Radi se o velikom problemu krajnje desnice koja gubi zdrav razum svaki puta kad netko pokuša biti duhovit na njihov račun. Obični će ljudi čuti, pročitati ili pogledati, zaključiti da ih boli kurac i nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Jer nije. Ovi likovi ne.

Oni jednostavno ne mogu pojmiti da je netko sposoban kritički se osvrnuti na negativnosti vlastitog naroda, a da pritom ne zaluta na mračnu stranu gdje domoljublje postaje najcrnje udbaško jugoslavenstvo (ili što već). Kako je moguće u isto vrijeme voljeti vlastiti narod i prezirati njegovu zatucanost? Kako? Nemoguće. To mora biti UDBA, klasično jugoslavlje ili direktiva iz Beograda. Nema drugog objašnjenja.

Stoga, ne treba biti iznenađen kad isti ti ljudi ne mogu detektirati daleko složenije pojave. Humor i satira ih redovito zbunjuju jer radi se o desničarskom kriptonitu, kompleksnom obliku izražavanja koji ih gotovo redovito razdire iznutra i izaziva neopisivu frustraciju i unezvijerenost.