Koliko uopće fakultet znači političarima? Recimo, postoji studij poljoprivrede, i uglavnom ljudima služi za sprdnju. Da je ministar poljoprivrede završio takav studij, kao da bi to išta garantiralo. Pitanje je koliko danas ministar poljoprivrede mora znati konkretne stvari iz struke, o kukuruzu i pšenici naprimjer, a koliko su važne druge vještine.

Ako idemo dalje, predsjednik, premijer i gradonačelnik glavnog grada imaju fakultete, pa nema velike koristi niti od njih, niti od fakulteta. Primorac je doktor i znanstvenik, a lupao je stvari koje su nezamislive i za nekoga s pet razreda osnovne škole. Generalno gledajući, većina naših političara, barem ovih iz visokih krugova, je fakultetskii obrazovana, pa se nismo baš usrećili s njima. Ni s pravnicima, ni s ekonomistima, ni s doktorima.

Jedan od najistaknutijih svjetskih predsjednika je komičar, bivši guverner Kalifornije je glumac i body-builder. Nismo mi jedina država gdje svakakvi likovi ulaze u politiku. Važnije od formalnog obrazovanja, barem po meni, je to je li političar ikad radio u realnom sektoru, je li nekoga zaposlio, isplatio plaću, uložio svoj novac. Većina današnjih političara živi u nekom svom svijetu, koji nema veze sa stvarnim problemima. Očekivati od njih neke prave poteze pomalo je iluzorno, čak i da imaju dobru namjeru.

Imali smo davno onog predsjedničkog kandidata Mikšića. On je došao izvana, nije profesionalni političar, ima iskustva u poduzetništvu, pa opet nije mogao proći. Orešković je također odstupao od standardnog obrasca, ali kod njega je izgleda glavni problem bio što je imao problema s izgovorom.

Ako nam je političar intelektualac, onda mu se zamjera što se pravi pametan, priča o nevažnim stvarima i nema konkretnog znanja. Ako nije toliko školovan, onda je krkan. Ponekad stvarno ne znam što mi očekujemo od političara. Zapravo, znam. Tražimo poštenog, sposobnog i moralnog koji će riještii sve naše probleme. I koji nam je ideološki blizak, koliko god to nekad ne željeli priznati. A takvih nema….