Ovih se dana moglo zaključiti da je kompanija Agrokor preuzela ili je u postupku preuzimanja vlasništva te dijela funkcija Socijalističke Republike Hrvatske, koja je usahla prije 20 godina, ne bi li na tom mjestu iznikla sloboda, demokracija i tržišna ekonomija.

Ovdje nas ponajprije zanima proizvodnja hrane. Napravimo predah u pljuvanju po mljekarima i poljoprivrednicima, i promotrimo pobliže propast proizvodnje hrane, uz paralelni rast uvoza i bogatstva Agrokora. 

Prvi udar – 'seljački kutleraj'

Počelo je uništavanjem poljoprivrednih poduzeća i kombinata, radnih mjesta te nestankom mehanizacije raznim metodama seljačkog "kutleraja". 

Uzmimo za primjer Poljoprivredno poduzeće, tzv. Ekonomiju u malom slavonskom mjestu Retkovci pored Vinkovaca. Prema nalazu Državne revizije iz 2004. godine, koja, budimo realni, jedva da je išta našla na ruševinama Ekonomije, pa se često služi frazom "podaci nisu pronađeni u poslovnim knjigama", tvrtka je u trenutku pretvorbe zapošljavala 125 radnika, što nije bio njen vrhunac. Prema knjigama, ukupna imovina iznosila je u trenutku pretvorbe 1991. godine 7,008.945 njemačkih maraka zajedno sa zalihama i potraživanjima, a trebalo ju je umanjiti za iznos nepodmirenih obveza poduzeća od 1,303.600 DEM. Ukupna procijenjena vrijednost pala je na 2,754.109 DEM. Oduzeto je najviše od vrijednosti zemljišta, pa je 3,540.600 DEM palo na 266.055. 

Pametna rješenja zakona o pretvorbi

"Procijenjena vrijednost zemljišta iskazana je za 3,274.545 DEM manje od knjigovodstvene vrijednosti jer je u poslovnim knjigama bilo evidentirano poljoprivredno zemljište, koje u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća nije procjenjivano." 

Ispostavilo se da je u tome, između ostaloga, bila klica propasti jer je Revizija utvrdila "nemogućnost poslovanja jer društvo nije raspolagalo s dovoljno poljoprivrednog zemljišta". Radnici, za koje Revizija otvoreno priznaje da ne zna gdje su nestali do 1995., tu su također nedostajali, ali to je neka druga priča. Usput rečeno, ondje nije pala niti jedna bomba, a ratne štete su se svele na propadanje dijela sjemena i repu koju nitko nije izvadio iz zemlje. 

Igra koja bi se isplatila i Miroslavu Kutli

Jedini dioničar kojeg Revizija poimence navodi je Vinko Marković. Imao je 15 posto udjela koji je kupio za manje od 415 tisuća maraka – oko trećinu je platio odmah, ostalo u 47 mjesečnih obroka. No, to je bilo dovoljno da krene raspolagati poduzećem kao da je njegovo, domogavši se kasnije još dionica. Otjerao je poduzeće koje je hranilo cijelo selo do stečaja. A onda – šou. Dobio je pristojan dio svojih para natrag. 

"U listopadu 1996. Vinko Marković podnio je Fondu zahtjev za raskid ugovora. Na temelju odluke kolegija Fonda, spomenuti ugovor i dodatak ugovora raskinuti su 4. prosinca 1996., kad je nad društvom već bio otvoren stečajni postupak. U portfelj Fonda preneseno je 4.150 dionica. Vinku Markoviću vraćeno je 1,108.859,67 kn, koliko je ukupno (sedam obroka) uplatio Fondu u razdoblju od lipnja 1994. do konca studenoga 1996. Sredstva su vraćena 31. prosinca 1996.", piše Državna revizija. 

Kultivator za 35 kuna

Premda mu je popularnost u Retkovcima opala, nije sudski gonjen zbog upropaštavanja firme. Revizija navodi da je bila tek nepravomoćna presuda u nalazu neimenovanog krivca koji je rasprodavao ostatke ostataka ergele traktora, kombajna, rasipača, plugova, kultivatora i slično. 

Po diskontnim cijenama, naravno. Mogli ste kupiti od njega 12-redni kultivator za šećernu repu za 35 kuna. To je izazvalo sumnju da je pokoju 'pinku' stavio u džep. 

Zastoj za zemljište i imovinu

Koliko je imovine, a pogotovo zemljišta razrušene retkovačke Ekonomije ili ekonomija drugih mjesnih zajednica ostalo neaktivno, koliko je prodano privatnim vlasnicima i koliko je od toga uopće upisano u zemljišne knjige, teško je reći. 

Znamo da je poljoprivredna proizvodnja funkcionirala na ovaj način prije 20 godina u stotinama sela, ali i gradovima koji su raspolagali moćnim kombinatima. Oni su, uglavnom, rasformirani u tom prvom udaru na poljoprivrednu proizvodnju. 

Udar drugi – uvoz

Drugi veliki udar je definitivno nanio nekontrolirani uvoz hrane, od čega najviše koristi ima Agrokor – najveći uvoznik hrane u Hrvatskoj. Kome odgovara da proizvodnja bude što manja kako bi imao gdje plasirati proizvode uvezene po bagatelnim cijenama? Odgovor je suvišan. 

No, vratimo se zemljištu, o uvozu je dovoljno rečeno. Hrvatska je 1989. imala 3,187.494 hektara, od čega je obrađivala više od dva milijuna hektara. Znamo i da je Europska unija Hrvatskoj priznala samo 1,070.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, što aktivnog, što neaktivnog, i da je temeljem korištenja tog djelića obradivih površina ispregovarana naša poljoprivredna politika u EU. 

Udar treći – egzekucija preostalih samoodrživih malih gospodarstava

Dok Vlada reže poticaje, seljacima prigovara da to zemljište ne zna staviti u pogon, unatoč poticajima. A najveći dobitnik poticaja u Hrvatskoj je, pogađate, Ivica Todorić. Privatnik koji ima najviše hektara poljoprivrednih zemljišta i opet je Ivica Todorić, koji je preuzeo profitabilne kombinate poput Belja, PIK-a Vinkovci, PIK-a Vrbovec, poljoprivredne zadruge poput Nove zore u Dalmaciji, preuzeo je Vupik i njegova zemljišta, i usput izazvao pobunu seljaka protiv trpinjskog općinskog vijeća jer je površina za zakup Vupiku povećana nauštrb oranica predviđenih za seljake... 

"Kad se pak podigne helikopterom nad to svoje imanje, ne želi vidjeti dvije stvari. Neviđeno ga živciraju male oranice. I, drugo, ne može podnijeti rupe po svojim usjevima. Male privatne parcele za Ivicu Todorića drugo su ime za nekonkurentnost hrvatske poljoprivredne proizvodnje", napisao je u sada već legendarnom tekstu "Strast za zemljom" današnji urednik Globusa Nino Đula. 

Citiram ovo remek-djelo ulizivačkog novinarstva samo da bismo ilustrirali glad koja vodi Todorića u ovoj igri Monopolyja koju promatra iz svog helikoptera, ali i da bismo utvrdili da i Vladu pomalo živcira ista stvar kao i Todorića – poticaji za nekoliko krava, nekonkurentnost... 

Koliko je koštala konkurentnost mljekara

Ovakva pravila igre natjerala su brojne mljekare da se zaduže preko glave da bi imali, kako mi to gordo nazivamo, "farmerske", sterilne uvjete za uzgoj krava. Na desetke tisuća otpalo ih je iz utrke uvođenjem Središnjeg laboratorija za kontrolu mlijeka, koji je otpisao hektolitre mlijeka s obiteljskih gospodarstava kao drugu klasu. To je značilo da se umjesto oko dvije i pol kune, ili kolika je cijena već ispregovarana, dobiva pola tog iznosa po litri mlijeka. Bez obzira što se bakterije ubijaju složenim procesima pasterizacije i "poumjetnjivanja" mlijeka, bakterije u mlijeku su tretirane kao razlog da Lactalis ili Vindija plaćaju pola cijene dobavljačima. 

Zbog kresanja cijene mlijeka, ti seljaci će kredite teško vraćati. Istovremeno, cijena repromaterijala će rasti, kao i cijena mlijeka u trgovinama. 

Bit će to baš kao i prošlih godina dok je cijena sirovog mlijeka "puzala" oko dvije i pol kune. 

Todorićev doprinos konkurentnosti tržišta rada

Srećom, Todorić daje sve od sebe da poveća konkurentnost, ponajprije na tržištu rada – zapošljava te seljake, baš kao i blagajnice, po cijeni nadnice sličnijoj konkurentnijem rumunjskom tržištu rada nego ovom našem. 

Sretno je za Todorića i što je Vlada uvela, koliko god to probija mozak i tako podsjeća na Orwella, novu psihološku granicu za cijenu benzina, budući da će ulagati u otvaranje benzinskih postaja. Imat će i svoju mobilnu mrežu. Kod Todorića u dućanima i na kioscima možete platiti račune. Plaću dobivate u K+ bonovima, iako je paralelna valuta u Hrvatskoj zabranjena. 

Ljubav

Niste domoljub ako ne gledate u Todorića kao sveca i ako mu ne oprostite Kamensko i Đakovštinu, jer interes Agrokora je interes Hrvatske i građana, rekao bi Radimir Čačić. A ni Todorić ne štedi komplimenata budući da je zadovoljan rezovima u proračunu. 

"A tko bi mogao voljeti Vladu više od mene? Tko bi mogao više od mene željeti da oni uspiju? Pa ako oni propadnu, ja propadam s njima", kazao je, opet Jutarnjem listu, vaš gospodar, dragi kmetovi.