Ako im tko kaže da im tamo nije mjesto, on "mrzi" i "protiv pomirenja je". Nema pijeteta. Nakon što kamere snime sajam licmjerja i taštine, a oni otkreljaju svoje isprazne poruke o miru i ljubavi, sjest će u Audije i vratiti se u svoje kabinete. Opet doći tek pred izbore, kad će poruke o jedinstvu i zajedništvu zamijeniti retorika o "onima drugima" koji su, naravno, mučka đubrad i lopovi. Ovaj put u koloni crnih Mercedesa, ili BMW-a. U međuvremenu, naslikavat će se na nekim drugim mjestima, gdje se pljuje po "mrziteljima" i gdje se nose lijepe kape, u Srb, i govori kako su antifašisti stvorili i oslobodili Hrvatsku. Možda odu i na kakvu Frljićevu predstavu o klerofašističkoj republici Hrvatskoj, Aleksandri Zec, ili čemu sličnom. Možda i u kakvu posjetu Srbiji, gdje su na vlasti bivši Šešeljev zamjenik i četnički vojvoda Vučić, i četnički vojvoda i osumnjičeni ratni zločinac Toma "Grobar" Nikolić, također jedan od najbližih Šešeljevih suradnika. To je otprilike kao da se netko ode ljubiti s nacističkim ratnim zločincima, i to na vlasti, pa onda dođe savezničkim veteranima odozgo palamuditi o potrebi ljubavi i pomirenja. Ako ništa drugo, vrlo je neukusno i licemjerno širiti u koloni pijeteta poruke mira i ljubavi, a usput ljubakati s onima koji su Vukovar i rušili, a radili bi to i opet da im je prilike. Šešelj bar nije licemjer, pa i danas govori da je Vukovar "oslobođen". Neki od onih koji danas hodaju u koloni vjerojatno su mislili isto, jer im je antifašistička JNA i njene insignije ionako očito uvijek bila srcu bliža od "Tuđmanove soldateske", samo nekako im nije bilo zgodno to glasno reći. Zato to govore uvijeno, slaveći "antifašizam", vodeći medijske hajke protiv veterana DR koji "mrze" (koga?), lamentiraju o "diktatoru Tuđmanu", govore kroz medije, njihove glasnogovornike, kako nas veterani previše koštaju. Samo oni mrtvi su dobri, njima se mogu pokloniti jer ne traže ništa. 

Gdje su ti ljudi koji danas pokazuju "pijetet" bili kad su Vukovarci ginuli? Skupljali su nekretnine, gurali se u međunarodne sudove pravde, osnivali razne "Documente", uništavali dokumente UDBA-e. Gdje su danas preostala 364 dana u godini? Lako je doći jedan dan u Vukovar, poslikati se, poslati "poruku mira", i otići se nažderati. Pijetet prema Vukovaru pokažite u Savskoj, dođite tamo, popričajte s ljudima, pitajte što ih muči. Pijetet se pokazuje u svakodnevnom životu, a ne tako da se jedan dan ide u Vukovar, a drugi dan u Srb, gdje se slavi sve ono u ime čega se Vukovar napadao i rušio: jugoslavenstvo i komunizam. Danas je udovica  pokojnog Vinka Budimira, koji je svojim novcem naoružao cijelu Trpinjsku i otišao u rat da bi od njega ostala samo ruka i noga, nakon što ga je direktno pogodila granata tenka, rekla da je taj tenk imao na sebi crvenu zvijezdu petokraku. Koliko je licemjerno to slušati, a onda otići tamo gdje se slave te iste petokrake? Pijetet Vukovara se ne brani u koloni sjećanja, nego tamo gdje se pljuje po veteranima, gdje se uvodi ćirilica mimo zakona manipulacijama brojem birača, gdje se laže da djeca branitelja imaju pravo upisa na fakultete preko reda, gdje se četnike stavlja u isti red s braniteljima, gdje se maše simbolima pod kojima je rušen grad. Pijetet se brani traženjem da Marić kaznu izdržava u Hrvatskoj i odbacivanjem JNA optužnica, a ne ljubakanjem s onima koji ih dižu. I tamo gdje se dopušta korupcija, u pravosuđu i vladi, gdje se od svih institucija države za koju su toliki poginuli radi sprdačina.

