Hrvatska politička scena

1 2 3

...

641642643

...

6008 6009 6010

Obrisan korisnik

Pristupio: 06.03.2012.
Poruka: 313

15. travnja 2012. u 21:12

Na sam Uskrs, kao dio manipulativne strategije Jutarnjeg lista koja nalaže da na svaki vjerski ili nacionalni blagdan Hrvate treba počastiti nečim po njih što je moguće više ponižavajućim ili uvredljivim, osvanuo je članak nadnaslovljen "činjenice o našim nacionalnim mitovima" a naslovljen "Hrvati su bili prljavi koljači, a Tomislav nije ni okrunjen". Naslov sugerira: Hrvati su smeće i nikad nisu imali svog vladara, pa slijedom toga ne smiju biti suverena nacija već trebaju biti potčinjeni nekom tko će paziti da ti koljači ne počine kakvo zlo.

Nemam ništa protiv razbijanja i znanstvenog propitivanja mitova, pa i nacionalnih i povijesnih, dapače mitove smatram načelno lošima, ali ovaj članak ne propituje zapravo ništa nego samo bezočno vrijeđa. Međutim, postoje bar tri razloga zašto iipak zaslužuje osvrt..

Prvo, kad na sam Uskrs "vodeća opinion making novina u Hrvatskoj" izvuče dvije godine (!) star članak iz vlastite arhive i stavi ga na naslovnicu, a sam članak je pisan tako glupo i s toliko malicioznosti i prezira spram subjekta o kom piše kao da je izvučen iz biltena srpske radikalne stranke - ogranak Smederevo, morate se zamisliti postoji li kakva namjera, skrivena agenda, politički cilj koji se time želi postići različit od onog u članku deklariranog. Stvarno, je li vam bar malo čudno da na dan državnosti svake druge godine u Jutarnjem osvane specijal o Aleksandri Zec "s novim činjenicama", a da pritom nikad nije objavljena niti jedna riječ o niti jednom od 402 djece stradale u Domovinskom ratu, od kojih su neka bila mnogo mlađa od nje i ubijena na vrlo sličan svirep način? Znate li uostalom ime i jednog od njih? Je li vam čudno da Jutarnji iz naftalina vadi zločin u Gruborima baš kada je tema dana i tjedna rehabilitacija Draže u Srbiji, o kojoj nema što reći? Niste slučajno zamijetili da jedan Bora Dežulović niti za hrvatske ni za srpske medije nije napisao niti jednu jedinu riječ, niti jednu kolumnu, o rehabilitaciji tog istog Draže o kojoj su svi pisali cijeli mjesec, iako već godinama živi u Beogradu, ali nije mu promakla ovotjedna propala konferencija europskih nacionalista u Zagrebu? Jer, tri zastupnika Jobbika u Zagrebu su iz stana u Beogradu vidljiviji nego horda četnika pod vlastitim prozorom, i opasni su za suverenitet Hrvatske za koji je on strašno zabrinut (Hrvate uvijek treba plašiti zapadom koji im želi zlo, kako bi sami pohrlili pod zaštitničke skute majčice Srbije). Zašto Hrvati uredno gutaju otrov koji im on i drugi stari udbaši serviraju je tema za drugu kolumnu.

Drugo, problem je negativan stav prema Hrvatskoj kao takvoj koji izvire iz članka. To,doduše ne čudi obzirom da se autori pozivaju na Tvrtka Jakovinu. Članak je pisan i, još više, opremljen toliko zlobno i maliciozno da zapravo očito nema nikakvu svrhu demitologiziranja ničeg - što bi bilo samo po sebi OK, već jednostavno difamacije i provociranja. Kakvi su to "inženjeri nacionalnih duša" koji se odmah u početku spominju, kad i sami autori konstatiraju da sve nacije, s razlogom, imaju povijesne mitove? Da je naslov slučajno "Srbi su bili prljavi koljači", ili da je rečenica iz teksta koja kaže "Može se reći da svaki narod zaslužuje povijest kakvu ima, ma koliko je ukrašavao, revidirao i mitologizirao" napisana u kontekstu teksta o židovskoj povijesti i holokaustu, članak bi po današnjim važećim standardima bio podveden pod "govor mržnje", a urednik suočen s mogućnošću zatvora po zakonu o difamaciji i zabrani povijesnog revizionizma. Znači li ta rečenica da su Židovi zaslužili holokaust ili što?

Nije da podržavam bilo kakve zakone o govoru mržnje jer je to samo politički korektno ime za cenzuru - samo upozoravam na dvostruke kriterije. Autori ovdje zvuče otprilike poput mrzovoljnog starkelje koji djeci u shopping centru govori da ne postoji Djed Mraz i pokušava ih rasplakati iz čiste zavisti i zlobe. "Znate, draga djeco, ne postoji Djed Mraz, a i mater vam je bila kurva, zapravo, a tata lopov, ja vam to moram reć za vaše dobro". Dobro, ovdje se nitko neće rasplakati, ali namjera je bitna.

"Prljavi i znojni koljači i osvajači koji su u rosnu zoru 614. godine sravnili sa zemljom jedan razvijeni grad poput Salone. U prvim redovima tih divljačkih hordi bili su i Slaveni, odnosno prahrvati" - kaže nam autor, onak u poetskom zanosu. Užas! Smrdili su i bili znojni! Fuj! Sigurno su Vikinzi, Goti i Sasi bili mnogog civiliziraniji i mirisali na Axe i Old Spice kada su osvajali ostatak Europe. I k tome su još ti zli "Hrvati", zamislite, klali ljude... u 7. stoljeću, kad se inače širom planete poštivala Ženevska konvencija. Možda bismo trebali nekakvog kneza Bornu izvesti pred sud u Haagu, a svjedoci bi bili Atila Hun i Džingis Kan? Pretpostavljam da su u toj razvijenoj i civiliziranoj Saloni 614. godine živjela fina, univerzitetski školovana gospoda kada su krvoločni Hrvati napali njihov kulturni grad. Doduše prvi univerzitet u Europi, onaj u Bolonji, je osnovan tek nekih petstotinjak godina kasnije, 1088 godine. Ah, poražavajuće li spoznaje o precima, a mi smo mislili da su prastanovnici ovih prostora dočekali Slavene s kavom i kolačima. Inače, da je autor tog priglupog teksta iole uključio mozak, brzo bi zaključio da Hrvati više svog haplotipa vuku od prastanovnika ovog područja, pa valjda i od tih "civiliziranih građana Salone" nego od "divljih Slavena" (što je podatak koji je Jutarnjem svojedobno strahovito zasmetao jer pak ruši mitove o Jugoslavenima, iako nacionalni identitet nema veze s genetikom ionako, no ima s jezikom i kulturom, religijom i tako dalje). Da ne govorim da čovjek mora biti žešći idiot da bi ustvrdio da "ne postoje pisani dokazi o krunidbi kralja Tomislava" pa su shodno tome oni koji govore o njoj "inženjeri nacionalnih duša" - kakvi pobogu pisani dokumenti postoje o bilo čemu bilo gdje u Europi između 5. i 10. stoljeća?? Pa o najmoćnijim nacijama onog vremena, poput Franaka, znamo malo ili ništa pouzdano - jer pisanih dokumenata prije 10. stoljeća u Europi gotovo da nema! Uostalom, i sam Karlo Veliki je ostao nepismen cijelog života - tada je to bilo i pomalo nedostojno kralja, on je bio tu da vitla mačem, a ne da kao kakav štreberčić drži guščje pero.

