ne treba uopce pricati o takvim nazadnim ideologijama, treba gledati naprijed i baviti se ekonomijom. Ove price su samo mamac da se zaboravi na muljaze i korupciju. 

Najveći problem je što rodbina prenosi svoju ideologiju, da ne kažem mržnju, sa koljena na koljeno, onda ti mladi odu van i lupaju kako su ih doma naučili. Indoktrinacija. Dok je toga ne piše nam se dobro.

Svi se hvale kako su inteligentni. napredni i slobodoumni a primary code mozga im je toliko zatucan da se u usporedbi krapinski pračovjek čini kao korak naprijed u mentalnoj (r)evoluciji.

kapitulacijom italije postali su ništavni rapalski i rimski ugovori, samim time je i dalmacija (izuzev zadra) barem tehnički preuzeta od NDH.

također, situacija oko istre je složena i pripisivati zasluge za to samo titu je smiješno i krajnje nepoznavanje tematike.

NDH nitko nije trebao pobjediti, to je bila smiješna, marionetska država pupčanom niti vezana za treći reich, koja nije imala praktički nikakve šanse opstati bez svog velikog tatice. možda bi teritorij današnje hrvatske bio podijeljen između više država, možda ne bi, možda bi hrvatska imala i veće granice, možda znatno manje, ali meni kao osvjedočenom mrzitelju ljevičarenja, komunizma, totalitarizma i svega što ima prefiks socijal...maštu golica zamisao kako bi ovi prostorti izgledali bez 50 godina zla zvanog komunizam. zašto su današnje granice hrvatske ispravna povijest, a sve ostalo ne?

tita nitko nije poštovao, čovjek je bio seljačina, mentalno poremećen i samodopadan, kao i svaki drugi diktator. mislim, tko normalan može dopustiti boleštinu poput dana mladosti? to je bolesno na toliko razina da je pomalo nadrealno, netko će reći to je sitnica - al vrag je u detaljima.

istom logikom možeš reći i da je (šta ja znam) gadafi bio štovan, možeš naći njegove slike sa nasmješenim svjetskim moćnicima i liderima, možeš vidjeti kako postavlja šatore u svjetskim metropolama, prava dasa reklo bi se. svi znamo kako je završio!

jesi siguran da i tito ne bi bio ubijen kao zadnje pseto da nije krepao na vrijeme?

zašto Rapalski? Oni su sklopljeni između dva subjekta koji itekako postoje u trenutku kapitulacije Italije: Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije

nije Italija kapitulacijom nestala kao diplomatski subjekt, kao što je nestala Njemačka. Saveznici drugi dan nakon kapitulacije priznaju i talijanskog kralja i dinastiju i njegovu vladu kao vladu Italije

Jugoslaviju su svi i dalje priznavali

Rimske ugovore nitko nije priznao osim Osovine, tako da su s pogleda Saveznika ništavni od prvog dana

što se Istre tiče, da Titovi partizani nisu došli do Trsta, tko zna kakva bi bila sudbina Istre. Možda bi Istra ostala dio Italije kao danas npr. Južni Tirol: Talijani su u manjini, ali je država Italija. Jednom kad nečija vojnička noga stane na neko područje, a taj je pobjednik u ratu, teško će ga se maknuti. Zato je na kraju napravljen kompromis: vi se odreknite Trsta, a oni će Istre

pa šta pavelić nakon kapitulacije talijana nije proglasio ništavnima rimske i rapalske ugovore? možda griješim. druga stvar je što nije imao realne šanse staviti istru pod svoje, tj ne on nego švabe, kao što je uostalom to bio slučaj i kod dalmacije. mislim, pričamo o ratnim vremenima, de facto, de iure je u drugom planu.

ako se ne varam, istra je ušla u današnje okvire na pariškoj mirovnoj konferenciji, a zasluge za to pripadaju i katoličkoj crkvi (znači ne u potpunosti, ni najviše, ali imaju značaj), odnosno pojedincima iz iste koji su to jako dobro elaborirali.

Da je Tito išta vridija (da se nije posvadija sa Staljinom) danas bi Trst i Gorica bili dio Slovenije  😁

To je isti klinac,krezubi  koljači i kukavice  koji su stali na stranu nacizma.

Da se osvrnem samo na to da je Tito vratio Hrvatskoj (ili bolje rečeno Jugoslaviji) Dalmaciju - ako su Dalmacija samo Zadar, Lastovo i Palagruža onda da, vratio ju je.

