Kad sluša političare vladajuće stranke i njihove ćlanove/simpatizere, čovjek bi pomislio kako će Hrvati pohrliti na izbore i puna srca udijeliti im glas. Kako će vladajući 'pomesti' izbore. Jer grijeh bi, zaista, bio odreći se svih blagodati i napretka kojeg nam nude.

S druge strane, kad sluša političare oporbenih stranka i njihove članove/simpatizere, čovjek bi pomislio kako će Hrvati pohrliti na izbore i puna srca udijeliti glas nekom drugom. Kako će vladajući biti 'pometeni'. Jer grijeh bi, zaista, bio ne iskoristiti priliku i kazniti ih zbog svega što su nam učinili.

I što se na kraju dogodi? Ni prvo, ni drugo, ni treće. Niti su Hrvati pohrlili na izbore, niti su oduševljeni vladajućom garniturom, niti su impresionirani onime što se nudi kao alternativa. Hrvati su većinom nezainteresirani za izbore, što znači kako su manje-više zadovoljni trenutnom situacijom. „Tko šuti, taj se slaže“, kaže stara mudrost.

Izbjegavam govoriti o pobjednicima i gubitnicima kad su izbori u pitanju, no pošto svi uglavnom koriste te termine, i ja ću se poslužiti njima. Pobjednik ovih lokalnih izbora svakako je HDZ. Kao što bi rekao njihov vođa, ponovno su poplavili Hrvatsku, dok bi zlobnici odgovorili: „'Ajde, barem priznajete da ste elementarna nepogoda“. Ja bih rekao kako je Hrvatska i dalje većinom crvena i da su ovo samo nijanse te boje, no to je već neka druga tema. Uglavnom, HDZ se još jednom potvrdio kao neosporno najjača stranka. Tamo gdje su bili favoriti, uglavnom su opravdali  ulogu, ponegdje i uvjerljivije nego što se to moglo očekivati. Vratili su i neke izgubljene sredine, a čak i u bitkama gdje tradicionalno nemaju niikakve šanse, dohvatili su respektabilne postotke. Malo ih vjerojatno peče taj Vukovar, no realno gledajući, to je poraz DP-a.

U pobjednike ovih izbora svakako se može svrstati i Možemo!. Obranili su Zagreb, a i općenito su potvrdili svoj status perjanice ekstremne ljevice. Postali su ozbiljna stranka, ne Možemo! ih više gledati kako skupinu populističkih aktivista koja se valja po ulicama, bez dana radnog staža. Netko će reći, dobrim dijelom oni to i dalje jesu, ali sad imaju i politički legitimitet. To im se mora priznati, što god tko mislio o njima. 

Kad se govori o gubitnicima, DP je svakako jedan od njih. Izgubili su Vukovar, na kojem je na neki način ta stranka i počivala, tako da je njihova budućnost upitna. Samostalna, naravno, jer dio članova uvijek će se moći priključiti i uglaviti negdje. Konačno, možda i najveći gubitnik ovih izbora je SDP, stranka izgubljena u vremenu i prostoru. Kad se ne možeš šlepati uz Milanovića i Možemo!, na površinu ispliva koliku ova ekipa zaista ima podršku. Uostalom, uspjeli su izgubiti Rijeku nakon više od 80 godina kontinuiranog boravka na vlasti, to dovoljno govori o njima. A možda su samo uzeli predah, prije pobjede na sljedećim parlamentarnim izborima i dva premijerska mandata aktualnog im predsjednika. Imam veliko poštovanje za tog čovjeka. U ovim teškim i sumornim vremenima svima nam treba malo zabave i smijeha, a on tu nikad ne zakaže. I točka!

Suma sumarum, ništa se spektakularno nije dogodilo. Ishod ovih lokalnih, ali i općenito svih izbora u posljednje vrijeme, navodi na samo jedan zaključak. Ili Hrvati baš uživaju kad im je loše, ili im možda i nije tako loše? U svakom slučaju, rezultati izbora uvijek ponešto kažu o vladajućima, nešto više o glasačima, a najviše o oporbi…