Poljaci imaju drukciji mentalitet. Njima nista nije tesko, za razliku od Hrvata koji u pravilu prvo racunaju da li im se nesto isplati. Ako nema brze love, onda se najcesci odgovor da se ne isplati
bas je poljoprivreda dobar primjer jer dok pola polja u Hrvatskoj lezi neobradjeno ("jer se ne isplati"), Poljak ce nesto probat, riskirat s nekom drugom kulturom, s vremenom se udruzit sa susjedom itd. Ako vidi da ne ide, prodat ce to nekome kome ide i pocet ce radit nesto drugo. Zato su ducani sirom EU zatrpani poljskim mesom, vocem i povrcem
i inace po centralama razno-raznih multinacionalnih kompanija od Londona do Varsave na nizim pozicijama sve vrvi od Poljaka. Nije im tesko, primaju se i zadataka koje nitko nece, poput sredjivanja databaza i nije im primarna motivacija odbrojavanje kad ce zaradit za podizanje prvog kata u Bydgoszczu
Poljak se spakira s dva frenda i svi skupa odu otvorit vodoinstalatersku radionicu u Norveskoj. Kad ste culi da je to napravio neki Hrvat?
[uredio ian wright - 20. prosinca 2016. u 10:24]