Čemu takve idiotarije kad se zna da su Australci još pred dva stoljeća bili kolonija kažnjenika, pa ih to ne smeta da danas budu u vrhu po civilizacijskim standardima? Preci Engleza su bili horde koljača ne 614. godine, nego početkom 15 stoljeća kad se malobrojna, ali hrabra vojska Henrika V iskrcala u Francuskoj i krenula u pljačkaško - silovateljsko - koljačke pohode po bogatim gradovima Francuske, tijekom koje su zauvijek uništili genetski potencijal francuskog plemstva i postavili temelje engleske imperijalne sile. A uostalom Normani koji su se iskrcali 1066. na obalama Britanije isto nisu bili baš naročito fina gospoda. Kao ni Germani u gustim šumama iz stoljeća sedmog, o Keltima da ne govorimo. Naravno, da su Hrvati manje iskompleksirani i malo samouvjereniji sprdali bi se sa svojom poviješću kako to radi "Crna guja", ali tada ni ovakvih idiotskih tekstova ne bi bilo, kao što u Engleskoj nema tako malicioznih tekstova o britanskoj povijesti. A razbiijanja mitova i te kako ima.

Dodajmo tome i da o nacijama u današnjem smislu možemo pričati tek od 18. - 19. stoljeća, kad je nacija definirana kao politička zajednica. Govoriti o nekakvim "Hrvatima" u srednjem vijeku je više nego deplasirano, pa ako je to u kontekstu nacionalne mitologije koju svaka nacija ima i na kojoj gradi neki svoj identitet i osnove samopoštovanja i dozvoljeno i regularno.

Konstatacija poput "Hrvatska povijest puna je mitskih sablasti i ideoloških interpretacija. Što smo mi sve u školama učili iz nacionalne povijesti, a za dosta toga se slobodno može reći da je bio konstrukt koji bi trebao potvrditi neupitnu povijesnu slavu i starost Hrvata, nakon čega bi nam ponosito tek trebala spuznuti suza radosnica preko časnog obraza" je u najmanju ruku maliciozna i bezobrazna, tim više što "autor" već par rečenica dalje konstatira: "Sve nacionalne povijesti slijede istu šprancu. Sve dijele nekoliko zajedničkih odrednica: trude se dokazati da nacija ima dugi i stabilni kontinuitet pa su tako sve redom stare odvajkada, vuku podrijetlo iz mračnih šuma i pustopoljina pradavnih vremena. Nacionalne povijesti polažu puno pažnje srednjem vijeku, kada se formiraju osnovne karakteristike nacije."

I treće, članak je jednostavno manipulativan i glup. Osvrtati se "znanstveno" na povijesne mitove iz srednjeg vijeka ima smisla kao i znanstveno diskutirati o postojanju kralja Artura, Ivane Orleanske ili Robin Hooda i onda se zgražati nad Hollywoodom jer snima filmove o njima, i time drži mase u gluposti i neznanju. Što autor želi reći kad pod podnaslovom "Stvaranje ‘dobrih’ Hrvata" kaže: "problem možda ne bi bio toliki da se radi samo o dalekim vremenima zavijenima u zagonetnost zbivanja na hrvatskom kršnom kamenjaru, da se bajkovitost hrvatske povijesti nije proširila do današnjih dana." Prvo, u čemu je pobogu problem??? Jedini problem je što mi, za razliku od Engleza ili Iraca, Švicaraca i ostalih, nismo iskoristili svoje nevjerojatno dobre povijesne priče za poboljšanje nacionalnog imidža i izgradnju prepoznatljivosti. Pa sama priča o Zrinskima, o obrani Sigeta, jednostavno vuče da se o njoj napravi sjajan povijesni ep - zamislite samo, Turci uzimaju sina Zrinskog kao taoca, sultan umire, veliki vezir to skriva, malobrojni branitelji ne znaju za njegovu smrt, i kreću u zadnji juriš u smrt nakon one čuvene "Bog je visoko, a car je daleko" žrtvujući sebe i spašavajući Beč - priča je savršena, ne traži nikakvu dodatnu dramaturšku obradu, kakav Bravehart, kakav William Wallace... uostalom, sjetite se što je taj film, koji se bazira na čistom mitu s dodacima, uradio u svijetu za imidž Škotske. Koliko je istine u toj priči? Kog briga.

O Agincourtu i raznim bitkama od Artura na dalje "mitologiziranu" povijest učimo svi kroz BBC-jeve dokumentarce, filmove, i sve to na neki način služi promociji - Britanije. Da, Artur nikad nije postojao, i to svi znamo, kao što nikad nije postoajao ni Robin Hood, a nije postojala ni Molly Malone čiji spomenik krasi centar Dublina - bar ne u obliku u kojima su nam danas kroz masovnu kulturu poznati. Pa što, zar je koga kad ide u kino gledati filmove o Batmanu briga je li on kad stvarno postojao? Treba li zabraniti snimanje filmova o kralju Arturu? Ili pisati članke u kojima se Englezima govori da su budale jer, eto, povijest im se bazira na mitovima? Toga nećete naći. Švicarska se povijest uglavnom vrti oko navodne zakletve triju plemića različitih nacionalnosti iz tri kantona, čime je stvorena konfederacija. Povjesničari su složni u tome da se to nikad nije dogodilo, ali nikom ne pada na pamet pljuvati po mitu, na kojemu se temelji švicarski identitet i neovisnost o tadašnjim vladarskim kućama. Samo krajnje naivni mogu misliti da je korisno ovako denuncirati moguće povijesne događaje, tim više što oni nisu ničim zapravo opovrgnuti.