To je po Rapallskom ugovoru, ako ćemo po Rimskima, Pavelić je de iure vratio Hrvatskoj sve što je prepustio Italiji a de facto glavni su bili oni koji su tu imali vojsku: Nijemci i kasnije partizani, kao i inače kod Pavelića.

Pavelićeva Hrvatska bila je teški puppet state koja ni sa jednim susjedom nije bila u dobrim odnosima. Proglas da je i Istra Hrvatska, u doba kad je ona dio Trećeg Reicha vjerojatno nije bio popraćen simpatijama vodstva nacističke Njemačke. S Italijom također nisu bili u dobrim odnosima, sa Srbijom također, a čak su se i s Mađarima zakačili oko Međimurja. Uz takvu vanjskopolitičku sliku prema nominalnim saveznicima (koji su ih svi gledali kako ih iskoristiti što više i što brže, pogotovo Nijemci i Talijani), možete zamisliti kako su ih gledali neprijatelji - a goru sliku od toga predstavljala je samo ona unutarpolitička koja teško da je mogla biti drugačija, pogotovo jer je bila vezana za nepovoljnu vanjskopolitičku situaciju. To nije nikako opravdanje za Pavelića već krimen jer je bio totalni amater potpuno nedorastao vrlo teškoj situaciji u kojoj se našao. Gurao se gdje mu nije mjesto i ispao kriv za ono što je i što nije. Gore od toga su prošli svi oni Hrvati koji su glavom platili samo zato jer su Hrvati, a bilo ih je puno više nego onih koji su glavom platili samo zato što su Srbi. Naravno, žao mi je jednih i drugih jednako, kao što je i svakom normalnom čovjeku žao svakoga koga ubiju jer je "krive" nacionalnosti. Svako ubojstvo za mene je grijeh, a kamoli takvo.

Praktički sa nikakvom vojskom (poslali za svoje tadašnje uvjete par tisuća vojnika u Rusiju samo da dobiju nekakvu pomoć od Nijemaca doma) suočeni s nizom pobuna otpočetka u državi je vladalo bezvlađe - jer ako vojska ne kontrolira državu, praktički ne smije stupiti nogom na djelove svojeg teritorija - o kakvoj mi to državi pričamo? De iure država, a de facto protektorat sila s kojima uopće nemaš nekih zajedničkih interesa.

Okvir za stvaranje Hrvatske očito je bio onaj iz doba Austro-Ugarske, ujedinjenje svih zemalja koje su se u to doba zvale hrvatskima. BiH se kao takva u njih ubrajala. Koliko god se to činilo nerealno danas, pa i u doba Drugog svjetskog rata, kao ideja je bilo prisutno kod dijela Hrvata. Svakako je taj prostor bio zaokružena cjelina, puno više geopolitički smislenija nego što je današnje stanje. Međutim, kao i sve vezano za NDH, bilo je neizvedivo iz razloga koje sam već spomenuo ali i drugih

Dakle, nije to bila posve nelogična ideja, međutim, ona je bila u prvom redu u sukobu s velikosrpskim planovima kojima je nešto takvo predstavljalo velik udarac. I danas im međunarodno priznate države Hrvatska i BiH predstavljaju gadan udarac. A one dvije zajedno predstavljaju im ono što im je u Drugom svjetskom ratu predstavljala NDHrvatska. I danas eksponenti velikosrpske politike prikazuju ovu našu današnju državu kao NDH, kao ugroženi su ovdje. No o Pupovcu ne treba trošiti riječi.

Jednog dana moglo bi se vrlo lako pokazati kako je ta Pavelićeva Hrvatska bila puno blaža prema Srbima, pa i velikosrbima (ne zato jer ih je volila već zato jer su joj tako diktirale okolnosti) nego Titova Jugoslavija prema Hrvatima. Sam broj ubijenih i vremenski period u kojem su ubijeni pokazat će nesrazmjer jednoga i drugoga, te jednih i drugih. Zanimljivo, to se može vidjeti ako pogledamo sudbine i statistiku istarskih i riječkih Talijana primjerice: mislite li da su svi oni bili fašisti koji su proganjali Hrvate? Naravno da nisu, neki su čak surađivali s partizanima i pomagali im: poput riječkih autonomista, etničkim Talijanima koji su bili za autonomnu Rijeku a čiji su politički vođe "nestali" u doba Tita, a Talijani su od velike većine u gradu (imali su je još i prije Prvog svjetskog rata) praktički pobjegli iz Rijeke. Da ne spominjem odmazde, odnosno strijeljanje svih koji su bili od strane komunista označeni kao neprijateljska inteligencija. U Rijeku su tad naseljeni na mjesto Talijana tko? Pa najviše ljudi bliski partiji odnosno komunisti što iz zaleđa, što iz drugih dijelova Hrvatske, što iz drugih dijelova komunističke Jugoslavije. Rijeka je bila atraktivan grad, glavna luka i opet povezana sa svojim zaleđem razvijala se dosta dobro.

