mozda je stvar u tome da ce oni koji dodju s KBF-a biti povlasteni na trzistu rada u odnosu na nekoga s FFZG
primjer: netko zavrsi za vjeroucitelja na KBF i hrvatski na FFZG. Moze dakle predavat vjeronauk i hrvatski. Za vjeroucitelje u skolama u principu ne vrijede pravila javnog natjecaja za radno mjesto jer ih postavlja crkva.
Ne odgovaraju ni ministarstvu, ni drzavi, vec crkvi. Drzava Bozja. Zaposlis dakle u skoli nekog diplomiranog kao vjeroucitelja i u teoretskoj situaciji za godinu dana profesor hrvatskog iz iste skole ode u penziju. Natjecaj svakako mora postojati, ali izbor novog profesora je stvar ravnatelja. Imam doma punu ladicu odgovora s fiktivnih natjecaja koji su se morali raspisati po zakonu. Onaj koji je vec tamo u skoli (i koji je tamo dosao bez natjecaja) ce svakako imati prednost prilikom izbora zato jer vec ima i diplomu profesora hrvatskog i zato jer vec tamo radi, poznaje ljude i djecu, a
zasto bi nasekirao nekog iz crkve i uzeo nekog s ulice? Uvijek ti treba nekakav sakrament, jel tako? Jedno radno mjesto profesora hrvatskog za dva kumstva, svadbu i dva pogreba. Win-winonaj koji je na FFZG zavrsio hrvatski i engleski/povijest/bugarski ce vrlo vjerojatno izvisit na takvom natjecaju. Dva radnika iste vjestine (isti faks su zavrsili), ali jedan ima prednost zato jer iza njega stoji crkva (i sakramenti koje svi trebamo), koja na taj nacin i na mala vrata preuzima uciteljske pozicije
zivjela sekularna drzava i nasih 116% katolika (samo na papiru)
[uredio ian wright - 07. travnja 2016. u 20:31]