U portretu se dalje kaže da je Milanović dijete 'crvene buržoazije' te da je karijeru započeo 1993. godine, kada ga je u Ministarstvo vanjskih poslova primio Ivo Sanader, 'njegov kasniji protivnik'. Ivica Račan je indirektno proglasio Milanovića svojim nasljednikom, piše Der Standard, što je 'potvrđeno i na unutarstranačkim izborima pobjedom nad velikom konkurenticom Željkom Antunović'.
Od Račana je Milanović naslijedio i pažljivo djelovanje, po principu 'kad HDZ potone, SDP ispliva', no rezultati nedjeljnih izbora govore u korist takve taktike, jer 'političku je vlast Milanović osvojio skoro pa automatski'.
Kada je pak riječ o vođenju SDP-a, kaže se da Milanović 'vodi stranku s malim stožerom ljudi na autoritaran način'. Svi ga zovu 'šefom', a svaka kritika, 'pa i u najužem krugu', vodi prema kažnjavanju.
Milanović je, špekulira se u portretu, takav način usvojio još kao mladić, odrastajući u opasnom kvartu u kojem se i znao potući ako treba.
No 'ekonomsku politiku je Milanović prepustio (neo)liberalnom HNS-u', dok u 'društveno-političkim pitanjima poput gej braka Milanović ide europskim liberalnim kursom, protiv hrvatskog mainstreama'. Još se spominje da se budućeg hrvatskog premijera kolokvijalno naziva Zoki te da je oženjen liječnicom i otac dvojice sinova.




