No, problem je u nečem drugom.

Kad stavite taj inače primitivno pisan članak u kontekst cjelokupnog "dejstvovanja" Jutarnjeg lista, koje uključuje mjesečno bar dva pozitivno intonirana članka o drugu Titu, bar tri negativno intonirana o Tuđmanu, zatim malo difamiranja Hrvata onako općenito u stilu Hitlerove propagande protiv prljavih i pokvarenih Židovčina, pa malo seruckanja po Domovinskom ratu, red ratnih zločina HV, red Tuđmanove izdaje Vukovara / prodaje Bosne, malo pričanja priče kako su u Jugoslaviji kuće bile od čokolade, a prozori od marmelade - dobro, od šećerne table jer čokolade nije bilo kao ni deviza za uvoz kakaa - ispada da se demitoligizira "hrvatska povijest", a paralelno s tim - mitologizira novija jugoslavenska! O kojoj, za razliku od ranosrednjovjekovne, postoje i te kako dobri dokumenti. Očiti povijesni mitovi i izmišljotine, poput toga da je "Tuđman izdao Vukovar", u Jutarnjem su dobrodošli, ali rani srednji vijek treba - znanstveno proučiti i demitologizirati?

Odakle jednoj novini koja je - praveći se glupa kad god joj to odgovara - najozbiljnije shvatila više nego očitu zajebanciju, "mockumentary" Žige Virca o tome da je Drug Tito "Amerikancima prodao tehnologiju svemirskih putovanja" - i o tome pisala u pet - šest nastavaka, obraza uopće objaviti ovako nešto? Pazite, govorimo o novini koja je više puta preuzela kao "ozbiljne" vijesti sa srpskog (kvalitetnog) satiričnog portala "njuz.net" ili isto takvog "oniona", koji kao što i Žiga radi "dokumentarce" koji samo tako izgledaju objavljuju "vijesti" koje to nisu? Očito su im ti Yu-mitovi ipak draži od hrvatskih, a i popularnije je danas i politički korektnije srati po Hrvatskoj nego po drugu Titu.

Dakle ne radi se ovdje ni o kakvoj demitologizaciji ničega, nego sustavno i kontinuiranom rastakanju hrvatskog identiteta i paralelnoj reizgradnji zapadnobalkanskog. Ovo još jedan kamenčič u mozaiku. Pa kad pročitate takav članak, makar samo naslov "Hrvati su bili prljavi koljači", što vam to govori osim da je uredništvo Jutarnjeg krajnje pokvareno, jer ne vjerujem da bi i kakav list tipa "ustaški srbosjek" išao na pravoslavni Božić objaviti članak naslovljen "Srbi su prljavi koljači", što vam je zaključiti, osim da vas treba biti stid ako ste Hrvat? Da Hrvati ne smiju biti suvereni jer predstavljaju permanentnu opasnost za sebe i druge, te da trebaju biti pod kontrolom.

Na njih trebaju paziti jugoslavenskoj stvari te bratstvu i jedinstvu odani Hrvati koji su se otrgnuli tom genetski ukorijenjenom koljačkom nagonu svojstvenom Hrvatima. Poput primjerice EPH-ovog Ante Tomića, vlaja iz neke zabiti u planini koji, kao crnac odan robovlasniku iz romana "Korijeni" koji bičuje novopridošlog Afrikanca Kuntu Kintea dok ovaj ne pristane odazivati se na Toby, udara po vlajima i primitivnim dinaridima - koji su po njemu doslovce "krivci za sve" - dok te smrdljive crnčuge, odnosno 'rvatine, ne prestanu odazivati se na primitivno nacionalističko ime Ante i počnu se odazivati na Jugoslav ili Stevo. Što je svakako mnogo civiliziranije.

Na stranu sad Ante kao eklatantni primjer "self-hating Hrvata", ulizice i beskičmenjaka, ali tragično je da Hrvati ovakav članak lajkaju u tisućama, i to je jedini razlog zašto on uopće zaslužuje osvrt. Ovakav članak o svojoj povijesti mogu napisati samo Hrvati, i to "pravovjerni". A njihova ideološko - jugoslavenska pravovjernost im onda daje pravo, poput nadriučenog "novinara" koji potpisuje ovaj tekst i za kojeg ćete, kad ga uguglate, dobiti par tekstova na h-alteru i sličnim ultralijevim portalima, uglavnom o "ustaškoj opasnosti" i njegove kolegice, budu iznad školovanih i priznatih povjesničara te da mogu svoje tendenciozne bedastoće bacati u lice građanima Hrvatske, tobože zaluđenim nacionalnim mitovima. Očekujemo i inicijativu Jutarnjeg da se skine spomenik kralja Tomislava s Tomislavovog trga, i stavi spomenik divljeg prahrvata koji siluje ovcu.

Autor M. Holjevac

*****

vrijedi procitati

[uredio Matan und jaranen - 15. travnja 2012. u 21:13]

ian wright

Moderator

Pristupio: 19.05.2005.
Poruka: 67.352

15. travnja 2012. u 21:25

koje smece od teksta

Obrisan korisnik

Pristupio: 06.03.2012.
Poruka: 313

15. travnja 2012. u 21:30

Većem dijelu javnosti je na žalost nepoznato: osoba koja je jučer na sudu svjedočila protiv Tomislava Merčepa u vezi ratnih zločina, Josip Perković, ubojica je jugoslavenske tajne policije i osoba s tjeralice Interpola, koju njemačko pravosuđe traži zbog ubojstva Stjepana Đurekovića, direktora INA-e u socijalizmu i partizanskog prvoborca, a povezuje ga se s još nekoliko pokušaja ubojstava. Takvo nešto je moguće samo u Hrvatskoj. A da to ne izazove baš nikavu reakciju javnosti, i da mediji koji izješćuju sa suđenja propuste spomenuti taj "nebitni" detatlj, je suludo čak i za ovdašnji posve poremećen vrijednosni sustav.

http://www.polizei.bayern.de/fahndun...dex.html/95216

Tjeralica s gornjeg linka - radi se o stranicama bavarske policije - jasno govori: Perković je tražen zbog ubojstva "hrvatskog emigranta" Đurekovića, alii i, pod točkom dva, da je još 1977. pokušao s drugim obavještajcima ugovoriti ubojstva još dvojice egzilanata.
Dotični je, po svemu sudeći, ubijen jer je previše znao. Đureković je bio jedan od direktor INA-e. "Ustaša" i "kontrarevolucionar" je taj bivši partizan i član partije postao tako što je bio upućen kako Vanja Špiljak, sin partijskog glavešine Mike Špiljka i također visokopozicionirani kadar u INA-i, krade ugovarajući s Rusima poslove. Upravo je Perković taj koji mu je, navodno signalizirao da će biti uhićen da ne bi mogao svjedočiti protiv čovjeka koji je tada spadao u nedodirljive.

