mojih par
Franjo Tuđman,oba 2 Jastreba,Gotovina,Petrović,Ivanišević,Vrdoljak,Gotovac,ZAdro

Milane kućo stara,opet trgaš

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Kad se Tuđman vrati...

Blagdanima se slavi sve presudno za nastanak RH, ali tvorca države mnogi bi rado izbrisali iz povijesti.

Dan državnosti je za tjedan dana, ali još se ne zna kako će ga obilježiti državni vrh. Jadranka je Kosor za središnju proslavu u Vukovaru, gradu heroju, a Ivo Josipović je za skup u HNK, na koji bi došli i gosti iz regije s Tadićem na čelu te bi naglasak bio na pomirbi. Državni blagdani tako nastavljaju desetljetnu tradiciju sporenja, koje je počelo dolaskom na vlast Račanove koalicije, kad su im promijenjeni i premješteni neki nazivi i datumi. Ali nije samo to bacilo sjenu na obilježavanje najznačajnijih datuma novije hrvatske povijesti.

Posljednjih desetak godina kazneni progoni, vlasti i mediji ocrnili su gotovo sve ljude najzaslužnije za povijesne događaje koji se danas obilježavaju. Slavi se i Dan državnosti, i Dan neovisnosti, i Dan pobjede i domovinske zahvalnosti..., ali je godinama blaćen čovjek, dr. Franjo Tuđman, koji je za sve te datume najzaslužniji. Slavi se, dakle, sve presudno za nastanak države, ali tvorca te države mnogi bi najradije izbrisali iz njezine povijesti. Slave se velike vojne pobjede, ali zapovjednici za njih najzaslužniji leže u zatvorima. Najbolja je ilustracija toga odnosa prema prošlosti priča o SDP-u i danu 25. lipnja 1991. godine. Na taj dan je donesena Ustavna odluka o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, za koju zastupnici SDP-a nisu glasovali nego su izišli iz sabornice. Kad su u Hrvatskom saboru 2000. godine na prijedlog zastupnika HSLS-a Ive Škrabala mijenjani datumi i nazivi državnih blagdana, nitko drugi nego baš SDP predložio je da se 25. lipnja, dan njihove protudržavnosti, proglasi Danom državnosti!

Premda je tako, htio ne htio, SDP odao priznanje i Tuđmanu i HDZ-u, u vrijeme njegove koalicije blatit će se i Tuđman i njegovo vrijeme i apsolutno će se nijekati njegove zasluge. Desetljeće u kojem je uspostavljena samostalna država i ostvarena blistava pobjeda u ratu, u kojem su osnovane sve institucije, dobiveno priznanje cijelog svijeta, u kojem je Hrvatska ušla u Ujedinjene narode i Vijeće Europe za neke je nove vlastodršce bilo “deset izgubljenih godina”.

Temeljni politički pojam i naum toga vremena bio je - “detuđmanizacija”. Ali “detuđmanizacija” je bila na djelu puno prije nego što se ta riječ počela rabiti. Za Račana je još prije prvih izbora HDZ bio “stranka opasnih namjera”, a to tada nije moglo značiti ništa drugo nego optužbu za rušenje Jugoslavije, što se spomenutim izlaskom SDP-ovih zastupnika iz Sabora i potvrdilo. Istina, Račan i SDP će iste 1991. godine u listopadu odigrati vrlo pozitivnu ulogu u donošenju saborske Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, ali će Račanovo ljevičarsko jugoslavenstvo i Tuđmanova hrvatska državotvornost “zauvijek” ostati izvor opreke između prvoga hrvatskoga predsjednika i njegovih protivnika koji su došli na vlast na početku 2000. godine.

Tuđman je cijelo vrijeme imao dvije glavne vrste oponenata. Ljevičare koji mu nikad nisu oprostili stvaranje samostalne Hrvatske, pa ni onda kad su je bili prisiljeni prihvatiti i kad su njome zavladali. I neuptine nacionalne veličine poput Savke, Budiše, Gotovca, Veselice, Gabelice i drugih koji mu isto to nikad nisu oprostili, jer su mislili da je to bilo “namijenjeno” za njih a nisu imali ni hrabrosti ni sposobnosti da učine što je učinio Tuđman. I jedni i drugi koji su 2000. uzeli vlast imali su, dakle, “razloga” da svoju beznačajnost nadoknađuju rušenjem veličine, pa su to činili i promjenama državnih blagdana. Ali, kažem, te promjene su samo jedan od izraza svekolikog negativnog odnosa prema Tuđmanu.

