Nikad nisam razumio komentare tipa 'pogledaj na što nam država liči, bolje da je i nemamo', 'zašto smo uopće izlazili iz Jugoslavije, ako smo dobili ovo što sad imamo', 'ni Jugoslavija nije bila savršena, ali je bila puno bolja od današnje Hrvatske'…
Na stranu sad to je li Hrvatska bolja od Jugoslavije, to je druga tema o kojoj se ovdje uvijek raspravlja. Po ovakvim tezama ispada je jedini mogući izbor koji mi imamo (smo imali) loša Jugoslavija vs još gora Hrvatska, kao da ne postoji mogućnost da imamo svoju državu koju ćemo učiniti dobrom. I Hrvatska i Jugoslavija imaju (je imala) dobre i loše strane, to se može reći za svaku državu, ali jedna je bitna razlika među njima. Dok smo u Jugoslaviji bili jedan od naroda, i to često u neravnopravnom položaju, sad imamo vlastitu državu koju možemo učiniti što boljom, i u čemu bi svatko trebao dati svoj doprinos. A ne na svaki problem koji imamo u Hrvatskoj, a imamo ih, prizivati Jugoslaviju i relativizirati situaciju koju smo onda imali.
Isto tako, kad se spominje kako su se neke loše stvari iz Jugoslavije prelile i u samostalnu Hrvatsku, pa se i to navodi kao nekakav argument tome da je upitan uopće smisao postojanja samostalne Hrvatske, zašto se ne razmišlja da možda u tome grmu leži zec? Jesmo li mi zaista samostalni u punom smislu riječi, ili još uvijek živi dobar dio ostavštine bivše države i sustava. Što institucionalno, što mentalno, a to je često još pogubnije. Svakodnevno vidimo i čujemo kako se dobar dio građana još nije odmakuo od razmišljanja iz vremena bivše države i kako je mentalno još uvijek zaostao u njoj. Dakle, možda problemi koje Hrvatska danas ima nisu dokaz da i ovaj novu sistem ne valja, nego su dokaz da se mi još nismo riješili starog sistema.