Nedjelja, 20. studenog

Ako u Hrvatskoj nemate dovoljno političkih, ideoloških protivnika, a baš ste ih se zaželjeli, lako ćete ih stvoriti. Napravite anketu među građanima, srednjoškolcima, studentima ili u populaciji koja vam već odgovara, pitajte ih što misle o ženidbi sa Srpkinjom ili udaji za Srbina, o homoseksualcima ili o bilo kome i bilo čemu što će vam donijeti očekivane rezultate. A potom možete danima, tjednima i mjesecima pljuskati po zatucanim, konzervativnim sunarodnjacima i zabrinjavati se nad njihovom nesnošljivošću i zloćudnošću. Riječ je o ljevičarskim anketama i medijima, a ljevičari po tradiciji ne dopuštaju da imate svoje privatne nazore, sklonosti i nesklonosti. Ne želi li netko brak sa Srbinom, Hrvatom ili Bošnjakom, drži li da je homoseksualizam neprirodan ili što slično – to je njegova privatna stvar koja nikoga ne bi trebala ni smetati ni zanimati sve dok ne prelazi granice te privatnosti. Također je privatna stvar stanodavca ili cimera koga hoće a koga neće uzeti za podstanara ili za cimera. Ali tu privatnu stvar jedne novine, nakon što su se vlastitom istragom uvjerile kako se u Zagrebu nerado na stan primaju Romkinja i muslimanka, naveliko razglašavaju kao “diskriminaciju u Hrvata”. Određen broj ljudi koji iznajmljuju stan ili sobu, zbog predrasuda, straha uzrokovana lošim iskustvom, zbog komoditeta i sigurnosti može biti izbirljiv, i nije nikakav zločin ako osobu odbiju zbog nekog obilježja. Ista ta novinska kuća svojedobno je imala jednu anketu među građanima o Hercegovcima kao negativcima (s nacističkim pitanjima u stilu “Biste li kćeri dopustili da se uda za Hercegovca?”), a kad je Sanader na početku 2004. sastavio vladu, čitali smo rasistički naslov “Prva vlada bez Hercegovaca”. Rasizam koji ljevičari isprovociraju kod građana zapravo je izraz njihova rasizma, jer njima je nužan ideološki protivnik, netko u koga uvijek treba upirati prstom, uklanjati ga, a u određenim okolnostima zatvarati i smicati. U razmacima od dvije, tri godine prave ankete ili druga istraživanja znajući da će pokazati kako većina Hrvata ima natražnjačka stajališta. Denunciranje i plašenje vlastitoga naroda ljevičarima je “u krvi”, a njihova sklonost građanima u Lijepoj našoj koji nisu etnički Hrvati nije sklonost, nego upotreba Srba, Bošnjaka, Roma... Da gotovo pola stoljeća u Hrvatskoj nisu huškali Srbe na Hrvate, ratne tragedije ne bi ni bilo. U demokraciji im se vidik proširio i na Rome, Bošnjake, homoseksualce... koji za njih u njihovoj istinskoj domovini – komunizmu – nisu ni postojali. 

Subota, 19. studenog

Za nedodirljivog Mesića zakona ionako nema

Zašto nikad neće biti istrage o čekovima koje je poštenjačina Stipe Mesić na početku devedesetih dobivao od iseljenika u Australiji za obranu i izbjeglice a ne zna se gdje su završili, o čemu uskoro tajnica HDZ-a za Australiju Ina Vukić izdaje knjigu? Zato što je Mesić nedodirljiv, a nedodirljiv je jer je u cijela svoja dva mandata, a i prije i poslije, ocrnjivao dr. Franju Tuđmana. Njegovi poklonici, biografi i javni zaštitnici nikad nekome iz desnice ne bi zaboravili pjevanje ustaških pjesama, tvrdnju da smo u Drugom svjetskom ratu imali dvije pobjede – ustašku na početku i partizansku na kraju, zatim pokušaj kupnje našičke cementare – kupnju nekoliko stanova i garaža poslije isteka mandata... Pogotovo mu mogući kriminal ne bi oprostili policija, tužiteljstva i sudovi. Kao što će lijeva javnost, koliko god mu ruke bile okrvavljene, ustati u obranu svakoga partizana kojeg se sumnjiči za ratne zločine jer antifašisti ne podliježu sumnji, tako će ustati i u obranu Mesića, što god se otkrilo iz njegove prošlosti. On je suviše zaslužan za “detuđmanizaciju” Hrvatske da bi mogao odgovarati po njezinim zakonima. A u pravosuđu, manje-više naslijeđenom iz komunizma, za ljevičare – što pokazuju primjeri Čačića, Linića, Mršića i drugih – zakona ionako nema.

