Svaka nacija da bi mogla normalno funkcionirati teži homogenoj strukturi naroda po svim osnovama, što su razlike manje, manja je mogućnost sukoba. Jugoslavenski režim je nakon rata prvenstveno provodio eliminaciju svih onih političkih neprijatelja koji su na bilo koji način ugrožavali postojanost te države, pogotovo hrvatskih nacionalista( domoljuba), vjerskih lidera koji su smatrali da Hrvatska treba biti samostalna, a komunizam kao opasnu politički ideologiju...U teoriji, u realnosti su ubijali na koga je lokalni šerif uperio prst. U tom periodu pogotovo posljeratne obnove i političke nestabilnosti kao i sukoba sa Staljinom se nije moglo ići odmah agresivnije napadom na identitet koji su gajili i mnogi komunisti. Nisi mogao čovjeku koji je odrastao pod jednim identitetom reći da to nakon desetljeća života više nije, na kraju takvo nametanje i gaženje identiteta je dovelo 1971 do Hrvatskog proljeća, a često su brojne žrtve bili upravo vodeći hrvatski komunisti, još od Hebranga pa na dalje.. 

E sad, nije sve išlo preko noći, ali je ideja hrvatstva bila nepoželjna iako samo izjašnjavanje kao etničkoj nacionalnosti nije bilo zabranjeno, ali je bilo često opasno na krivo mjestu u krivo vrijeme. 

Recimo, prva dva cenzusa( 1948, 1953) nisu imala pojam Jugoslavena, ali već od 1961 u popisu postoji pojam Jugoslavena. Kada govorimo o Republici Hrvatskoj.

1961: 15 559 (0,04%)

1971: 84 118 ( 1,9%)

1981: 379 057 ( 8,2%)

Popis 1991 je održan nakon demokratskih izbora, točno kada je krenuo sukob na Plitvicama i eskalacija rata te su se brojni bivši Jugoslaveni ponovno vratili svojim etničkim grupama stoga je bilo samo 2,2% aiko bi brojka premašila 10%, a možda i više...

Znači iako Jugoslavija nije zabranjivala izjašnjavanja, itekako je težila ostvarenju stvaranja jednog Jugoslavenskog naroda komunističke političke ideologije koji je naravno bio bez vjere jer je time eliminirala međuetničke napetosti, ujedinila razne grupe ljudi koji nebi imali vjerskih razlika, niti nacionalnih, a zajedno bi imali ideologiju komunizma koja bi ih spajala kao i narodnost te jezik...

Sam rast Jugoslavena, kao parole te forsiranje određenih ideoloških značajki koje je Jugoslavija promicala dovoljno govore da im je cilj bilo postupnim putem stvaranje jednog naroda. Tamo gdje su vidjeli veću opasnost za rušenje države, tamo je forsiranje bilo daleko jače...