Obilježavanje državnih blagdana ostat će i blijedo i kaotično sve dok se u cijeli državni vrh ne vrati poštovanje prema činjenicama i ljudima bez kojih tih blagdana ne bi bilo. Ali dugo ćemo to čekati. Makar bezličan, u svojoj lijevoj napuhanosti i današnji predsjednik, doktor samosvidljivosti Josipović zna s visine otpisati Tuđmana i njegovo vrijeme. Ali kakva visina! To miš gricka postolje diva.

Loš članak. Mene zanima kako to da se mentlitet ljudi toliko drastično promijenio ( mislim na oportunizam i malogarađanštinu ) baš za vrijeme tuđmanove vladavine, a da ne pričam o korupciji. A priznao netko to ili ne. Tuđman je bio najmoćniji čovjek u RH i stoga je bila odgovornost na njemu da spriječi te pojave. Ali to se nije desilo. U Hrvtaskoj se jednostavno ne zna vladati. Državom upravlja sirotinja koja do 45 nije ništa imala. Država im je sve pružila ( socijalizam ).A onda je natupila demokracija koju su mnogi shvatili ka slobodu da se ponašaju kako žele.

apsolutno se slažem,imao je mnogo krivih poteza,kao kaj je imal i dobrih,nitko neće njegove loše stvari prikazivati dobrima,samo kaj neki danas,kao kaj u članku piše prezentiraju sebe kao spasioce a bili su ništa drugo doli miševi...najbolje se oslikava današnje stanje,kad neki u mirno doba mogu pljuvati nekoga kojem nisu do koljena...

ide istina polako na vidjelo,levica iz ovih stopa treba okrenuti priču

..................................................................

"Mesić je u prvoj kampanji bio kao crkveni miš. Ni kavu nije platio"

Bila sam tipičan šljaker, nisam znala ništa o financiranju kampanje niti znam je li ga financirao albanski lobi – kazala je V. Škreblin

kolosalno

------------------------------------------------------------

Gay parada na ulicama ?ili Tadić u HNK? Birajte

Političko-medijski pothvat oko parade odmazda je HDZ-u koji se usudio završiti pregovore s EU te Crkvi zbog dolaska Pape.

Sve dok kamenje ne poleti u nečiju glavu, rasprava ima smisla, a čim se čuje prvi krik, vrijeme je za policiju, inače imamo Divlji zapad. Dakle, nema argumenta kojim se može braniti nasilje na Prideu u Splitu premda ima argumenata koji razobličavaju inscenaciju jer medijska je intonacija bila savršena, a huškački medijski pothvat uglavnom odrađen preko portala po uzoru na Facebook revoluciju. Ukupan udruženi medijsko-politički pothvat nije ništa drugo nego odmazda HDZ-u koji se usudio završiti pregovore s Unijom t Crkvi zbog dva predivna dana s papom. Sve drugo samo je zanatski odrađen posao!

Čovjek bi očekivao da je nacija naučila da o Bleiburgu ne može razgovarati s ustaškom kapom na glavi; što više ustaških kapa na Bleiburgu, to kasnije počinje diskusija o meritumu, a to je partizanski pokolj! Slično vrijedi i tu: seksualna orijentacija svakog pojedinaca najdublje je intimno pitanje. Na svako opredjeljenje čovjek ima pravo, država mu ga je dužna osigurati, problem nastaje kad od najintimnije stvari želite uređivati javnu stvar. Kad želite da vaš stav, premda manjinski, postane poželjan društveni odabir! No, kao i kod ustaške kape, svaka se diskusija odgađa onog trenutka kad poleti prvi kamen. I sva se sućut i sve razumijevanje slijeva prema onome tko maramicom briše razbijenu lubanju. U splitskom slučaju primarni je problem medijsko-politička inscenacija.

Tvrdilo se da je policija bila posve ravnodušna, a mediji su tako inzistirali na tome da je ispalo da je prvi policajac bio u Makarskoj, a da među gay prosvjednicima bilo 125 mrtvih i triput više ranjenih. Istina je da je nekoliko ljudi ozlijeđeno, nitko od gay prosvjednika, uhićeno je gotovo 150 ljudi, podignuto nekoliko desetaka kaznenih prijava. U Facebook revoluciji u Zagrebu policija nikog nije niti pipnula, ali mediji su tvrdili da postupa brutalno! Jer im je to odgovaralo ideološki – premda je uhićeno 150 ljudi, mediji tvrde da je u Splitu policija bila svilena! Dakle, mediji su ti koji po ideološkoj matrici određuju koga treba prebiti!