Ponedjeljak, 21. studenog

Španjolcima je raj ?za pedere dozlogrdio

Jedan izborni poraz u Europi mogao bi pokazati što nas u Hrvatskoj čeka nakon jedne izborne pobjede. Španjolske socijaliste s apsolutnom većinom pomeli su pučani. Lijevog Zapatera, čija je stranka doživjela katastrofu, smatrali su “najprogresivnijim španjolskim premijerom”. On to i jest bio, pogotovo kad je riječ o liberalnim zakonima o homoseksualnim brakovima, pobačaju, sukobu s Crkvom, o sprečavanju vjeronauka u školama... Učinio je sve što je mogao da bi izrazito katoličku zemlju učinio što bezbožnijom. Tu svoju glavnu nakanu uvjerljivo je podupro i na drugim područjima: Španjolska se enormno zadužila, gospodarstvo joj je klonulo, ima 22 posto ili 5 milijuna nezaposlenih, a bez posla je gotovo polovica mladih! Raj za pedere, pakao za stanovništvo. Kukuriku!

Utorak, 22. studenog

Politički pohotnik izlazi iz manjinske monogamije

SDP ih optužuje da im kradu glasove, a čelnici SDSS-a nadaju se bar jednom mandatu u IX. izbornoj jedinici. Nositelj je liste Slobodan Uzelac, najugledniji i u javnosti najpoštovaniji srpski političar u Hrvatskoj, koji ni u navodnim znacima ne bi poput Pupovca “preuzeo” ulogu “dežurnoga četnika”. Navodno je Uzelcu dozlogrdilo biti manjina, pa će se okušati i na građanskoj listi, premda će glasovi koje dobije u Lici i Dalmaciji biti mahom glasovi Srba... Možemo zamisliti koliko Uzelac želi izići iz sputavajućih manjinskih okvira kad znamo da je, u vremenu u kojemu političare nisu birali ljudi, nego ideologija, bio moćni komunistički dužnosnik, a većina je bila – Partija. Priznat ćete, nije lako političkom pohotniku koji je harem morao zamijeniti tjeskobnom monogamijom!

Srijeda, 23. studenog

Staziću isteklo vrijeme za obitelj, kumove...

Navodno se skupina uglavnom kazališnih ljevičara sprema pohoditi Zorana Milanovića ne bi li spriječili imenovanje Nenada Stazića za novoga ministra kulture. Poznata glumica i suvlasnica kazališta Mala scena Vitomira Lončar nije čula za taj naum, ali je također protiv Stazića jer je iznimno sklon nepotizmu. Brat mu je ravnatelj kazališta Gavella, šogorica poslovna ravnateljica zagrebačkog HNK, bratov vjenčani kum Duško Ljuština direktor je kazališta Kerempuh, a svi su skupa logistička potpora teatru Ulysses Rade Šerbedžije, koji (ovo je moj dodatak) svoje proračunske dobročinitelje ugošćuje na Brijunima gdje cijelo ljeto provode za 7 kuna dnevno. Kao što znate, Nenad Stazić je onaj žestoki saborski pravednik s patničkim očima koje pojačavaju dojam boljševičke odlučnosti s kojom bi uklanjao svoje političke protivnike, jer – vrijeme je za mene, moju obitelj, kumove i prijatelje.

Četvrtak, 24. studenog

Okorjeli liberal postao je hrvatski patriot

Mediji su zabilježili kako su proljeće 2007. godine suvlasnik Magme Goranko Fižulić i njegovi prijatelji Radimir Čačić, Zlatko Mateša, Roland Žuvanić i Damir Kuštrak dočekali krstareći Karibima na luksuznoj Fižulićevoj jahti. U tipičnoj hrvatskoj tajkunskoj priči iz toga sjaja propali Fižulić uplovio je u bijedu u kojoj u Magmi radnicima daje platne liste, ali svota ispisanih na tim listama još od srpnja na tekućim računima radnika – nema. Tako je napokon taj okorjeli liberal postao istinski hrvatski patriot – sad mu jahta krstari Bundekom i Jarunom.

Petak, 25. studenog

Brkati Bruxelles traži novčanike na pregled

Sjedite za stolom s prijateljima, a odjednom vam netko iz toga naoko ugodnog društva naredi da mu date novčanik jer ga hoće prekontrolirati. Rascijepljeni između ponosa i ovisnosti o drzniku, vi ipak vadite novčanik i predajete mu ga, s osjećajem da ste ništarija koja pristaje na ucjenu. Taj scenarij smislio je predsjenik Europske komisije Baroso - ubuduće bi članice EU svoje proračune prvo morale slati na provjeru u Bruxelles a tek onda svojim parlamentima. Najžešći euroskeptici uspoređivali su EU sa Sovjetskim Savezom, i koliko god se to kome činilo neuvjerljivo, vidimo da Bruxellesu rastu brkovi.