Međutim, slabljenem komunizma i propadanjem teške industrije (u cijeloj Europi se događalo restrukturiranje) Rijeka je počela stagnirati i nazadovati, pogotovo od 90te naovamo jer jednostavno nije išla u korak s vremenom. Možda je zbilja jedan od rijetkih gradova u Europi koji nije promijenio vlast evo već 85 godina. Tako kad mi netko kaže Hrvatska Rijeka meni to ne zvuči baš kao nešto što je baš dobro oslikava. Ona jest u Hrvatskoj, bila je i u doba kad su Habsburgovci napravili od nje multinacionalni emporij, i prije toga dok je bila samo malo mjesto bez nekog značaja - ali danas nju meni najbolje opisuje izraz: komunistički grad. Jer većina njegovih današnjih stanovnika i njihovi potomci mnogo duguju upravo komunizmu. Ali taj vlak je odavno prošao a oni još i danas još žive u prošlosti.

Etnički i demografski vam je slično bilo i u Istri na kraju Drugog svjetskog rata, s time što su u Istri Hrvati ipak činili značajniju predratnu populaciju ali u unutrašnjosti, na istarskim selima. Isto tako kao što se naseljavalo u Rijeku, tako se naseljavalo po pustim gradovima Istre. Ta gotovo da nitko u njima nije ostao, a velika većina u njima su bili Talijani. Oni su tu živjeli stoljećima, jedino je Pula bila nešto kao Rijeka u doba Austro-Ugarske, samo ratna a ne trgovačka luka koja je osim domicilnih Talijana imala, kao i Rijeka, stanovnika iz cijele monarhije koji su poslije iselili.

Talijanska politika u Istri do njezine kapitulacije bila je itekako oštra prema netalijanima, no u državi gdje su Hrvati bili statistička pogreška, neki tamo seljaci u unutrašnjosti Istre kojih je bilo koliko u odnosu na bubam 30-40 milijuna Talijana? Ma ni 1%. Međutim, Talijani, ma koliko god bili oštri, talijanizatori, zatvaratelji hrvatskih ustanova, ni izbliza nisu napravili Hrvatima Istre ono što je komunistička Jugoslavija na čelu s Titom napravila njima poslije rata kad su svi Talijani dobili stigmu fašista.

Jasno, Tito je to uradio ne iz neke mržnje prema Talijanima, već radi učvršćivanja i širenja svoje vlasti. Kao i Bleiburg, križni putevi i brojne likvidacije tipa Daksa. Je li to bilo vrijedno toga? Pa naravno da nije.

Bez obzira što smatram kako je, unatoč nominalno strožim zakonima kao što su bili rasni zakoni, NDHrvatska bila u stvari dosta manja klaonica negoli je to bila Titova Jugoslavija koja je to radila perfidnije, "u ime bratstva i jedinstva", ne pada mi napamet prikazivati je kao nešto čime se moramo i trebamo ponositi, ali da je se trebamo sramiti - apsolutno ne: ona nije nastala ni našom voljom, ni demokratski, kao što se nitko ne treba sramiti Jugoslavije i svoje uloge u njoj za razliku od npr. Ante Nobila i sličnih likova koji su manjina, ali nažalost još uvijek imaju prevelik utjecaj s obzirom da su bili sluge jednog takvog režima.

