Psycho je napisao/la:
db je napisao/la:
Psycho je napisao/la:
Tj. kako omogućiti ljudima da osobno odaberu za koga će izdvajati svoj udio iz poreza:
Vidi cijeli citat
stvarno ne vidim gdje je problem?
pričamo teoretski, praktički utopistički.
od poreza se financiraju samo stvari nužne za normalno funkcioniranje države i društva - policija, vojska, zdravstvo, obavezno školstvo, mala i fleksibilna administracija (pogotovo danas u doba interneta), socijalna skrb za invalide. tu mogu ući i neke stvari od nacionalnog značaja, održavanje kulturnih znamenitosti, par kazališta, muzeja i sličnih institucija od značaja za cijeli narod i njegovu povijest. to je, barem po meni, nedvojbeno i djeluje mi zdravorazumski.
ostalo, slobodna volja prijatelju!
postoji nešto što se zove članarina, postoje opće uplatnice, internet bankarstvo i ajmo, sve je od volje pojedinca.
zašto bi ja financirao nekakav vatrepolski klub, lgtb udrugu, islamsku zajednicu ili b.a.b.e?
to me ne zanima ni 1% i jednostavno ne želim davati novac koji zaradim za to!
netko drugi ima dijametralno suprotne preferencije i želi financirati gore navedene stvari, ja to apsolutno poštujem.
ne tražim od nikoga da financira mene i moj posao, ne tražim od nikoga da financira moje hobije.
od ostalih očekujem isto!
Vidi cijeli citat
Načelno se u potpunosti slažem sa tobom. Ali postoji problem.
Utopistički nema smisla razgovarati jer je upitno bi li u utopiji postojala država, pogotovo u ovom obliku. Ali i teoretski je problem. Kažeš i sam da zašto bi ti financirao vaterpolski klub, islamsku zajednicu, LGBT udrugu, b.a.b.e.. Kažem i ja slično, i svako u ovoj državi. S time da ja kažem i zašto bih financirao vojsku sa 2-5 mlrd kuna godišnje, a znam ljude i koji kažu zašto bih ja financirao zdravstveno osiguranje drugima ili čak zašto bih morao uplaćivati u mirovinski sustav.
Ali čak i ako to maknemo sa strane i stavimo kao zadano ostaje nam velika sfera građanskog društva.
Ako odlučiš da, recimo 50 posto poreza ide na financiranje hladnog pogona i zadanih stvari države, a ostalih 50 posto (bubam) ostane na slobodnu odluku građaninu vjerujem da bi struktura državnih rashoda potpuno drugačije izgledala. Moš misliti koliko bi ljudi financiralo pravoslavnu crkvu ili židovsku zajednicu, vjerojatno samo pravoslavci i Židovi. Ko bi financira antifašističke udruge? Vjerojatno samo revolucionari, mladi studenti humanističkih fakulteta i stari komunisti. BBB i Torcida bi radi financirali športske klubove. Rodne i spolne manjine i bi financirale LGBT udruge. Feminističke, manjina žena. One nacionalnih manjina isto. Kulturu tek "kulturnjaci" i još veća manjina...
I jednostavno bi ima teror većine nad manjinom jer bi manjinska prava ostala nezaštićena, pošto bi se za njihova prava i interese izdvajalo manje jer su - manjina. Plus što bi postojale velike medijske i marketinške kampanje određenih skupina kako bi potakle građane da izdvajaju za njihove interese. A problem u tome jest što bi takve kampanje mogli platiti samo već postojeće strukture i institucije koje bi to plaćale financiranjem iz proračuna ili oni koji već imaju (dovoljno) novca za rad.
Vidi cijeli citat
Čovik živi do sto godina, a ne do dvista. Je li to teror prirode nad čovikom?
Je li i naša država, kako kaže ian wright, do sada funkcionirala na način da smo prisilno financirali nešto šta ne želimo? Što nam je to donijelo? Ništa dobro. Mijenjaj. Smanji to prisilno financiranje bojanja kose u situaciji kad imaš većih briga. Ako je čovik bolestan, neće doživit 100 godina, može ako se ne liječi umrit i sa 25.
Postoji li u nas uopće pluralizam, svim tim udrugama unatoč? Mislim da ne. Je li on potreban? Mislim da da. Otvorenost je vrlo važna. Kakav pluralizam? Utemeljen na vrijednostima. On mora bit dobra duša države u cjelini. E sad, široko je to polje koje može bit i zloupotrijebljeno kako smo vidili s ovim udrugama koje umjesto da su poticale pluralizam su ga, u stvari, kočile. Je li to onda teror ako se ukinu? Ili zdrav razum?
Da nitko ne umire - di bi svi živili? Nije sve vrijednost i ne može bit sve vrijednost. Radi se o tome, a ne je li netko manjina i jesu li njegova prava zaštićena. Kad vidiš da ti nije dobro, da je dug sve veći, a onda ćeš malo preispitat kako i zašto. Ako netko ima prava, kakve su mu obaveze?
P.S. Čistio sam nekidan drvarnicu, i susreo se sa sličnim problemima. Moja drvarnica je moja država, ali tu su i članovi obitelji koji u njoj drže stvari. I sad, kao i u svakoj šupi, ima masu stvari koje nikome ne tribaju. A zauzimaju dragocjen prostor. Bez tog prostora, šupa ne može disat. Nije funkcionalna. Gubi se smisao ako sve nabacaš pa nemoš ništa dobavit i neznaš di ti je šta. U tu šupu neće nitko ni uć!
A nemoš opet ni sve pobacat, poludit će svi. Šta napravit? Napravija san nekakav crtež drvarnice, sa svin prostorima di se može šta stavit. I reka san svima, šta ćemo di stavit, neka kažu. Da se zna. I posal još traje, ali to će do kraja idućeg tjedna bit drvarnica koja je izašla iz krize! A kako? Napravili smo strategiju kakva želimo da bude drvarnica za 10 dana. Svi smo sudjelovali, a ne samo ja. Neke stare stvari smo bacili ća - jer ne služe više svrsi, a nismo ni znali da ne služe svrsi, da su uopće tu! Teror?
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda