Pa imaju, ne možda direktno, ali posredno.

Sve ovo što ste naveli u vezi zaštite okoliša danas je itekako postalo dio ideologije. Niti jedan normalan čovjek ne spori kako se treba brinuti za okoliš, smanjiti zagađivanje i količine otpada, ali o svjetonazoru i ideologiji ovisi kako će se čovjek u tim problemima postaviti. Ukratko, kolika je tu uloga države, a kolika pojedinca, koliko visoko ta briga za okoliš stoji na listi prioriteta.

Stadion? Opet, političar uvjetno rečeno desnog, tradicionalnog svjetonazora istaknut će značenje sporta u razvoju nacionalnog identiteta, smatrat će to strateškom investicijom, dok će političar uvjetno rečeno lijevog svjetonazora smatrati da se za taj iznos može napraviti xy bolnica, vrtića i škola, koje ste spomenuli. 

Prometnice, pruge, tramvajske mreže, obnova nakon potresa? Sve su to dobre stvari i oko toga nema spora, no različiti su pristupi tome, različito ljudi razmišljaju o tome što je zaista bitno, a što je floskula kojom se kupuju simpatije birača, različito ljudi razmišljaju o modelima kako se određeni projekti trebaju ostvariti. A to je opet povezano s ideologijom.

Recimo, osobno brinem o okolišu i smatram to bitnim, no već sam umoran od neprestanog promoviranja te brige koja već polako postaje ideologija. Neprestano se priča o tome, stalno se čovjeka proglašava krivim za nešto u vezi prirode, dojma sam kako je ta briga za okoliš samo paravan od kojeg neki ljudi (aktivisti) dobro žive. Slično vrijedi i za ostale borbe koje se danas vode.

Ovo je stvarno opširna tema, no generalno mislim kako se "lijevi" i "desni" (ovo je, uvijek naglašavam, uvjetno) u većini slučajeva slažu oko toga što treba, no ne misle jednako kako to treba. Kolika treba biti uloga pojedinca, koliko je u središtu politike čovjek, a koliko je država ta od koje se neprestano očekuje da nešto riješi i koju crpi hrpa raznoraznih udruga. Kakav je, u konačnosti, odnos između naših obveza i prava. Moj je dojam kako danas dominira ideologija koja u prvi plan gura sva moguća prava, a ne ističe obveze i odgovornost pojedinca. 

Očekujem da Tomaševićev i Puljakov mandat obilježe ideološka pitanja iz kuhinje "čike Soroša", koja će konstantno trubiti kroz svoja medijska glasila tipa index i N1.

Ako uspiju odraditi i 5% onog zaista korisnog rada za građane, što su tako pompozno najavljivali, bit će dobro.

To dakako ne znači da ostale opcije nisu pune lažnih obećanja koje nisu sposobni ispuniti, no ovi se predstavljaju kakti drugačijima, boljima, a ispast će doslovno isto sranje, samo sa druge, lijeve, anacionalno-liberalne strane spektra.

Ma Tomaševiću su Soroš, bankari i strani moćnici slali milijune zato jer su oni zapravo filantropi koji su u malom Tomici zvanom Senf prepoznali osobu koja je sposobna riješiti komunalne probleme građana grada Zagreba. Strani moćnici toliko vole građane grada Zagreba da su obilato financirali čovjeka koji će im modernizirati vodovodnu mrežu i napraviti nogostupe.

Smiješne su mi ove optužbe ekstremne desnice da je Tomašević običan strani plaćenik kojeg su naši kolonizatori rukopoložili na mjesto gradonačelnika. Još mi je smiješnije kad pišu da bi strani moćnici koji su slali milijune mogli tražiti nešto zauzvrat od Tomaševića. Pa dajte ljudi uozbiljite se. Soroš, bankari i ekipa vam samo žele pomoći. Ne žele oni ni pogodovanje krupnom kapitalu ni ideološku transformaciju društva. Oni samo žele da stanovnici Dubrave napokon dobiju zadovoljavajuću vodovodnu mrežu i da se pokrpa asfalt tamo gdje je napuknuo. 

Priča se da u erci više ne plaše dicu  vukojarcem nego sorošom

Ima li tko broj telefona od tog Soroša ili makar neku mail adresu da mu se javim, dopizdilo mi više ići na posao svaki dan, a kad čovjek već dijeli milijune okolo treba pokušat.

Soroš ima 95 godina, pišao normalno nije već 25, ali svakodnevno muči muku kako će zaebat Zagreb

to kad napravi, onda može mirno umrijet

Nego šta kažete na model po kojima Možemo! planira riješiti korupciju? Ovo je iz njihovog programa za javnu nabavu(nije moj bold, već njihov):

"Poput drugih progresivnih uprava u svijetu javnu nabavu ćemo koristiti kao sredstvo za postizanje društvenih ciljeva. Na taj način, Grad ujedno može utjecati i na podizanje standarda na tržištu rada, vrednujući ponuđače koji poštuju radnička prava, promiču rodnu ravnopravnost, zastupljenost određenih društvenih skupina te druge pozitivne prakse na tržištu rada."

"Javni novac koji se troši javnim nabavama potrebno je upotrijebiti za promicanje ciljeva socijalne pravednosti i rodne ravnopravnosti. Za tu ćemo svrhu, po uzoru na druge europske gradove, revidirati postojeći sustav javne nabave tako što ćemo razmotriti kriterije za socijalno i rodno pravednu javnu nabavu. Sukladno Zakonu o javnoj nabavi pobrinut ćemo se za to da gospodarski subjekti poštuju obaveze iz područja radnog prava, osobito one vezane uz poštivanje sklopljenih kolektivnih ugovora te obavezu isplate ugovorene plaće. Osigurat ćemo to da Grad Zagreb javnom nabavom potiče rodnu ravnopravnost tako što će poticati ponuditelje javne nabave da se koriste mjerama za poticanje rodne ravnopravnosti te da Grad u sklopu javne nabave adresira područja u kojima je neravnopravnost izražena."

Znači nije kriterij najniža ponuda ili kvaliteta proizvoda/usluge, već je li ponuđač u skladu s njihovom ideologijom. Ovakav model bi direktno otvorio prostor za malverzacije i razna pogodovanja? Pitanje je je li ovakvo nešto uopće u skladu sa zakonima.

---

I da nadodam: Škoro se trebao osvrnuti upravo na ovakve idiotarije iz njihovog programa (a ima ih k'o u priči), a ne udarati dva tjedna samo po istome.

Naravno da je Možemo čista ekonomska stranka, zato su i sponzorirani godinama, njihove ideološke teme na kojima žive čitav život i zbog kojih su imali veliku podršku medija su samo paravan kako popraviti gradski vodovod, smanjiti gradsku upravi i riješiti prometna pitanja...

Kao što vidimo na slici organizirano prosvjed organiziran od strane Vilima Matule i Urše Raukar skorašnjih pročelnika ovaj prosvjed je bio vezan za obnovu gradskog vodovoda. SRP I ČEKIĆ te zastava Jugoslavije su ustvari pokazatelj kako nam je vodovod gori nego iz SSSR-a i Juge te treba hitna promjena. Sandra Benčić je prilikom toga održala govor da antifašizam vrijedi sve dok imamo vodovod kakav spada...Prosvjed je održan 2017 godine pod nazivom popravimo vodovod grada Zagreba.

Drugi poznati ekonomski prosvjed iste ekipe iz 2020 godine. Naravno, ne radi se o marksističkoj organizaciji koja podpiruje rasnu netrpeljivost, ukidanje policije i potiče nasilje, te je uzrokovala smrt desetke nevinih osoba...Radi se o prosvjedu kojim se želi ukazati na prometne gužve s kojima se grad Zagreb suočava. Svi kleče u spomen na sate koje radni čovjek izgubi u gužavama. 

U vidu novih ekonomski mjera naravno ista ekipa je za olakšanje birokracije i smanjenje poreznih nameta. S toga je u šarolikim zastava u raznim bojama simboliziran svaki nepotreban porez, boje će se na zastavi micati kako će se porezni nameti smanjivati poručuju iz inicijative...Priključio im se drio građana koji su sa istim zastavama šetuckali gradom držeći se za ruke tvoreći lanac kao simbol birokracije kojoj nema kraja i izjeda društvo.

Naravno, sve ove ekonomske mjere se godinama financiraju iz raznih nevladinih organizacija sponzoriranih iz vana, upumpani su milioni i milioni samo kako bi se grad Zagreb ekonomski razvijao i nimalo utjecalo na idološke stvari kao što su njihovi prosvjedi godinama ukazivali, a na kraju i njihove biografije, program, javne objave i ostalo...

Na prvoj slici ne vidimo naravno preplašenu ženu kojoj rulja prijeti da podigne isti simbol podignute šake, već ženu koju su jednostavno iznenadile ekonomske ideje iste grupcije tako da je skoro pala sa stolca, a Tomašević jednostavno pokazuje da iste ekonomske modele podržava i kod nas zbog čega je i sponzoriran...