No, kasnije ga je upravo on, sa suradnikom Mustačem, likvidirao. Zašto mu je onda uopće dao signal? Očito, ubiti ga u Jugoslaviji je bilo pomalo "nezgodno". Kako vidimo, niti partizanska prošlost Đurekovića nije spasila od osvete antifašista, odnosno pravim imenom - tajne policijie.

Đurekovićevo ubojstvo je naručio Mika Špiljak, a odobrili po svemu sudeći Stane Dolanc i nedavno preminula Milka Planinc, premijerka Jugoslavije koja je nedavno umrla u svojoj vili u Zagrebu. Osim odobravanja političkih ubojstava hrvatskih državljana, prema svjedočenjima masovnog ubojice Sime Dubajića koji je prema vlastitom priznanju sudjelovao u likvidacijii nekoliko desetaka tisuća ratnih zarobljenika na Bleiburgu, Milka Planinc je osobno odabrala ljude koji će likvidacije vršiti. Povodom njene nedavne smrti, antifašistički predsjednik republike Hrvatske je rekao da je njena smrt veliki gubitak za Hrvatsku.

Što se zapravo desilo u Munchenu 28. srpnja 1983. godine? Đureković je sa svojom je prijateljicom dogovorio susret u 12 sati jer ju je želio odvesti na vožnju brodom po Isaru, a zatim i na roštilj. Prije toga je krenuo predati rukopis za emigrantske novine, odnosno ostaviti ga u tiskari u Wolfratshausenu. Otključao je tiskaru, ostavio rukopis, koji je trebao biti udarni članak sljedećeg broja novina, na fotokopirni uređaj. U tom su trenutku zapucali ljudi do tada sakriveni u tiskari, koji su ga tamo čekali satima. Jedan od njih je bio danas ugledni građanin Perković.

S tri su mu metka prostrijelili ruke. Đureković je pokušao pobjeći prema izlazu, tada dobiva još tri metka u leđa. Ubojice su mu prišli i doslovno mu smrskali glavu udarcima drvenom palicom.

Izašli su iz tiskare, zaključali vrata i mirno odšetali s mjesta ubojstva. Sljedećega dana oko podneva mrtvo tijelo Stjepana Đurekovića u tiskari je pronašao njegov bliski suradnik, hrvatski emigrant Krunoslav Prates.

Presuda za to ubojstvo, kojom je u srpnju prošle godine Visoki zemaljski sud u Münchenu na zatvorsku kaznu osudio upravo Krunoslava Pratesa, postala je pravomoćna nakon što ju je nedavno potvrdio najviši njemački savezni sud Bundesgerichshof u Karlsruheu. Ta presuda je zapravo svjedočanstvo o mafijaškom načinu rada tajne službe bivše države, koja nije ubijala zbog zaštite državnih interesa nego da bi zataškala kriminal politčke vrhuške. Sud je, naime, zaključio da je plan službe bio da Đurekovića otjera u emigraciju jer ga se nije moglo likvidirati na području Jugoslavije, da ga se u emigraciji poveže s antijugoslavenskim djelovanjem i da se tako prikrije kriminalan motiv ubojstva.

Prema toj presudi, Mika Špiljak je po svaku cijenu želio zaštititi sina. "Već početkom 1982. zatražio je od članova Izvršnog vijeća Centralnog komiteta partije da se Đurekovića likvidira. Jure Bilić mu je odgovorio da se Đurekovića zbog gospodaskog kriminala ne može likvidirati, posebno ne na teritoriju Jugoslavije, već da mu se mora suditi. Situacija bi bila drugačija, rečeno je Špiljku, kada bi se Đurekovića predstavilo kao državnog neprijatelja", stoji u obrazloženju presude.
No, to nije prvi put da se Josip Perković našao na njemačkoj tjeralici. Još 22. studenoga 1977. je izbjegao uhićenje u njemačkom gradu Ludwigshafenu. Istoga dana pritvoren je njegov kolega, udbaški ubojica Ilija Svilar. Toga dana Perković i Svilar sastali su se sa svojim agentom Josipom Miillerom (pseudonim 'Hamilton'), ne znajući da je ovaj sve prijavio njemačkoj policiji koja je postavila zamku. Svilar je uhićen, a Perković je uspio pobjeći.

Sastanak je zapravo trebao biti oko planiranja atentata na dvojicu hrvatskih političkih emigranata – Stjepana Bilandžića u Kolnu i Franje Gorete u Saarbriickenu. Njemačkoj policiji bile su poznate sve pojedinosti toga plana jer je nadzirala i usmjeravala komunikaciju Josipa Mullera s Josipom Perkovićem.

Danas su pred sudom dvije osobe. Jedan je ubijao Hrvate kao agent jugoslavenske tajne službe da bi sakrio pljačku, drugi je ubijao Srbe za koje je vjerovao da u ratu predstavljaju prijetnju za nacionalnu sigurnost. Jedan je svjedok, a drugi je oputuženik. Radi se zapravo o ultimativnom poniženju ideje hrvatske države.

No, još veće poniženje je da je sin tog Perkovića, osoba iz istog miljea jugoslavenskih tajnih službi, savjetnik za nacionalnu sigurnost sadašnjeg predsjednika. Što govori da je predsjednik Josipović, kao i prethodnik mu Mesić od kog je naslijedio Perkovića, legalist samo onda i onoliko koliko mu to odgovara.

Nevjerojatno je, i neshvatljivo, da hrvatske vlasti, vlasti jedne zemlje koja sebe smatra pravno uređenom, ne reagiraju na njemačku potjernicu. Čitava današnja vlada, predsjednik Josipović i ministrica Pusić, su jasno rekli da optužnice iz Srbije koje je bivša JNA digla protiv hrvatskih branitelja ne smiju biti proglašene ništetnima i da po njima treba procesuirati ljude. A što s mnogo ozbiljnijim optužnicama iz Njemačke? Što s optužnicama koje se odnose na prava ubojstva i iza kojih stoje pravi dokazi, i ozbiljna država, a ne "dokazi" koji se temelje na priznanjima utjeranim batinama u srpskim logorima i "država" koja rehabilitira Dražu?

