Vidi cijeli citat
Prvo da izvadim svima ove
BOLESNE BLJUVOTINE:
"Čovjek koji s 40 odlazi u državnu mirovinu bez da ima kakvu tešku bolest i potpuni gubitak radne sposobnosti (a onda sigurno ne bi mogao obavljati posao ministra!) je neradnik i društveni parazit.
Bilo koji! Ne postoje te "zasluge za državu", ne postoji ti "opravdani razlozi" koji mogu opravdati mirovinu s 40 godina (osim ako je netko nije sam zaradio svojim uplatama). Postoje naravno propisi koji to omogućavaju i ne sumnjamo da je Mijo Crnoja uredno ispunio, kako se kaže, "sve zakonske uvjete za mirovinu", ali oni su ga učinili neradnikom i parazitom - jer osoba koja nije neradnik i parazit jednostavno ne bi prihvatila mirovinu u četrdesetoj.
Do četrdesete godine života nema šanse da ste uplatili u mirovinske fondove dovoljno za proživjeti ostatak života bez da živite kao parazit, sisajući one koji rade i uplaćuju. Nema šanse da se proračunski ne ogrebete o one koji su pošteno radili 40 godina. I nema šanse da se to ne odrazi na vaše duhovno zdravlje, radne vještine i ostalo.
Mirovina s 40 ne da nije časna, ne da je parazitska, nego je još i zlo. Zlo - jer čovjek je tada u punoj snazi, u punoj stvaralačkoj energiji kada bi mogao dati najviše, a stavlja ga se na državnu rentu. Zlo je i država koja to omogućava, jer takva mirovina je neprirodna i dugoročno zla i prema onima koji je plaćaju i prema onome koji je koristi.
Rane mirovine - jedan od uzroka hrvatskih problema
Mijo Crnoja i svi oni umirovljeni na slični način, s 40, 45 ili 50, a kažem, bez da je u pitanju potpuni gubitak radne sposobnosti, jedan su od uzroka hrvatskih problema. Jednostavno – parazitiraju od društva, novci koje dobivaju svakog desetog u mjesecu nisu nigdje zarađeni, a niti ova hrvatska privreda može izdržati takve umirovljenike.
Jasno je da za sudjelovanje u ratu čovjeku treba dati povlašteni staž, jasno i da policijski službenik ne može s 65 u patrolu – ali taj staž ne može biti takav da se ode u mirovinu s 40! To je povlastica, privilegija, to je parazitizam na ovoj Hrvatskoj. To je jednostavno – zamjena sudjelovanja u ratu za novac. A ljudi koji se bore za novac – zovu se plaćenici.
Hrvatska ima sve manje, a i Hrvata ima sve manje. Odlaze ljudi i pune neke druge mirovinske fondove, nekih drugih država kao što je Njemačka, Kanada, pa i Sjedinjene Američke Države. Države koje također imaju svoje ratne veterane, ali u kojima nema šanse da takav ode u mirovinu s četrdeset godina i onda ostatak života lupa gluposti pred novinarima i traži unutarnje i vanjske neprijatelje.
Kako Hrvatskoj ekonomski ne ide baš najbolje - ljudi poput Mije Crnoje su pomalo u strahu da ne bi netko, možda i neke nove generacije neopterećene ratom, pitali odakle njima mirovine u 40-toj ili 50-toj i te mirovine vratili na razinu koja ide onome tko ima pola staža – pa recimo pola prosječne starosne mirovine. Zato i ono uporno traženje da se pitanja branitelja stavi u čak ustavni zakon – oni koji to traže se boje budućnosti i onoga što bi Sabor mogao donijeti kada novca više stvarno ne bude.
Boje se Hrvata, jer inače – čemu ustavni zakon?"
Osobno znam preko 20 ljudi koji su između 30. i 50. godine potjerani u penziju iz državnih službi. Mogli su raditi bez ikakvih problema do 65. U to su vrijeme bili potpuno zdravi i sposobni za rad. Bez ikakve rasprave.
E sad, kako bolesni autor ovog bolesnog teksta i ti možete govorit kako je čovjek otišao u penziju, a da ne znate TOČNO zbog čega je u penziji? Kako znate koji je pravi razlog, kako znate da nije potjeran? Kad kažem potjeran ne mislim da su ga zaštitari fizički odnijeli doma i svezali za kauč, nego da je zakonski potpuno čisto umirovljen. Je li tu pravo smeće država i govna koja su to omogućila ili čovjek?
Kao što autor piše, ljudi koji se bore za novac su plaćenici. Tako je ovaj članak napisao ili plaćenik ili bolesnik. Vama puštam na razmišljanje što je onda osoba koja sve ovo dogmatski puši.
Growing up means choosing how you're gonna live your life.