koliko se sjecam, bilo je to jako individualno. Nije bilo isto u gradovima kao u malim sredinama. U malim sredinama su ljudi "vidljiviji" i kao takvi bili vise na ocima uvijek budnima strazarima rezima, pa su se mozda i vise pazili

u gradovima si mogao anonimno i otic u crkvu i slavit Bozic i kupovat strane novine i napisat da si Hrvat u skolsku knjizicu i ici na vjeronauk i imat ucitelja iz hrvatskog koji je davao jedinice kad bi netko u sastavak slucajno umetnuo neku bosansku ili srpsku rijec (moja profesorica iz hrvatskog u osnovnoj skoli - pricamo dakle o osamdesetima - je bila ekstremni hrvatski jezicni nacionalist, cega sam postao svjestan tek puno kasnije. I hvala joj na tome ). Nismo pjevali "Vilu Velebita", ali se "Lijepa nasa" orila non-stop. I svaka skolska priredba je pocinjala Lijepom nasom. S Hej, Slaveni bas i ne. Lijepa nasa je 55 puta nacionalistickija pjesma od Vile Velebita, a nije bila zabranjena i zapravo je bila preporucana

slicno je bilo i kasnije, kad si u ZG mogao svasta, ali u Ogulinu nisi mogao kupit Feral Tribune. Ko da se na kiosku pojavio Mile Martic glavom i bradom

ah, kolega politicki mucenik. Biljezim se

Meni je otac baš zbog Vile Velebite završio u zatvoru na 30 dana jer je sa 5-6 ostalih pjevao tu pjesmu u Vinogradskoj ulici tj. u centru Zagreba.
ps: u stanu ne na ulici.