Hrvatska ne izručuje svoje državljane, čak ni kad su optuženi za međunarodni terorizam? Nitko joj ne brani da mu sama sudi, a uostalom to s neizručenjem je glupost jer ionako moramo izručiti svakog drugim članicama EU onaj čas kad postanemo punopravna članica. Očito, čeka se da Josip Perković umre.

Nevjerojatno je, i neshvatljivo, da naši mediji nisu javili pravi razlog Josipovićevog puta u Njemačku pred godinu dana, a to je upravo bilo pranje glave kod Merkelice zbog neprocesuiranja Perkovića. Tada je magla na taj posjet bačena "diverzijom" s praznom bombom koju je nepostojeća ustaška organizacija koja "slučajno" ima isto ime kao i skupina koja je 1972. ubačena u zemlju, a koju je vjerojatno organizirao sam Perković. Kad je ispalo da Njemačka baš nije povoljno tlo za takve "igre", Josipović je reterirao rekavši da su bombu poslali "ustaški udbaši", što je zapravo istina, ali i loš pokušaj vađenja iz vlastite loše isplanirane zavjere.

Nevjerojatno je, i neshvatljivo, da danas jedna Slavenka Drakukić piše kako je u Hrvatskoj "slavljen Dinko Šakić i ta se ista javnost, građanska kao ni politička, nije pretjerano pretrgla dići glas protesta kad je, primjerice, u Hrvatskoj devedesetih objavljena knjiga Adolfa Hitlera Mein Kampf, zabranjena u većini evropskih zemalja. Nije se bunila ni kad je upravitelj koncentracionog logora Dinko Šakić slavljen u medijima koji su bez ograde citirali njegove riječi kako 'mirno spava' i kako bi sve to napravio ponovo." Slavenka dakle, kao i sav ostatak hrvatske političke i građanske javnosti se zgraža nad time što hrvatska javnost ne reagira dovoljno žestoko na skup desničara u Zagrebu, a pritom niti ona niti bilo tko drugi od građanske i političke javnosti ne reagira na to da ubojice koje ljudima drobe glave maljevima ne samo da slobodno šeću, nego imaju svoje ljude u banskim dvorima, i svjedoče protiv hrvatskih vojnika (pa bili oni i potencijalni ratni zločinci). Slavenka vidi dvoličnost "hrvatskih građana" ali ne vidi vlastitu dvoličnost, kao niti ostatak hrvatskih intekeltualaca zatucanih u svoje jugoslavenstvo.

Nevjerojatno je i neshvatljivo da se zadnjih dana priča, piše i govori o par srednjoškoloaca u crnim majicama koji će nakon što su razvili hrvatsku zastavu s ustaškim prvim bijelim poljem otići doma pisati zadaću, a o Perkoviću vlada zavjera šutnje.

Na kraju, nevjerojatno je i neshvatljivo da nam ne smeta da među nama mirno žive ubojice kojima nitko ne želi suditi, osim ako oni slučajno nisu ubijali Srbe tijekom zadnjeg rata.

*****

Josipovicev kabinet

Obrisan korisnik

Pristupio: 30.08.2011.
Poruka: 3.789

16. travnja 2012. u 10:56

ian wright je napisao/la:

koje smece od teksta

Vidi cijeli citat

Ti si jedan obican "self hating Hrvat", Srbin i homoseksualni peder!

markoli

Moderator

Pristupio: 08.08.2009.
Poruka: 17.359

16. travnja 2012. u 16:30

onaj Mršić je genijalac... uveo bi volontiranje u trajanju 2 godine za sve mlade... ahahaha.. koji ten-kre... dr. medicine nam je ministar rada i mirovinskog sustava... pa to nema ni u p.m.

"A winner is someone who recognizes his God-given talents, works his tail off to develop them into skills, and uses these skills to accomplish his goals." - Larry Bird

Obrisan korisnik

Pristupio: 06.03.2010.
Poruka: 28.213

17. travnja 2012. u 12:04

prati ko suđenje?

Zvrx

Potencijal za velika djela

Pristupio: 12.03.2010.
Poruka: 3.998

18. travnja 2012. u 08:57

Matan und jaranen je napisao/la:

Na sam Uskrs, kao dio manipulativne strategije Jutarnjeg lista kojanalaže da na svaki vjerski ili nacionalni blagdan Hrvate treba počastitinečim po njih što je moguće više ponižavajućim ili uvredljivim, osvanuoje članak nadnaslovljen "činjenice o našim nacionalnim mitovima" anaslovljen "Hrvati su bili prljavi koljači, a Tomislav nije niokrunjen". Naslov sugerira: Hrvati su smeće i nikad nisu imali svogvladara, pa slijedom toga ne smiju biti suverena nacija već trebajubiti potčinjeni nekom tko će paziti da ti koljači ne počine kakvo zlo.

Nemam ništa protiv razbijanja i znanstvenog propitivanja mitova, pa inacionalnih i povijesnih, dapače mitove smatram načelno lošima, ali ovajčlanak ne propituje zapravo ništa nego samo bezočno vrijeđa. Međutim,postoje bar tri razloga zašto iipak zaslužuje osvrt..

Prvo, kad na sam Uskrs "vodeća opinion making novina u Hrvatskoj" izvučedvije godine (!) star članak iz vlastite arhive i stavi ga nanaslovnicu, a sam članak je pisan tako glupo i s toliko malicioznosti iprezira spram subjekta o kom piše kao da je izvučen iz biltena srpskeradikalne stranke - ogranak Smederevo, morate se zamisliti postoji likakva namjera, skrivena agenda, politički cilj koji se time želi postićirazličit od onog u članku deklariranog. Stvarno, je li vam bar maločudno da na dan državnosti svake druge godine u Jutarnjem osvanespecijal o Aleksandri Zec "s novim činjenicama", a da pritom nikad nijeobjavljena niti jedna riječ o niti jednom od 402 djece stradale uDomovinskom ratu, od kojih su neka bila mnogo mlađa od nje i ubijena navrlo sličan svirep način? Znate li uostalom ime i jednog od njih? Je livam čudno da Jutarnji iz naftalina vadi zločin u Gruborima baš kada jetema dana i tjedna rehabilitacija Draže u Srbiji, o kojoj nema što reći?Niste slučajno zamijetili da jedan Bora Dežulović niti za hrvatske niza srpske medije nije napisao niti jednu jedinu riječ, niti jednukolumnu, o rehabilitaciji tog istog Draže o kojoj su svi pisali cijelimjesec, iako već godinama živi u Beogradu, ali nije mu promaklaovotjedna propala konferencija europskih nacionalista u Zagrebu? Jer,tri zastupnika Jobbika u Zagrebu su iz stana u Beogradu vidljiviji negohorda četnika pod vlastitim prozorom, i opasni su za suverenitetHrvatske za koji je on strašno zabrinut (Hrvate uvijek treba plašitizapadom koji im želi zlo, kako bi sami pohrlili pod zaštitničke skutemajčice Srbije). Zašto Hrvati uredno gutaju otrov koji im on i drugistari udbaši serviraju je tema za drugu kolumnu.