Kad se toliko priča da podjela nema i ne smije biti, znači da ih ima. Kad se priča o pijetetu, pijeteta nema. Slika pijeteta prema braniteljima Vukovara su promrzli veterani na savskoj u zagrebu, koji bezuspješno pokušavaju smijeniti političara koji je podjele i izazvao rekavši kako borci SAO Krajine nemaju nikakva prava, i kako je on, kao doministar u ministarstvu branitelja Republike Hrvatske, tu da to riješi. Stvarno, slika pijeteta je "pomirenje" i "nemržnja" koja zapravo samo skriva reviziju svega što se u Vukovaru dogodilo, pa se ne zna tko je koga napadao, tko se od koga branio, tko je koga napadao, i zašto je do svega skupa uopće došlo. Bilo pa prošlo, nije lijepo da se dijelimo na one koji su Vukovar rušili i one koji su u njemu ginuli. Mir, mir, i ljubav do neba. Četnici, ustaše, sve je to isto, a mi smo za mir i ne za rat. Kao da su ga vukovarski branitelji tražili? 

A koliko stvarno "pijeteta" prema Vukovaru imaju političari i mediji, pokazali su i danas, sustavno optužujući branitelje da nekog "dijele", guzeći se gdje im nije mjesto i gdje ih zapravo ne žele, ali ih prihvaćaju tek da ne bude skandala: da su ih odbili, upiralo bi se prstom u njih. A i ovako se upire: novinari HTV-a, za koje se zna tko ih iz današnje kolone instruira, nisu krenuli objektivno izvještavati javnost, nego s jasnim ciljem pokazati podjelu i u Vukovaru, a za nju optužiti upravo one čijoj su se žrtvi, kao, došli pokloniti. HTV, i ne samo ona, cijeli dan Hrvatsku dijele na onu civiliziranu, građansku koja je za "ljubav i protiv podjela" i koja se skuplja oko Josipovića, i onu ruralnu, dinarsku, primitivnu, antieuropsku koja je za "podjele" i koja je bila u nekoj fiktivnoj drugoj koloni koju su samo oni vidjeli. Izvjestitelji su uporno pitali građane o dvije kolone i inzistirali na podjeli, a sugovornici su ih uredno demantirali, na što se oni nisu osvrtali. Tako je i današnji dan iskorišten da bi se onako suptilno hračnulo na branitelje Vukovara, veterane rata, i one koji su cijelu godinu uz njih, a ujedno odglumilo pijetet. Nešto kao u dječjoj pjesmica srpskog pisca Jove Jovanovića Zmaja, o patku koji je žabama držao prodike "o vrlini mira, I da niko nikog ne treba da dira", o tome kako svatko ima pravo slobodno živjeti i nitko nikog ne smije tlačiti. A potom progutao žapca koji mu se previše približio. Zaključak je, ako se sjećate: "Iz ovog se nešto i naučit dade, hulje lijepo zbore, al nitkovski rade."

A to bi bio ujedno i zaključak onog što smo danas vidjeli u Vukovaru. Političarima kolona sjećanja dođe kao neka vrsta iskupljenja za sve ono što ne rade tijekom cijele godine, i za sve ono što nisu radili u ratu, a mogli su i trebali, ako su htjeli jednog dana voditi naciju proizašlu iz oslobodilačkog rata. Nešto kao neiskrena ispovijed, nakon koje se nastavlja po starom, ako ne već i za vrijeme nje. Ostaje tek pitanje na koga je Branko Borković mislio kad je rekao da u Vukovaru reda rade neki koji tu nikad nisu bili? Na državni vrh valjda ne, jer je dan uglavnom proveo s njima. Ako i jest, možda je trebao to jasno i glasno reći.