vidim da mnogima nije jasno zašto država nije dobar vlasnik pa ću pokušat objasnit na primjeru podravke.

ukazala se prilika za kvalitetnom akvizicijom slovenskog žita. podravka u bilanci nema novac za kupnju i jedina mogućnost je da do tog novca dođe "izvana". dokapitalizacijom izdavanjem novih dionica ili zaduživanjem. vlasnici se odlučuju za dokap. država kao dioničar uplaćuje 113 milijuna kuna iz proračuna. time automatski utječe na deficit. pokreće se procedura prekomjernog deficita, državi pada rejting i zadužuje se po astronomski velikim kamatama. da bi deficit krpala država mora imati velike poreze i dodatno ih povećavati i istovremeno smanjiti prava postojećim korisnicima proračuna (mirovine, socijala, liječnici, učitelji, policajci...).

zbog povećanja poreza kako bi krpala deficit hrvatsko gospodarstvo postaje manje konkuretno, gubi utrku na međunarodnom tržištu, bdp pada, prava se smanjuju, porezi povećavaju i ušli smo u zatvoren krug iz kojeg nema izlaza.

e sad, kako to treba biti? pokazat ću na primjeru kompanije koja posluje na istim tržištima, po sličnim uvjetima i iz iste ili slične branše. jedina razlika je što je ova privatna. riječ je o atlantic grupi. opet ista priča. ukazala se prilika za kvalitetnom akvizicijom ovog puta slovenske droge kolinska. u bilanci nema novac za kupnju i jedina mogućnost je da do tog novca dođe "izvana". dokapitalizacijom izdavanjem novih dionica ili zaduživanjem. vlasnici kontaktiraju banke, predstave projekt akvizicije i ovi po prilično povoljnim uvjetima odluče financirati akviziciju. država ubire poreze, ovi se šire i povećavaju posao, sinergija velika, konkurentnost hrvatskog i slovenskog gospodarstva povećana, banke zarađuju pa plaćaju poreze i svoje zaposlenike koji opet troše novac i plaćaju porez...

prije toga u arlantic ušao ebrd, sve nadzire i kontrolira, daje povoljne kredite, čak ulazi svojevremeno u vlasničku strukturu. svi imaju koristi od takvog posla.

još je podravka kakav takav solidan primjer. da sam naveo neke druge "državne" i "strateške" kompanije u kojima su "izgorile" stotine milijuna kuna, čak milijarde, slika bi bila daleko gora i strašnija.

zaključak je da država nije ta koja treba upravljati firmama i osiguravati im sredstva za rad ili širenje. država treba stvarati uvjete u kojima bi poduzetnici što bolje poslovali i punili državnu blagajnu iz koje se onda financiraju mirovine, socijala, liječnici, učitelji, policajci.