Split je grad mržnje, klicali su mediji, Crkva je huškačka organizacija, tvrdili su drugi, mržnja je na rivu izašla iz sakristije, rigali su vatru medijski specijalci, morali smo čekati da se oglasi izvjestitelj Parlamenta EU Hannes Swoboda da čujemo da “takvih izgreda imamo i u drugim zemljama” i da bi “bilo nepošteno da se spriječi Hrvatskoj da se pridruži EU”. Naime, sastavni dio udruženog pothvata bio bi ne samo napasti Crkvu i papu što je narodu poručila da dijete ima pravo na oca i majku, već i zauzdati ulazak u Uniju.

Ako organizatori prosvjeda protiv gay parade nisu računali da će mediji skočiti na njih, da će se angažirati niz nevladinih udruga i da će, umjesto notorne Britanije, reagirati njen vanjskopolitički klon Nizozemska, onda oni ništa ne razumiju!

Naravno, mi sad možemo pitati tko financira nevladine udruge, mi možemo poput Izraela tražiti od naših službi podatke koje je Mossad dao na tu temu Knessetu, naravno mi se možemo pitati kakve kukavice imamo od političara kad je Swoboda najhrabriji hrvatski političar! Mi možemo svašta pitati, ali ništa ne možemo one sekunde kad prvi kamen poleti u nečiju glavu! I dok se ta afera nije niti slegla, stiže nova! Josipović i Vesna Pusić zovu Tadića i čelnike regije na proslavu Dana nezavisnosti!

Nije dosta da su izmiješali slavne datume, a proslave ubili onda kad je zajedljivi Škrabalo ukinuo 30. svibnja; nije dosta da je Tadić svakih nekoliko mjeseci ovdje redovito s nekom podvalom, nego ga sad zovemo i na naš sveti dan. Premda kao sljednik agresorske države nije donio ni dokumentaciju vukovarske bolnice ni informacije o više od tisuću nestalih niti je vratio opljačkano blago! Ni jednu riječ nije rekao kad je matica Srpska ovih dana zapisala da su Gundulić i Držić srpski pisci! Kad smo se pobojali da će nam Tadić uništiti i onu mrvicu ponosa i slave koja je ostala nakon Škrabalova buldožera, slijedila je beogradska šamarčina. Tadić poručuje da neće doći jer se obećao Pupovčevu SNV-u, na čiji poziv stiže u Jadovno, stratište ustaških žrtava.

Nije, dakle, stvar otkazana jer je prekasno za organizaciju, kako se pravi Josipović, nego ih je Tadić odbio! Tadić deseti put šalje poruku slijepoj hrvatskoj ljevici: draga Vesna i dragi Ivo, ja vam nisam jugoslaven, ja sam Srbin, smisao moje suradnje u regiji nije europeizacija tog prostora, već utvrđivanje srpskih interesa. Moj je zadatak širiti i ohrabrivati srpsku zajednicu, ali u – srpstvu! Koliko još poniženja moramo doživjeti da i zadnji ljevičar ovdje shvati tko je Tadić, što je srpstvo i što je njemu regija?

Vile, ajde nas molim te poštedi ovih HDZ novinskih članaka koji vrijeđaju zdrav razum. Ja ne znam koji zdrav čovjek može uspoređivati Bleiburg i gay paradu.

a ovo je fašizam u originalu, citiram:
Na svako opredjeljenje čovjek ima pravo, država mu ga je dužna osigurati, problem nastaje kad od najintimnije stvari želite uređivati javnu stvar. Kad želite da vaš stav, premda manjinski, postane poželjan društveni odabir!

Tko ima pravo određivati što je poželjan društveni odabir? Kakav je homoseksualizam odabir? što je to uopće društveni odabir, kakve veze manjine imaju s ovim? ništa od toga autor (tkogod da je) neće moći objasniti bez da zakorači s one strane granice koja razdvaja fašiste (u glavi, ako već nije i na djelu).

Meni je drag TBF, a ne podnosim Rozgu, ja sam očito u manjini. Ja li moja želja da TBF postane "poželjan društveni odabir" problematična, je li to ne smijem željeti ili ne smijem reći prijateljima da slušam TBF, ne smijem li ići na koncert s MAXON universal kutijom i slično? Je li to društvo koje autor zastupa? odjebi ti to Vile, pametniji si od tog.

Mene recimo živo interesira ako je seksualna orijentacija da citiram "seksualna orijentacija svakog pojedinaca najdublje je intimno pitanje"  kako to recimo nije vjera?