Hrvatska je ulaskom u EU uradila isto ono što i Jugoslavija 60-ih i 70-ih. Pustila je nezadovoljne i nepodobne da idu u Njemačku na arbajt. Ne čudi da je poduzeta ista mjera kada su isti ljudi na vlasti kao i tada. I otišli su ljudi vani, na stotine tisuća mladih ljudi za koje vlast misli da je bolje da vani drndaju nego da po državi dižu prosvjede. U Hrvatskoj zbog toga fali radne snage pa se planira uvoz Filipinaca i Nepalaca da rade za 500 eura mjesečno. Postadošmo zemlja kurvi i konobara, konobare ćemo uvoziti a kurvi još ima.
Zaključak: ako je hrvatskoj državi bio cilj da se isprazni od Hrvata onda smo uspjeli i ulazak u EU se može smatrati uspjehom. Sve ostalo se nije dogodilo. Maja Šupe je i dalje sutkinja, oni koji padnu sa 200 grama kokaina ne idu u zatvor, korupcija je nikad veća, u Saboru su žetončići, saborskoj zastupnici se u utorak brat zaposli u Holdingu a u srijedu se ona iz oporbe lagano prešalta među dizače ruku vladajućih, Pupovac i dalje sam sebi dodjeljuje novce, Bandić i dalje gradi zlatne WC-e, četkica kojom ribamo školjku u Gunji i dalje košta 280 kuna i DORH ne podiže optužnice, Bandić i državni odvjetnik sjede skupa....jedino su otišli oni koji bi se mogli pobuniti na ulicama i elite su zbog toga sretne. To je sve od EU.