todorić bi bio prisiljen dati veće plaće da imamo pravi kapitalizam i veliku tržišnu konkurenciju. tada ne bi ni pričali o todoriću jer ne bi ni znali tko je on.

tu se opet vraćamo na početak - mi nismo vidjeli pravog kapitalizma, ovo je samo nekakva iščašena demo verzija u beta fazi, ne znam kako bi to nazvao.
stvorili smo društvo penzionera i javnih namještenika koje abnormalno siše proračun i živi od milosti ove upravo super-socijalne države. to samo po sebi nije toliki pogibeljni problem da se automatski s tim nisu odgojile generacije koje od države opravdano očekuju riješavanje egzistencije. to je bolesno stanje nacionalne svijesti.
naravno, tehnički gledano nije lako biti poduzetnik u hrvatskoj iako je to problem za koji postoji riješenje/a. al što ćemo s potpunom odsutnosti poduzetničkog duha? u pravom kapitalističkom društvu normalno je pokrenuti posao kad se ljudi dočepaju neke love, kod nas je najnormalnije kupiti stan a posao tražiti od države, da karikiram.

nedostatak  poduzetničkog duha - istina.

ALI. Ko će normalan uložit svoju lovu tamo gdje se nezna ni ko pije ni ko plaća, gdje se zakoni mijenjaju svako pola godine, gdje ti uspjeh ovisi o volji nekog lokalnog poreznika i inspektora i njegovom tumačenju zakona, gdje vlada nelojalna konkurencija (nekima je sve dopušteno jel), gdje te ubijaju svom silom nameta i pravila, itd,itd..

točno, točno i točno. 

apsolutno se slažem. i upravo zato što je sve tako teže u HR, svakom našem uspješnom malom poduzetniku treba skinuti kapu, pa makar zapošljavao 5 ljudi. 

dugo će trajati bojim se dok se stvari zdubokom promjene. ja predlažem, ako smo već mi 'propali' da djecu učimo nekim drugim vrijednostima. drugačiji obrazovni sustav, ne znam bubam- uvesti poduzetništvo u osnovne škole, za malu maturu svatko predstaviti neki ''poduzetnički projekt'' --karikiram ovako na prvu. poanta bi bila promjeniti svijest, promjeniti životni san iz osigurati životni prostor i zaposliti se  u pokrenuti posao i zapošljavati druge.

Da danas postoji tržište rada, bila bi manja razlika između plaća kod privatnika i u javnom sektoru. Da ne spominjem pitanje radnog staža, jer ima "srećkovića" koji stvarno s faksa na posao i tako do penzije u javnom sektoru, dok neki drzgi u isto to vrijeme promijene i po deset poslodoavaca, i ne to zato kako bi netko možda pomislio jer su loši radnici, već samo i jedino jer nemaju sreće da im se posreći da imaju i talent i prosijek ocijena i zaleđe. Danas maximalno 10% ljudi ima perspektivu i to samo stvarno najbolji od najboljih i to s "mentorom" koji ih se možda  sjeti u datom trenutku.

Da postoji tržište rada, smanjle bi se plaće u javnom sektoru, jer od 330.000 nezaposlenih mnogi bi bili sretni s 2.500 ali 12 redovnih i morala bi cijena rada u javnom sektoru pasti!? Ne znam, kada smo 1990 izabrali kapitalizam smatralo se da državne službe nisu baš nešto poželjno, e za ovo je meni odgovoran Franjo Tuđman jer je nerealan tečaj i nerealno visoke plaće u javnom sektoru odobrio. Očito je želio jak i podoban državni aparat, to mu je bilo bitno kao i namirenje prognanika, pa ih se držalo u HV-u do 99/2000.g. kao naknada za "socijalni mir".

nema veze,stavil bum tu,da se maknemo od šugave teme 

ahahaha Vile care. Ti daješ dublji smisao moderatorskom poslu.

S obrazloženjem da se maknemo od šugave teme koja baš pripada pod ovaj topic ti zalijepiš tekst koji s topicom nema veze.

Socijalizam da je bio dobar ne bi neslavno propao. To gospodarsko uređenje i diktatura jednostavno ne valjaju zato su i krahirali. Prvo i osnovno, čovjek nije ovca da mu treba dragi vođa kojem će se uzdati i čiju sliku će ljubiti svaki dan dok je u njegovim rukama sva vlast. Nadalje, ne može postojati društvo jednakih i društveno vlasništvo. 

Kapitalizam jednostavno jest bolji no kod nas je problem što mi imamo neki bolesni hibrid liberalnog kapitalizma i neke vrste socijalizma. Ugl., totalno se kiksalo u uređenju države, a tu je i narod kriv. Htjeli bi državu majku, koja će sve plaćati, najbolje je naravno raditi u državnim službama ili državnim poduzećima (lova je sigurna, malo se radi), a s druge strane ne vole taj socijalizam kao crnog vraga. Nikako da narod shvati kako nema više našeg, nema društvenog, sve mora biti nečije. Samo opet kiks, mi smo večinu toga prodali krivim ljudima.

Tu isto i na kraju dolazi do iskrivljenog pojma domoljublja koje ima totalno krive vrijednosti koje se očituje mahanjem zastavama i pjevanjem domoljubnih pjesama. Najveći su domoljubi poduzetnici koji zapošljavaju ljude i plaćaju poreze, od njih država prosperira. To nam treba biti mjerilo domoljublja, a ne neki konobari koji na početku pjesme uzvikuju nacionalističke pozdrave i veselo mahanjem zastavom. Što država točno ima od toga?!

I naravno, Jugoslavija nije mogla niti u duminama opstajat. Treba stvarno biti lumen i u istu državu strpati narode koji se dokazano i ne vole previše. Recept za katastrofu.

Je samo sto si zaboravio da socijalizam u praksi itekako postoji, i tu ne mislim na Svedsku mada ona jeste solidan primjer.

Pogle izraelske Kibuce, savrseno funkcioniraju na idejama cistog socijalizma. Komunizam u praksi, bez petokrake naravno.