Drugo, problem je negativan stav prema Hrvatskoj kao takvoj koji izvireiz članka. To,doduše ne čudi obzirom da se autori pozivaju na TvrtkaJakovinu. Članak je pisan i, još više, opremljen toliko zlobno imaliciozno da zapravo očito nema nikakvu svrhu demitologiziranja ničeg -što bi bilo samo po sebi OK, već jednostavno difamacije i provociranja.Kakvi su to "inženjeri nacionalnih duša" koji se odmah u početkuspominju, kad i sami autori konstatiraju da sve nacije, s razlogom,imaju povijesne mitove? Da je naslov slučajno "Srbi su bili prljavikoljači", ili da je rečenica iz teksta koja kaže "Može se reći da svakinarod zaslužuje povijest kakvu ima, ma koliko je ukrašavao, revidirao imitologizirao" napisana u kontekstu teksta o židovskoj povijesti iholokaustu, članak bi po današnjim važećim standardima bio podveden pod"govor mržnje", a urednik suočen s mogućnošću zatvora po zakonu odifamaciji i zabrani povijesnog revizionizma. Znači li ta rečenica dasu Židovi zaslužili holokaust ili što?

Nije da podržavam bilo kakve zakone o govoru mržnje jer je to samopolitički korektno ime za cenzuru - samo upozoravam na dvostrukekriterije. Autori ovdje zvuče otprilike poput mrzovoljnog starkelje kojidjeci u shopping centru govori da ne postoji Djed Mraz i pokušava ihrasplakati iz čiste zavisti i zlobe. "Znate, draga djeco, ne postojiDjed Mraz, a i mater vam je bila kurva, zapravo, a tata lopov, ja vam tomoram reć za vaše dobro". Dobro, ovdje se nitko neće rasplakati, alinamjera je bitna.

"Prljavi i znojni koljači i osvajači koji su u rosnu zoru 614. godinesravnili sa zemljom jedan razvijeni grad poput Salone. U prvim redovimatih divljačkih hordi bili su i Slaveni, odnosno prahrvati" - kaže namautor, onak u poetskom zanosu. Užas! Smrdili su i bili znojni! Fuj!Sigurno su Vikinzi, Goti i Sasi bili mnogog civiliziraniji i mirisali naAxe i Old Spice kada su osvajali ostatak Europe. I k tome su još ti zli"Hrvati", zamislite, klali ljude... u 7. stoljeću, kad se inače širomplanete poštivala Ženevska konvencija. Možda bismo trebali nekakvogkneza Bornu izvesti pred sud u Haagu, a svjedoci bi bili Atila Hun iDžingis Kan? Pretpostavljam da su u toj razvijenoj i civiliziranojSaloni 614. godine živjela fina, univerzitetski školovana gospoda kadasu krvoločni Hrvati napali njihov kulturni grad. Doduše prvi univerzitetu Europi, onaj u Bolonji, je osnovan tek nekih petstotinjak godinakasnije, 1088 godine. Ah, poražavajuće li spoznaje o precima, a mi smomislili da su prastanovnici ovih prostora dočekali Slavene s kavom ikolačima. Inače, da je autor tog priglupog teksta iole uključio mozak,brzo bi zaključio da Hrvati više svog haplotipa vuku od prastanovnikaovog područja, pa valjda i od tih "civiliziranih građana Salone" nego od"divljih Slavena" (što je podatak koji je Jutarnjem svojedobnostrahovito zasmetao jer pak ruši mitove o Jugoslavenima, iako nacionalniidentitet nema veze s genetikom ionako, no ima s jezikom i kulturom,religijom i tako dalje). Da ne govorim da čovjek mora biti žešći idiotda bi ustvrdio da "ne postoje pisani dokazi o krunidbi kralja Tomislava"pa su shodno tome oni koji govore o njoj "inženjeri nacionalnih duša" -kakvi pobogu pisani dokumenti postoje o bilo čemu bilo gdje u Europiizmeđu 5. i 10. stoljeća?? Pa o najmoćnijim nacijama onog vremena, poputFranaka, znamo malo ili ništa pouzdano - jer pisanih dokumenata prije10. stoljeća u Europi gotovo da nema! Uostalom, i sam Karlo Veliki jeostao nepismen cijelog života - tada je to bilo i pomalo nedostojnokralja, on je bio tu da vitla mačem, a ne da kao kakav štreberčić držiguščje pero.

Čemu takve idiotarije kad se zna da su Australci još pred dva stoljećabili kolonija kažnjenika, pa ih to ne smeta da danas budu u vrhu pocivilizacijskim standardima? Preci Engleza su bili horde koljača ne 614.godine, nego početkom 15 stoljeća kad se malobrojna, ali hrabra vojskaHenrika V iskrcala u Francuskoj i krenula u pljačkaško - silovateljsko -koljačke pohode po bogatim gradovima Francuske, tijekom koje suzauvijek uništili genetski potencijal francuskog plemstva i postavilitemelje engleske imperijalne sile. A uostalom Normani koji su seiskrcali 1066. na obalama Britanije isto nisu bili baš naročito finagospoda. Kao ni Germani u gustim šumama iz stoljeća sedmog, o Keltima dane govorimo. Naravno, da su Hrvati manje iskompleksirani i malosamouvjereniji sprdali bi se sa svojom poviješću kako to radi "Crnaguja", ali tada ni ovakvih idiotskih tekstova ne bi bilo, kao što uEngleskoj nema tako malicioznih tekstova o britanskoj povijesti. Arazbiijanja mitova i te kako ima.

