Nisam poslušao što je Raspudić pričao jer mi je predugo, ali sam ovakav zaključak i ja stekao. S obzirom na profil obrazovanja i struke moram priznati da me to ne čudi jer sam upoznao i ljude i institucije na kojima su obrazovani, no i dalje se zapitam kako to mediji mogu mjesecima prozivati branitelje radi izmanipuliranosti prosvjeda (a prosvjed jest izmanipuliran i potaknut od strane HDZ-a) a ne spominjati činjenicu da su i prosvjedi protiv ministra kulture također očito izmanipulirani i politički potaknuti. Konkretno jučer je na prosvjedu bilo lijep dio mladeži lijevih stranaka i u kadru se jasno moglo vidjeti nekolicinu istaknutih članova, pa čak i „dvotjednu“ zastupnicu u Saboru.

I dalje se zapitam kako se danima može provlačiti priča o govoru mržnje na Z1 televiziji, a govor mržnje jest bio, a ne piše se danima o istinitoj tvrdnji da je mitropolit zagrebačko-ljubljanski veličao četništvo i da kao takav ima na raspolaganju veliku količinu novaca koju mu daje hrvatska država. Nije nelegalno (pretpostavljam) ali je svakako nemoralno.
I dalje se iznenadim kako se po medijima može vrtiti priča o legitimnosti kanonizacije Alojzija Stepinca, a ne piše se o kanonizaciji srpskih popova. Nebitno je i jedno i drugo, tj. ima sto prečnijih tema ali se nazire matrica.
I dalje se iznenadim kako ispod radara prođu priče o ulasku u Sabor na nekoliko dana radi ostvarivanja prava na privilegije.
I dalje se začudim kako se izjava Hasanbegovića, glupa i nepotrebna izjava Hasanbegovića, toliko vadi iz konteksta kada je jasno da je čovik zapravo reka istinu. Istinu unutar konteksta onoga o čemu je pričao. I uz to se referirao na izjavu litavskoga premijera ili predsjednika. No, ti dijelovi se zanemaruju i vadi se iz konteksta.
I dalje se iznenadim nevjerojatne medijske propagande i dvostrukih stavova o MOST-u, što god o njima mislili. Kada su bili blizu SDP-u sve je bilo super i bili su spremni odvesti Hrvatsku u bolju budućnost, no čim bi postalo izvjesno da su bliži HDZ-u krenula bi hajka, optuživanje za predizborne manipulacije i vezu sa katoličkom crkvom. Tu bih posebno istaknuo ugovor ovjeren kod javnoga bilježnika u kojemu su ključne riječi i sintagme toliko očito bile "jednostrano" i "bez reformskih uvjeta" da je razina nižih razreda osnovne škole prozivati nekoga radi toga.

I dalje me iznenadi pokušaj manipuliranja biračima nakon izbora i kontinuirano naglašavanje nekakve nelegitimnosti tadašnjeg mandatara i pokretanje kampanja i inicijativa sa zajedničkim nazivnikom "on nije moj premijer". To me ne bi čudilo da pročitam na forumu, iako bi me i ovdi zabrinulo, ali kada to dolazi od ljudi koji su četiri godine vodili državu, a tjednima se forsira po medijima i društvenim mrežama ostaje mi samo zapitati se "ko je tu lud?". Naravno, poanta je u tome što se u RH izborni legitimitet prenosi posrednim predstavničkim putem preko Sabora na općim i slobodnim izborima. I ako taj Sabor izabere, karikiram, Vojislava Šešelja za premijera onda on ima izborni legitimitet. To je jasno svakome ko je makar jednom pročitao Ustav, a definitivno svakome ko je učio išta o političkom sustavu Hrvatske što bi, valjda, trebao biti uvjet za obavljanje poslova medijskog izvještavanja o - hrvatskoj politici. Prošli su tjedni u kojima je medijski prostor dobijala svaka osoba koja je držala zapravo nelegitimni stav o nelegitimnosti mandatara prije nego je Hrvoje Špehar konačno u Dnevniku objasnio u što je igra i nazvao stvari pravim imenom. No, čak i nakon toga se nastavila kampanja nelegitimnosti koja je imala podlogu u realnosti otprilike kao i američko širenje demokracije u arapskom svijetu.

