkih sustava, osobito komunističkog, jako je bitna okolnost vjerodostojnost adrese s koje se iniciraju rečena razmatranja. Nije tome davno odkako su američki znanstvenici Paula M. Pickering i Mark Baskin, profesori i suradnici Sveučilišta Albany (New York), specijalisti za Balkan, u svom radu (2008.) o zbivanjima u postkomunističkim državama nastalim na prostorima bivše Jugoslavije posebno istraživali naslijeđe nekadašnjeg Saveza komunista Hrvatske (SKH).

U njihovu radu o transformaciji SKH se, uz ostalo, navodi kako se od prosinca 1989. do lipnja 1990. godine broj članova te partije s 298000 smanjio na 46000. Već prije demokratskih izbora u ožujku 1990. je oko 27 tisuća članova SKH prešlo u HDZ.

Pravi stampedo je nastupio u razdoblju nakon izborne pobjede HDZ-a. Od ožujka do prosinca 1990. u HDZ se upisalo oko 70000 dotadašnjih članova SKH-a. Tako je koncem 1990. godine u članstvu antikomunističkog HDZ-a bilo ukupno 97000 osoba koje su prije samo godinu dana bili u članstvu SKH, navode Pickering i Baskin.

U transformiranom SKH-u, koji se u međuvremenu sakrio iza tranzicijskog akronima SKH-SDP ostalo je 15,4 posto dotadašnjeg članstva –  njih 46000. Oko 15000 članova SKH završilo je u Koaliciji narodnog sporazuma koju su predvodili bivši komunistički lideri Savka Dabčević Kučar i Miko Tripalo, koja se u kasnijim godinama raspala u desetak stranaka, naveli su spomenuti američki znastvenici.

Njihov radovi o temama s Balkana su poznati u briselskom sjedištu EU-a, jednako kao i istraživanje organizacije „European Values Study Group“ (EVSG) iz 2004. godine. U njemu je sadržan i odgovor na pitanje: gdje su završili bivši članovi SKH.

„Oni su pustili duboke korijene doslovce u svim strankama na hrvatskoj političkoj sceni. Kada bi se iz hrvatske politike isključili svi oni koji su jednom razdoblju bili u članstvu SKH cjelokupni politički život RH bi se urušio. Nema hrvatske političke stranke, u spektru od desnice do ljevice, koja nije impregnirana komunističkim kadrovima. Najveći baštinici 'komunističkog naslijeđa' su u prvom redu HDZ, potom SDP te mnogobrojne stranke nasljednice nekadašnje Koalicije narodnog sporazuma“, ističe se u istraživanju EVSG-a.