Mislim da ima tu svega, mladi ne rade jer im nije nuzda. Da im gori pod nogama, nema se za platit ratu kredita, rentu, rezije, pojest nesto situacija je bila drugacija.

Druga stvar sto nedostaje je ambicioznost. Ja zivim isto vec par godina vani i ako si ambiciozan i vridan, jako si cijenjen vani. Sto automatski omogucuje i ispijanje kava i godisnje odmore (2x15 dana). 

I ovdje se vidi kod mladjih generacija, mozda cak i vise nego kod nas, neambicioznost. Vecinom iz razloga sta su im stambena pitanja, automobili, mobiteli, dzeparaci omoguceni od strane roditelja. Svi (velika vecina) studiraju, medutim nije kao u Hrvatskoj da pokusas rijesit sve u 5 godina, nego godina pauze iza srednje, pa produzit prediplomski, pa godina pauze, pa diplomski koji se produzi, pa razmjene studenstske. Cca oko 9-10 godina do nekog zaposljavanja. 

Strah me kada sve to dode u Hrvatsku, a sve je blize. Najlakse je dic place, al jos malo nece imat ni tko radit. 

Nije dobra situacija ni kad je nezaposlenost mala ili nikakva jer onda profitiraju ljenčine i neznalice a nije dobra ni situacija kad je nezaposlenost velika jer onda profitiraju loši vlasnici. Sad smo u ovoj prvoj situaciji i tako je kako jest. Ono što je sigurno da neće vječno trajati. Ne znam koliko ljudi pamte, slično je bilo i 2007. pa znamo što je bilo 2008.

Milka Planinc like this!

nisam baš primijetio neambicioznost kod mladih, baš suprotno

svi oni žele radit fensi-šmensi poslove za puno love. Neće se novi ajfon kupit sam od sebe

danas bio s kolegicom na ručku, a ona radi kao HR (Human Resources) za jednu veliku head-hunter firmu. I sad mi pričamo, pita ona mene kako je s poslom, a ja uvijek isto: plaća premala, posla previše, možda bih počeo tražit nešto drugo, ali uvijek me prepadnu oglasi gdje traže Supermana koji će radit za 1500 € (brutto, ovdje je uvijek brutto), pa ostanem gdje jesam jer neću riskirat naslijepo za nešto što me financijski ne zadovoljava

kaže ona meni da radim grešku kada se prevrše osvrćem na to da firme traže Supermana i daje mi primjer mlade generacije koja je tek završila faks i koja se javlja bez razmišljanja na pozicije koje traže pet-deset ili više godina iskustva, nemaju pojma o ovome i onome, ali uvijek kažu da će naučit jer nisu glupi, a plaću uvijek traže duplo više nego što bi trebali dobiti po znanju i iskustvu i da im to nerijetko prolazi jer ljudi - nema

nezaposlenost u Pragu je već 20 godina oko 2-3%. Tko želi raditi, radi. A i tko želi birati, dovoljno je da bude malo strpljiv

otvorila mi oči na način da ću napravit glupost, dat otkaz i onda tražit 30 posto više negdje drugdje. Znam ja sebe, jebo ja sebe

iz mojeg iskustva najviše strada pješadija. Ne postoji šef koji se neće pohvalit time da posao za koji je predviđeno 8 radnih mjesta, pod njegovim vodstvom radi samo 5 ili 6 ljudi. Na pješadiji se uvijek može uštedit 

optimalizacija radnih mjesta

ovi gore se pokokaju malo, u trenucima krize kod njih se ne rješava tko je dobar, a tko ne, nego tko je s kim dobar... ali oni i vrlo brzo nađu nešto na istoj razini. Jednom kad uđeš u korporacijski krug da se ni ne dižeš iz kreveta za manje od 3000-4000 €, oni ostanu najkraće nezaposleni

sjećam se tamo krize 2008-09, pao nam je promet odjednom za 50% i svaki dan sam išao na posao s tim da ću taj dan dobit otkaz. Ljudi oko mene odlaze, sigurno sam i ja na redu. Tada sam bio pješak

nisam na kraju dobio otkaz, a uskoro su me promovirali jer je prethodni tip dobio otkaz tijekom vala davanja otkaza, pa je firma nakon godinu dana shvatila da im netko fali 😂 

@Ian Wright 

Pa sta je to ako nije ambicioznost. 

To je zapravo i moj slucaj. Odmah nakon faksa, s 0 dana radnog staza u struci, u korona vrijeme, poslane prijave na 20+ radnih mjesta, gdje naravno svi traze iskustvo. U Hrvatskoj vecina me odbila zbog manjka obiteljskih ili stranackih veza, i hvala im. 

Posao dobiven van Hrvatske, u firmi gdje su trazili seniora, sta su vidili u meni, ne znam, al hvala im. 

(nije lova za novi ajfon)