I dalje me iznenadi hajka koja se digla nakon odlaska Reinera na skijanje. Danima su mediji izvještavali o bahatosti predsjednika Sabora i o nepotrebnom trošenju proračunskog novca, ne samo zanemarujući činjenicu da su to radili apsolutno svi, pa sam i sam sigurno 5-6 puta svjedočio takvim scenama, nego i bez da su uopće pročitali zakon pa im ga je Ranko Ostojić morao objasniti u Dnevniku Nove TV kada je konačno rekao da je nepotrebno i neprofesionalno takvo izvještavanje kada je zakon jasan i da se ne treba i ne smije napadati osobe koje poštuju zakon, nego eventualno one koji su ga donijeli.

I dalje me iznenadi hajka na, po meni redikulske izjave Iličića, ali ponovno ih vadeći iz konteksta i ne uvažavajući jednostavno razlikovanje u stavovima koje čovik ima naspram njih. Njemu se odmah vade i pronalaze sve sporne izjave te mu se zamjera čak i onda kada govori istinu o kulturnoj različitosti Hrvata i muslimana te se odmah javlja Centar za mirovne studije i slični koji, čini mi se, jedva dočekaju takve izjave. Osobno je meni ta izjava najredikulskija od svih jer je zaista izrečena u ksenofobičnom stilu, ali je imala i uporište u realpolitici, dok je sam odgovor na nju glasio: "Žica nikako nije odgovor na trenutnu situaciju. Dobro se zna što se ograđivalo s bodljikavom žicom. To je toliko promašena izjava. Da li svi političari uopće rade za opće dobro ili samo za dobro neke partikularne skupine? Na taj način bi imali izolacijsku politiku koja bi isključivala ljude koji čak nisu ni poželjni. Takve izjave su zapaljive i stvaraju ozračje progona. Etničku pripadnost ne birate. Čini mi se da se tu neku pristojnost i razumijevanje naprosto može steći odgojem i obrazovanjem. Naše sudstvo je tu dosta podbacilo." Odgovor koji je čak i promašeniji od izjave jer potpuno zanemaruje kontekst i samo dolijeva ulje na vatru. Iste metode navodno progresivnijih.

I dalje me iznenadi medijska kampanja kojoj smo imali priliku svjedočiti početkom kolovoza vezana za migrante. Svakome sa iti malo znanja o povijesti, geopolitici i društvu (ajde, ne baš iti malo…) je bilo jasno da tu stvari nisu ni blizu onakve kakvima ih se pokušalo prikazati. U krajnjem i najbenignijem slučaju da se problem ne može riješiti tako da će se sanirati dio njegovih posljedica već da moramo otkriti i ukloniti uzrok problemu. Ali mediji su uporno zanemarivali geopolitičku pozadinu krize, kroz valjda najočitiju propagandu kojoj sam u svom životu svjedočio, koju zaista ne mogu ni sa čim usporediti, te pokušavali senzibilizirati javnost na probleme migranata u potpunosti zanemarujući drugu stranu medalje, potencijalne probleme, uzroke krize te, što je najgore, proglašavajući ksenofobima i fašistima sve one koji misle drugačije i koji primijete da je npr. preko 80 posto tih migranata muškog roda što je čak i u islamskoj kulturi koja, naspram redikulskim stavovima većine, nije nimalo ratnička te je puno zatvorenija i manje agresivna od zapadne, jako čudno. Da malo pojasnim, ekstremizam u muslimanskom svijetu i ima uspjeha upravo zato što na odlučan i agresivan način uspijeva mobilizirati manji dio pretežito vrlo pasivnog stanovništva koje već desetljećima trpi posljedice zapadnih politika.

I dalje me čude karikature i izrugivanje sa Domoljubnom koalicijom i izborom ministara pod geslom "evo gdje žive najstručniji ljudi u državi", misleći na Neretvane. Satira je dobra, i poželjna, ali trebala bi biti ujednačena a ne u službi stranačkih interesa. Zanimljivo je da nije bilo karikatura pod geslom "evo koje su nacionalnosti najstručniji ljudi u državi". Odmah da se ogradim, nije me briga za etničku pripadnost dotičnih, kao ni za regionalnu drugih, samo primjećujem dvoličnost i instrumentaliziranost.

Dvostruki kriteriji će ovo društvo doći glave! Očito je da oni imaju utemeljenost u povijesnoj praksi, ali neko će morati prestati sa time i konačno shvatiti da politika nije igra nulte sume već djelatnost za dobrobit naroda.