Imam poznanike u Irskoj, kažu da najčešće Irci kad im se netko predstavi s hrvatskim imenom ili ako čuju hrvatski jezik misle da si Poljak, dok im ne kažeš suprotno. Često ni nemaju pojma da ima neki veći broj Hrvata u Irskoj jer se o njima ne priča (jer ih ni nema toliko puno). Priča se o Poljacima i Litvancima najviše. Kad na sjeveru Irci pokušavaju sve više uvodit irski jezik u institucije, protestanti vole bocnut s primjedbom da ionako na cijelom otoku više ljudi tečno govori poljski nego to njihovo trtljanje, pa bi prije onda trebalo uvodit poljski.

Ali eto baš lijepo je čut da sada i oni sve više vide da nas ima, pa se u Dublinu može kupit Podravkina pašteta 

Gruba istina

ae, uvijek je kriv netko drugi

Yep, dobili pristup slobodnom europskom trzistu pa domaci proizvodjaci mogu plasirati proizvode na pino vece i bogatije trziste nego prije 30 godina...

Jos da sila socijalizma nije ostala jaka u vladajucima vjerovatno bi i paleta proizvoda na tim policama bila veca, raznovrsnija i kvalitetnija...

Ali jbg ne mozes 50 godina odgajan i dodatnih 25 odrzavan mentalitet samo tako iskorijeniti...

Kako je biti Cpbin u Hrvatskoj? Ovako: živiš na proračunu koji pune Hrvati, a skupljaš glasove po Srbiji! Vrh. Nirvana.

Radio sam u Irskoj prije par godina, kratko ali dovoljno... Kilkenny... Poljaka ima toliko da Ryan Air leti za Poljsku cesce nego zagrebacki tramvaj prodje Ilicom.

Hrvata uopce nema toliko koliko pisu kojekakvi jihadex i slicni portali koji se raduju tome u smislu sto se babi htilo to se babi snilo, Irska je puna ekonomskih migranata ali tu su Hrvati u zanemarivom broju ili %

Mozes misliti, jedna prodavnica sa hrvatskim proizvodima.. u USA takve prodavnice na svakom koraku, u vukojebinama pa do velikih gradova.

Biti Srbin u Hrvatskoj ne bi smjelo biti ništa drugačije nego biti Srbin u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Rusiji ili SAD-u. Zato je, koliko god je to pitanje koje je Pupovac nametnuo kao bitnu političku i društvenu temu, to prije svega izraz ozbiljnog poremećaja u hrvatskom društvu. Izravno je optužujuće, agresivno i s dubokom pozadinom nepriznavanja hrvatskog političkog i državnog prava. S druge strane, namećući to pitanje, Pupovac realno duboko ponižava sve civilizacijsko, ljudsko i integrativno-komunikacijsko među pripadnicima hrvatskog naroda srpskog etničkog podrijetla. Biti Srbin u Hrvatskoj ne može biti ništa posebno, jer ta je posebnost snažno konfrontirana većinskom narodu po definiciji autentičnog političkog poretka, ali je i snažno suprotstavljena osobnom, prirodnom interesu svakoga razumnog čovjeka srpskog podrijetla. Biti Srbin u Hrvatskoj prema Pupovčevoj političkoj matrici na samom je rubu rasističke paradigme i vrlo je pogubno za hrvatske Srbe.