Danas na teletekstu (a i na vijestima):

Vlada je učinila sve kako bi pokazala rejtinškim agencijamada promjene dolaze, da smo spremni provesti smanjenje troškova dok istodobnoradimo na povećavanju investicija, izjavio je ministar financija Slavko Linić.

U razgovoru za Reuters precizirao je da Vlada očekuje 2milijarde kuna od privatizacije potvrdivši pritom kako će se u prodaji naćiCroatia Osiguranje i Hrvatska Poštanska Banka, te manji državni udjeli uprivatnim tvrtkama.

Linić drži kako Hrvatskoj ne treba aranžman sa MMF-om da biove godine povećala kredibilitet. Nemamo velike obveze i još uvijek možemo financirati svojdeficit na financijskim tržištima, kaže Linić.

Krenimo redom, Vlada čini sve kako bi pokazala rejtinškim agencijama da nam ionako nepovoljni krediti ne budu još nepovoljniji. Zašto nepovoljni? Razumije se, nitko nas ne sili da ih uzmemo ako nećemo, nije problem u onima koji nam kredit daju i nije nepovoljan zbog njih – nego zbog onih koji su tim sredstvima potpuno krivo raspolagali zadnjih 12 godina i koji su nas doveli gdje? Enormno su povećali dug koji je 2000. godine bio 7 milijardi, a sada je, ispravite me ako griješim, preko 40 milijardi. Pa ako sama ta činjenica nije dovoljna da ti netko tko određuje kreditni rejting debelo smanji taj rejting (jer se time pokazalo da sve Vlade ne znaju pravilno trošiti taj novac) onda tu nešto nije u redu. Logički, meni se čini da ti odreditelji kreditnog rejtinga neće nama ostaviti isti kreditni rejting zato jer vjeruju Slavku Liniću kada ih on uvjerava da će smanjiti troškove i povećati investicije, tj. kada kaže da će ga pravilnije trošiti. Što se njih tiče, sve naše Vlade su ga pravilno trošile jer oni nisu na gubitku. Ostavit će nam isti kreditni rejting zato jer su sigurni da se oni koji daju kredit mogu naplatiti – a mi, povećali ili smanjili dug, određivačima kreditnog rejtinga i kreditorima je svejedno. Očito mi još uvijek imamo tzv. obiteljskog srebra kojeće postati njihovo ako se dug i dalje bude povećavao. A koliko Vlada radi na povećanju investicija možemo vidjeti na primjeru izgradnje brodova za Obalnu stražu. Kažu da nema novca.

Nadalje, lijepo je znati da ministar financija ovako važne vijesti prvo iznese Reutersu, a ne nekom domaćem mediju. No, što je daleko važnije od toga, uz uzimanje stranih, i do sada, nepovoljnih kredita Vlada će prodati još dvije tvrtke koje, vjerojatno, nikad ne bi prodala da duga nema. Što će se dogoditi nama kao korisnicima njihovih usluga ne znam, ali sudeći poprimjeru prodaje Hrvatskog Telekoma i Ine, ništa dobroga. Prodati tvrtke nijenikakav uspjeh, prodati ih praktički može bilo tko. Uspjeh je sa novcem zarađenim od njihove prodaje zaraditi još više novca, a ja ne vidim drugoga načina osim proizvodnje novih vrijednosti. Za Hrvatsku je to ključno jer da bi dug počeli vraćati moramo početi proizvoditi. To je bilo jasno i prije 12 godina pa gdje smo? Netko će reći kriza, ma kakva kriza, mi smo najviše dugova nabili prije krize... Zaduživanje i prodaja tzv. obiteljskog srebra je bila konstanta politike svih Vlada od 2000. godine naovamo. Tko je 2000. bio kreator takve politike? Linić, Čačić... Tko je sada u Vladi? Što se radi? Zadužuje se i prodaje se, a o investicijama se samo priča.

Linić samo i govori o zaduživanju kada priča o kredibilitetu, govori nam kako nemamo veliki dug i kako se i dalje možemo zaduživati. Dokle? Gdje je to povećanje investicija koje spominje?

Ispada da trebamo biti zabrinutiji za naš kreditni rejting nego za to što ćemo se ponovno zadužiti.