nego, baš se uhvatih razmišljat kako Banditiću nitko ništa nije mogao 20 godina, voljeli su ga i lijevi i desni, a kome god je trebalo zaposlit dijete, izmislio bi radno mjesto u Holdingu, pa je svima bio drag. Danas bi nosio bedž s Titom, sutra najveću svijeću u crkvi. Prekosutra bi citirao klasike marksizma, a za tri dana sv. Franju Asiškog. Dijelio je tuđi novac na sve strane, bio frend sa svakim na vlasti i sa svakim kriminalcem. Rukama je hvatao pahulje snijega, a ni metar snijega i led ga nije spriječio da položi vijenac za poginule. Znao je svaki dobar dućan s cipelama od Beča do Rima i uvijek je bio galantan prema ženama, pa im je davao gradsku karticu za šoping
nedavno sam imao brainstorming s jednim frendom i složili smo se da bi po svjetonazorskom pitanju trebali imati desetine Bandića na vlasti jer bi tako sva lijevo-desno prepucavanja zauvijek prestala za par mjeseci. I koncentrirali bi se samo na prave lopove jer je Bandić bio lopov...
i tako sve dok se nije pojavio Juričan. Jedan lik je pokrenuo lavinu. Bez stranačke mašinerije i infrastrukture, bez novaca, samo jezičinom. Sad je i mafiji prekasno da ga nekako skine s dnevnog reda jer su Bandićevoj mašineriji počeli otpadat kotači
[uredio ian wright - 06. veljače 2020. u 09:38]