i prevario bi se.
banka nije jedan pametan mozak nego skupina ljudi s razlicitim sposobnostima, pozicijama i razmisljanjima.
u teoriji, tj. kako bi trebalo biti da je banka taj jedan pametan mozak, banka ne zeli preuzimati nekretnine neplatisama kredita jer si stavlja ogroman teret na bilancu i likvidnost. banka nije mesetar nekretninama, ne zna i ne zeli se baviti prodajom nekretnina. to je zadnji korak do kojeg nitko ne zeli doci.

sto se u hrvatskoj dogadja je da uslijed nesposobnosti kadrova koji dijele kredite i onih koji vrse pljenidbu, banka dolazi u posjed hrpe nekretnina koje ne moze prodati. racunovodstveno ih procjeni na neku vrijednost koja uglavnom nema veze sa stvarnim zivotom, tj. nema sanse da ih uspije prodati po toj cijeni te ih radije drzi u bilanci. i to stima, ali realnog novca od toga nema, niti ce ga biti. ako se stvori kriticna masa losih kredita, bankarski sustav pada kao domino.

problem treba rijesiti regulator i natjerati ih da se rijese tereta.
a rjesenje nije porez na nekretnine, kako misle marksisticki aparatcici, nego hnb.