- Milan Ivkošić
- OBJAVA: 08.07.2011 / 12:00
Rodoljubna zanovijetanja
U EU - s Titom na čelu!
Kako mu je jedan od aduta EU, želi da njegova, crvena Hrvatska odmah preuzme europsku “Titovu štafetu”
I posljednji njegov sukob s premijerkom Jadrankom Kosor oko
datuma izbora potvrđuje: polumrtvačke osobine koje je pokazivao u
predizbornoj kampanji i zbog kojih su ga novinari zvali “smrznutom
lignjom”, “kuhanom nogom” i slično, Ivo je Josipović s vremenom
pretvorio u svoje prednosti. Miran, sabran, uvijek isti glas koji se
nikad ne pojačava i u kojemu nema emocija jamči mu da će biti doživljen
kao dobronamjeran, kao netko tko je uvijek u pravu, uvijek nevin i nikad
mrava ne bi zgazio.
Ako, takav, o nekome govori negativno, onda taj netko mora biti
krivac. To lukavstvo kojim potkupljuje slušatelja svojim samorazumljivim
dobrim nakanama donijelo mu je ono što je imao i Mesić - on je “glas
naroda”, samo se njemu vjeruje, svi ostali su... da ne kažem što. I mit o
Titu dijelom je bio sagrađen na uvjerenju da je jedini on valjao, a svi
oko njega bili su lopovi. Kao i Mesić, i Josipović vrlo dobro zna - i
tom se činjenicom uvelike koristi – da ga se ni za što ne može pozvati
na odgovornost, jer nema izvršnu vlast. Ali premda je nema, u javnosti
ga ima neusporedivo više od bilo kojega političara.
O koječemu izriče mišljenje, a u Predsjedničkim dvorima prima svakoga
čije ime odjekne u javnosti. Tako se već čuje da majke kore djecu:
“Uči, sine, samo uči, ako ne prođeš s odličnim neće te primiti
predsjednik Josipović”. Kad je već stvorio određeno povjerenje u narodu,
Josipović će ga, dakako, iskoristiti da promiče svoje svjetonazore, što
je i normalno. Ali nije normalno kad se kao esdepeovac ne može
suzdržati, pa se u predizbornu kampanju uključi i prije nego što je
počela. Učinio je to ovaj tjedan, u svom stilu istodobno opravdavajući
Jadranku Kosor što kasni s objavom datuma izbora i pozivajući je na
“političku odgovornost” što taj datum još nije priopćila. I u ožujku,
kad je u povodu prosvjeda koji su po svemu bili neozbiljni i ni izdaleka
dovoljno masovni da bi reakcije na njih bile dramatične, rekao kako je
“sustav ugrožen”, zatim u nekim dugim prilikama i sada Josipović očito
želi ići na ruku svojoj stranci, SDP-u, kako bi, kao što reče u
predizbornoj kampanji, sva Hrvatska pocrvenjela.
Sintagma “sva Hrvatska” izgledat će manje pretjeranom podsjetimo li
da je isti dan kad je Josipović prozvao Jadranku Kosor zbog datuma
izbora a ona mu uzvratila, Ivan Jabuka u HTV-ov Dnevnik na razgovor o
tom sukobu pozvao valjda najljevijeg politologa u Hrvatskoj Dražena
Lalića, koji je u gotovo četvrtini emisije napadao Jadranku Kosor i HDZ
te zagovarao Josipovića i oporbu. Izbori su brzo, njuši se pobjeda
oporbe, proradili su instinkti za održanjem i HTV se otvoreno nudi novim
gazdama. S lijevom koalicijom na vlasti i sa što više sklonih mu medija
Josipović bi bez ikakvih prepreka Republiku Hrvatsku mogao još
odlučnije “odgajati” kao nasljednicu Socijalističke Republike Hrvatske.
Pa će i branitelji iz Domovinskog rata - oni koji neće završiti na
optuženičkoj klupi - biti nasljednici partizana (svojih “duhovnih
otaca”, kako nedavno reče), maskom antifašizma još više će se prikrivati
zločini Tita i njegovih komunista, a regionalna suradnja i pomirba
ostvarivat će se po jugoslavenskom konceptu u kojem su Hrvati uvijek
bili najviše zakinuti i najveći grešnici. Izborom svojih suradnika
bogatun Josipović je pokazao da je na strani krupnoga kapitala,
ponajviše inozemnoga, kojemu je cilj iscrpljivanje Hrvatske radi
profita, te će mu gospodarstvo biti zanimljivo tek usput, da pokojom
rečenicom pokaže brigu za “dobrobit građana”.
Kako mu je, kao i svima u politici, jedan od najvećih aduta Europska
unija, želi da njegova, crvena Hrvatska odmah preuzme europsku “Titovu
štafetu”. Otud toliki pritisak na Jadranku Kosor da što prije ode, da se
“veliki cilj” ostvari kao ljevičarski pothvat, povijesno gledano, kao
partizanska, Titova zasluga. Ni u Josipovićevu ni u oporbenom
požurivanju izbora nema gospodarskih motiva, važna je jedino ideologija.
U EU Hrvatska treba ući – “sva crvena”.