Još sam ostao dužan objašnjenje o brojevima stradalih koji je suprotan službenom narativu koji ide otprilike ovako: ustaše su bili megazločinci, imali su konclogore i ubili su ogroman broj ljudi, a onda su došli partizani i ubili iz osvete nešto ustaša ali to nije ni blizu koliko su ovi ubili ljudi. Tito vratio Istru, a nitko ni da spomene ni riječ o domaćim Talijanima ili Nijemcima (čije je protjerivanje iz Vojvodine itekako bitan dio ove priče)

Statistički broj Srba se, unatoč 4 godine NDHrvatske, povećao 1948. u odnosu na 1931. a broj Hrvata se smanjio (broj Srba u današnjoj Hrvatskoj se također smanjio u odnosu na 1931. ali zbog iseljavanja u Vojvodinu na folksdojčerska imanja koja su u odnosu na Lapac, Korenicu i ostale naše zabiti bile kao dobitak na lotu, tako da su te brojke kao one sa 600 tisuća ubijenih u Jasenovcu, samo velikosrpski mjehur od sapunice). Kako je najveći pokolj Hrvata nastao na Bleiburgu i poslije (o čemu svjedoči Tezno, Huda jama, Kočevski rog i još mnogo takvih jama i rogova po cijeloj Sloveniji, ali i Hrvatskoj i BiH, i dalje), pogledamo li što se dogodilo Talijanima (koji su stoljećima živjeli tu) i Nijemcima (od 18.stoljeća) onda je jasno zašto je Tito među najvećim krvnicima 20.stoljeća, a na hrvatskoj političkoj sceni još uvijek drmaju kojekakvi ljudi povezani sa sustavom kojeg je on, kao najbolji Staljinov učenik implementirao ovdje i to na čelu države (premijer potomak visokopozicioniranog komuniste, čovjek je praktički zabranio referendum o promjeni izbornog zakona, ne treba mi dalje)

Dakle, pokolja od strane ustaša spram Srba je itekako bilo, i to svugdje po NDH, ali oni nikako ne mogu ići u istu ravan s komunističkima koji su ih u kratkom vremenu višestruko nadmašili, demografske statistike to jasno pokazuju (nema govora da je to od borbe u partizanima mada je i tu dio Hrvata izginio ili strijeljan ali također i Srba pa opet jasno je zašto se demografska rupa vidi kod Hrvata a ne kod Srba), a grobišta i dan-danas otkrivaju da je riječ o megazločinu kakav se u NDH ne pamti u tolikim razmjerima, ma koliko neki napuhivali Jasenovac. S obzirom na to, ustaše ispadaju zapravo smiješni jer u 4 godine Srbima nisu zadali nikakav ozbiljan demografski udarac. Da su to zapravo i htjeli nisu mogli jer nisu imali čime. Hrvati kroz svoju povijest nisu nikad u ime Hrvatske radili etničko čišćenje na onaj način kako su to radili velikosrbi u Domovinskom ratu i u Hrvatskoj i u BiH, pa čak ni u doba NDH. Pavelić je ipak za one iz RSK bio intelektualac. A o RS ne treba trošiti riječi, ni tamo nije ostao skoro nijedan Hrvat i Bošnjak, a oni koji su ostali koristili su se kao "živi štit" u nekim borbama. Ljudi iz gradova koji uopće nisu bili zahvaćeni borbama poput Prijedora i Banja Luke. I danas se tamo rijetki vraćaju. Tamo nije bilo "Pupovaca" i "Đukića", ne da ih nije bilo nego su bili nezamislivi. A čak u NDH je bilo Srba koji su živili i radili normalno jer da ih nije bilo ne bi oni 4 godine tu živili već bi svi pobjegli odmah tamo gdje nije bilo vlasti NDH, kao što su i Hrvati utekli i u Domovinskom ratu i u Drugom svjetskom ratu (iz Krnjeuše, Boričevca, Grahova, Drvara, Knina, Srba...) Partizani to dovode u red nešto kasnije ali opet ono što je učinjeno poslije rata još je stoput strašnije od četničkih pogroma i ukazuje kako od njih ljudi (najviše Hrvati, ali recimo i Talijani) bježali s dobrim razlogom.

Kako pobjednici pišu povijest tako imamo i danas crnu legendu o NDHrvatskoj, a istina je takva kakva jest, a tako je zato što i danas imamo ljude zaostale u vremenu i prostoru (negativna selekcija) na svim područjima vlasti kojima je briga za opće dobro i ekonomski razvoj države samo misaona imenica što se vidi po rezultatima koje Hrvatska postiže u odnosu na ostale postkomunističke zemlje. "Snađi se druže" i "ne treba se držati zakona kao pijan plota".