Dodajmo tome i da o nacijama u današnjem smislu možemo pričati tek od18. - 19. stoljeća, kad je nacija definirana kao politička zajednica.Govoriti o nekakvim "Hrvatima" u srednjem vijeku je više negodeplasirano, pa ako je to u kontekstu nacionalne mitologije koju svakanacija ima i na kojoj gradi neki svoj identitet i osnove samopoštovanja idozvoljeno i regularno.

Konstatacija poput "Hrvatska povijest puna je mitskih sablasti iideoloških interpretacija. Što smo mi sve u školama učili iz nacionalnepovijesti, a za dosta toga se slobodno može reći da je bio konstruktkoji bi trebao potvrditi neupitnu povijesnu slavu i starost Hrvata,nakon čega bi nam ponosito tek trebala spuznuti suza radosnica prekočasnog obraza" je u najmanju ruku maliciozna i bezobrazna, tim više što"autor" već par rečenica dalje konstatira: "Sve nacionalne povijestislijede istu šprancu. Sve dijele nekoliko zajedničkih odrednica: trudese dokazati da nacija ima dugi i stabilni kontinuitet pa su tako sveredom stare odvajkada, vuku podrijetlo iz mračnih šuma i pustopoljinapradavnih vremena. Nacionalne povijesti polažu puno pažnje srednjemvijeku, kada se formiraju osnovne karakteristike nacije."

I treće, članak je jednostavno manipulativan i glup. Osvrtati se"znanstveno" na povijesne mitove iz srednjeg vijeka ima smisla kao iznanstveno diskutirati o postojanju kralja Artura, Ivane Orleanske iliRobin Hooda i onda se zgražati nad Hollywoodom jer snima filmove onjima, i time drži mase u gluposti i neznanju. Što autor želi reći kadpod podnaslovom "Stvaranje ‘dobrih’ Hrvata" kaže: "problem možda ne bibio toliki da se radi samo o dalekim vremenima zavijenima u zagonetnostzbivanja na hrvatskom kršnom kamenjaru, da se bajkovitost hrvatskepovijesti nije proširila do današnjih dana." Prvo, u čemu je poboguproblem??? Jedini problem je što mi, za razliku od Engleza ili Iraca,Švicaraca i ostalih, nismo iskoristili svoje nevjerojatno dobrepovijesne priče za poboljšanje nacionalnog imidža i izgradnjuprepoznatljivosti. Pa sama priča o Zrinskima, o obrani Sigeta,jednostavno vuče da se o njoj napravi sjajan povijesni ep - zamislitesamo, Turci uzimaju sina Zrinskog kao taoca, sultan umire, veliki vezirto skriva, malobrojni branitelji ne znaju za njegovu smrt, i kreću uzadnji juriš u smrt nakon one čuvene "Bog je visoko, a car je daleko"žrtvujući sebe i spašavajući Beč - priča je savršena, ne traži nikakvudodatnu dramaturšku obradu, kakav Bravehart, kakav William Wallace...uostalom, sjetite se što je taj film, koji se bazira na čistom mitu sdodacima, uradio u svijetu za imidž Škotske. Koliko je istine u tojpriči? Kog briga.

O Agincourtu i raznim bitkama od Artura na dalje "mitologiziranu"povijest učimo svi kroz BBC-jeve dokumentarce, filmove, i sve to naneki način služi promociji - Britanije. Da, Artur nikad nije postojao, ito svi znamo, kao što nikad nije postoajao ni Robin Hood, a nijepostojala ni Molly Malone čiji spomenik krasi centar Dublina - bar ne uobliku u kojima su nam danas kroz masovnu kulturu poznati. Pa što, zarje koga kad ide u kino gledati filmove o Batmanu briga je li on kadstvarno postojao? Treba li zabraniti snimanje filmova o kralju Arturu?Ili pisati članke u kojima se Englezima govori da su budale jer, eto,povijest im se bazira na mitovima? Toga nećete naći. Švicarska sepovijest uglavnom vrti oko navodne zakletve triju plemića različitihnacionalnosti iz tri kantona, čime je stvorena konfederacija.Povjesničari su složni u tome da se to nikad nije dogodilo, ali nikom nepada na pamet pljuvati po mitu, na kojemu se temelji švicarskiidentitet i neovisnost o tadašnjim vladarskim kućama. Samo krajnjenaivni mogu misliti da je korisno ovako denuncirati moguće povijesnedogađaje, tim više što oni nisu ničim zapravo opovrgnuti.

No, problem je u nečem drugom.

Kad stavite taj inače primitivno pisan članak u kontekst cjelokupnog"dejstvovanja" Jutarnjeg lista, koje uključuje mjesečno bar dvapozitivno intonirana članka o drugu Titu, bar tri negativno intonirana oTuđmanu, zatim malo difamiranja Hrvata onako općenito u stilu Hitlerovepropagande protiv prljavih i pokvarenih Židovčina, pa malo seruckanjapo Domovinskom ratu, red ratnih zločina HV, red Tuđmanove izdajeVukovara / prodaje Bosne, malo pričanja priče kako su u Jugoslaviji kućebile od čokolade, a prozori od marmelade - dobro, od šećerne table jerčokolade nije bilo kao ni deviza za uvoz kakaa - ispada da sedemitoligizira "hrvatska povijest", a paralelno s tim - mitologiziranovija jugoslavenska! O kojoj, za razliku od ranosrednjovjekovne,postoje i te kako dobri dokumenti. Očiti povijesni mitovi iizmišljotine, poput toga da je "Tuđman izdao Vukovar", u Jutarnjem sudobrodošli, ali rani srednji vijek treba - znanstveno proučiti idemitologizirati?

Odakle jednoj novini koja je - praveći se glupa kad god joj to odgovara -najozbiljnije shvatila više nego očitu zajebanciju, "mockumentary" ŽigeVirca o tome da je Drug Tito "Amerikancima prodao tehnologijusvemirskih putovanja" - i o tome pisala u pet - šest nastavaka, obrazauopće objaviti ovako nešto? Pazite, govorimo o novini koja je više putapreuzela kao "ozbiljne" vijesti sa srpskog (kvalitetnog) satiričnogportala "njuz.net" ili isto takvog "oniona", koji kao što i Žiga radi"dokumentarce" koji samo tako izgledaju objavljuju "vijesti" koje tonisu? Očito su im ti Yu-mitovi ipak draži od hrvatskih, a i popularnijeje danas i politički korektnije srati po Hrvatskoj nego po drugu Titu.

