malo o acti...

http://www.monitor.hr/clanci/acta-ad-acta/161209/

Sramota: Niti jedan aktualni hrvatski novinar nije branio Vukovar

Vukovar je opet aktualan, Vukovar je uvijek aktualan. Nakon fijaska Zorana Šprajca i Hrvoje Zovka na Hrvatskoj televiziji, ukletom zamku na Prisavlju, kojoj svi uredno mjesečno plaćamo prisilni, ali legalni, harač, nakon što se otkrila njihova manipulatorska nakana, temu Vukovara aktualizirao je mobilizirani hrvatski branitelj i jedan od zaslužnijih za dugotrajnu obranu Vukovara, Predrag Fred Matić. Također na HTV-u. Očito je Hrvatska televizija postala bastion revizionističke politike prema Vukovaru. Ako već govorimo o Hrvatskoj televiziji onda moramo reći kako niti jedan od aktualnih skupo plaćenih novinara s Prisavlja nije branio Vukovar, nije to činio ni Aleksandar Stanković, ali sve zna što se događalo u Vukovaru i koliko ima "lažnih branitelja." Vjerojatno u Hrvatskoj postoje lažni branitelji, no broj lažnih novinara nadaleko nadmašuje "lažnu braniteljsku populaciju." Primjerice, nakon što je izmislio intervju s Ivom Sanaderom, nakon što ga je ovaj u više navrata natočio skupocjenim šampanjcem i on je postao lažni, točnije bivši novinar, riječ je dakako o Butkoviću.   Što reći i Feralovoj mladunčadi i fašističkom progonu nedužnih ljudi, a što pak reći o novinarima koji su u komunističkom režimu progonili također nedužne ljude, a što su, sasvim slobodno, bez da su procesuirani, nastavili i u novim, demokratskim okolnostima?

U hrvatskim medijima toliko je mržnje sasuto prema braniteljima, nekima je bio sporan čak i Blago Zadro, da ne govorimo o hrvatskim generalima. Možemo mi misliti što god hoćemo o Ljubi Česiću Rojsu, ali njegov generalski čin nije moguće osporiti, vjerojatno je jedan onih generala koji su svoj čin zaslužili bez najmanje mrlje, od samih početaka je u vojsci, od Plitvica do Oluje, međutim, sjetimo se što se pojedini mediji pisali o Rojsu, ogrezli u ideološku ostrašćenost. U zemlji koja se za opstanak borila prije dvadesetak godina, dakle, to nije bio običan rat agresora protiv žrtrve, to je bio pokušaj istrebljenja, niti jedan hrvatski novinar, mislimo na one koji se danas u javnosti percipiraju kao elitistilčki novinari, nije branio Vukovar. Što je posebno sramotno. Štoviše, mnogi su se bogatili dok su branitelji ginuli, danas imaju vile na Pantovčaku, dernekuju u Dubrovniku s bivšim lokalnim gubernatorima i veleposlanicima koji se svojedobno nisu nakon isteka mandata smjeli vratiti u svoju zemlju, niti ih se pozivalo na proslave Dana nezavisnosti.

Nadalje, prisjetimo se vukovarske reportaže Borisa Dežulovića, dok je fašistička soldateska masakrirala sve živo Dežulović se vozikao u vozilu JNA, "šutio i povraćao", nije mu palo napamet priupitati što se događa s njegovim kolegom Sinišom Glavaševićem. Glavašević i Lederer, jedine su svjetle točke, kada je u pitanju novinarstvo, u Domovinskom ratu. Spomenimo i vojnog snimatelja Petra Malbašu, bez čijih bi zapisa Hrvatska bila danas znatno siromašnija, uskraćena za mnoge ekskluzivne snimke fašističkog ludila velikosrpske soldateske diljem Hrvatske. Kad sve to znate, a sve više izlaze na vidjelo činjenice koje se povezuju sa sramotom hrvatskog novinarstva, jasno vam je zašto takvo novinarstvo suštinski ne podnosi Franju Tuđmana. Možda Vukovar ne bi pao da se u njemu bili Tomislav Klauški, Davor Butković, Predrag Lucić, Zdenko Duka, Gordan Malić, Ivo Pukanić, svekolika Feralova mladunčad, Nino Pavić, Zoran Šprajc, Aco Stanković...? S obzirom na njihovo aktualno ponašanje vjerojatnije je da bi Vukovar predali za tri dana.