po meni je osnovni problem nedostatak obrazovanja, koji u kombinaciji s erom interneta (= dezinformacije) stvara eksplozivnu smjesu da je sve relativno, da se sve moze opovrgnuti, izrelativizirati i da zato nista nije tocno. Svatko ima neku svoju istinu i uz pet sekundi guglanja je moze "dokazati" jer negdje sasvim sigurno postoji neki istomisljenik koji tvrdi isto, sto je dovoljno da teza postane tocna
ucenje o proslosti se devedesetih normalno moralo rijesiti okova ideologije i cenzure i stvarno ih se rijesilo, ali samo na onom najvisem nivou, visokoskolskom studiju povijesti. Na nizim razinama (pucka i srednja skola) je zavladao kaos, programi su se mijenjali, nije bilo ni postenih udzbenika, svatko je predavao nesto svoje, te je polako nastupila totalna relativizacija svega i svacega i zato danas postoji ogromna vecina koja misli da je libreto opere iz 19. stoljeca neka vrsta dokumentarca. Rijetko tko je pogledao neku operu, pa joj se zato pridaju magicne osobine. Ako tako pjevaju u operi, onda to mora biti istina. To sto je tekst koji se izvodi zapravo drukciji nema veze
kaosu svjedoci i jedan simpatican slucaj iz moje obitelji pocetkom devedesetih: imali smo doma neku prastaru kartu Zagreba, nesto iz ranih sedamdesetih godina (jos pola danasnjih kvartova nije bilo ucrtanih). Jednog dana je uciteljica mojeg mladjeg brata koji je onda isao u cetvrti razred trazila da svatko donese kartu Zagreba, pa da nesto traze po njoj (neka lokalna geografija, ucili su kvartove ili tako nesto). Eh sad, na poledjini te karte je bilo desetak crtica o turistickim mjestima nedaleko Zagreba, Samobor, Krapina, a izmedju ostalih naravno Kumrovec (karta iz sedamdesetih, podsjecam). I sad se buraz vrati iz skole, a ono karta otraga sva isarana. I naravno, kod crtice o Kumrovcu umjesto prekrizenog Marsala stoji da se tamo rodio ban Jelacic, da je ban Jelacic bio najveci junak nasih naroda i narodnosti itd. Uglavnom gdje god se spominjao Tito, moj bistri buraz je to prekrizio i nadopisao ban Jelacic. Ono, preko noci je Marsal postao nepodoban, a umjesto njega imamo novog junaka Jelacica koji u svemu i po svemu nadomjesta Tita. To su ga naucili u skoli
i za kraj jedna simpaticna pjesma:
Jovan Jovanović Zmaj
Bojna Pesma ( 1876 )
U boj!
Za narod svoj!
Da crnoj noći svane,
Da jako sune grane,
Da Srbin lance zdere,
I tešku kletvu spere,
Kletvu sa srama svog -
Pa da nas vidi Bog!
Za narod svoj
Napred -
U sveti boj! - U boj!
U boj!
Za narod svoj!
Zove nas duh slobode,
Dobre nas zvezde vode,
Šilje nas majka setna
I patnja petstoletna,
Goni nas roblja plač, -
Sinak nam pruža mač.
Za narod svoj
Napred -
U sveti boj! - U boj!
[uredio ian wright - 26. kolovoza 2015. u 10:23]