Dakle ne radi se ovdje ni o kakvoj demitologizaciji ničega, negosustavno i kontinuiranom rastakanju hrvatskog identiteta i paralelnojreizgradnji zapadnobalkanskog. Ovo još jedan kamenčič u mozaiku. Pa kadpročitate takav članak, makar samo naslov "Hrvati su bili prljavikoljači", što vam to govori osim da je uredništvo Jutarnjeg krajnjepokvareno, jer ne vjerujem da bi i kakav list tipa "ustaški srbosjek"išao na pravoslavni Božić objaviti članak naslovljen "Srbi su prljavikoljači", što vam je zaključiti, osim da vas treba biti stid ako steHrvat? Da Hrvati ne smiju biti suvereni jer predstavljaju permanentnuopasnost za sebe i druge, te da trebaju biti pod kontrolom.

Na njih trebaju paziti jugoslavenskoj stvari te bratstvu i jedinstvuodani Hrvati koji su se otrgnuli tom genetski ukorijenjenom koljačkomnagonu svojstvenom Hrvatima. Poput primjerice EPH-ovog Ante Tomića,vlaja iz neke zabiti u planini koji, kao crnac odan robovlasniku izromana "Korijeni" koji bičuje novopridošlog Afrikanca Kuntu Kintea dokovaj ne pristane odazivati se na Toby, udara po vlajima i primitivnimdinaridima - koji su po njemu doslovce "krivci za sve" - dok tesmrdljive crnčuge, odnosno 'rvatine, ne prestanu odazivati se naprimitivno nacionalističko ime Ante i počnu se odazivati na Jugoslav iliStevo. Što je svakako mnogo civiliziranije.

Na stranu sad Ante kao eklatantni primjer "self-hating Hrvata", ulizice ibeskičmenjaka, ali tragično je da Hrvati ovakav članak lajkaju utisućama, i to je jedini razlog zašto on uopće zaslužuje osvrt. Ovakavčlanak o svojoj povijesti mogu napisati samo Hrvati, i to "pravovjerni".A njihova ideološko - jugoslavenska pravovjernost im onda daje pravo,poput nadriučenog "novinara" koji potpisuje ovaj tekst i za kojeg ćete,kad ga uguglate, dobiti par tekstova na h-alteru i sličnim ultralijevimportalima, uglavnom o "ustaškoj opasnosti" i njegove kolegice, buduiznad školovanih i priznatih povjesničara te da mogu svoje tendencioznebedastoće bacati u lice građanima Hrvatske, tobože zaluđenim nacionalnimmitovima. Očekujemo i inicijativu Jutarnjeg da se skine spomenik kraljaTomislava s Tomislavovog trga, i stavi spomenik divljeg prahrvata kojisiluje ovcu.

Autor M. Holjevac

*****

vrijedi procitati

Vidi cijeli citat

Nakon što sam u cijelosti pročitao tekst moram ga citirati kako bi ga pročitali oni koji još nisu.

Kad, ako ne sad!

Obrisan korisnik

Pristupio: 03.03.2005.
Poruka: 5.393

18. travnja 2012. u 10:12

Zvrksi, loša ti taktika. nitko ne čita citate duže od par rečenica.

Obrisan korisnik

Pristupio: 28.05.2007.
Poruka: 13.251

18. travnja 2012. u 11:57

oskotok je napisao/la:

prati ko suđenje?

Vidi cijeli citat

Samo Dujmović. U slijedećoj kolumni očekujem naslov

ZAŠTO BAŠ SADA PRED 1.MAJ? U podnaslovu "Slučajnost? I don't think so"

Što se tiče gore citiranog teksta, mislio sam da odgovor na članak nikako ne može biti gluplji od samog članka. Prevario sam se.

Vilenjak

Moderator

Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 93.584

18. travnja 2012. u 17:28

DISKRIMINACIJA U VARAŽDINU

'Ne možete na praksu jer ste Ciganke'

Željki i Luciji, učenicama Gospodarske škole u Varaždinu, prije dvije godine onemogućeno je pohađati praksu zato što im je vlasnica jedne varaždinske trgovine rekla da ih neće primiti 'jer su Ciganke'. Djevojke su to prijavile roditeljima, oni udrugama, a cijeli je slučaj završio na sudu. Općinski sud u Varaždinu nepravomoćno je presudio da su djevojke bile žrtve diskriminacije na osnovi etničke pripadnosti

Lidija Ignac u međuvremenu je završila srednju školu i traži posao, dok će dvije godine mlađa Željka Balog uskoro njezinim stopama. Danas nerado pričaju o tome što im se događalo, a zbog čega su pravdu potražile i sudskim putem, iako kažu da im 'nije drago samo zbog sebe, nego zbog drugih'.

'Osjećala sam se povrijeđeno i tužno, a emocije su me savladale kad nam je vlasnica te trgovine rekla da ne možemo na praksu zbog toga što jesmo', prisjetila se Lidija na medijskoj konferenciji koju je u Kući ljudskih prava organizirao Centar za mirovne studije.

Ta je nevladina udruga, zajedno s udrugom Romi za Rome, ali i Uredom pučkog pravobranitelja, bila uključena u cijelu priču koja je rezultirala prvom presudom u Hrvatskoj kojom je utvrđena diskriminacija dviju mladih Romkinja.

U potrazi za školskom praksom, koju moraju odraditi da bi mogle pratiti redovitu nastavu, obratile su se vlasnici jedne trgovine u Varaždinu. Nažalost, doslovno im je rečeno da 'neće biti primljene na praksu jer su Ciganke'.

'Prvo sam pomislila da ću pasti razred ako ne budem išla na praksu', evocirala je ružne uspomene Željka Balog.

Kad je početni šok prošao, Željka i Lidija su sve rekle roditeljima koji su odlučili upitati za savjet udrugu Romi za Rome pa je donesena zajednička odluka o sudskoj tužbi. Nakon provedenog postupka, za koji odvjetnica Tihana Gregov kaže da je vođen 'etički, hrabro i na visokostručnoj razini', presuđeno je u korist Željke i Lidije.

'Iako se išlo na individualnu zaštitu žrtava, važno je bilo ukazati i na pojavu, ali i na to kako se društvo nosi s time. Reakcija društva, odnosno Općinskog suda u Varaždinu, pozitivna je, iako tužbeni zahtjev za odštetu nije usvojen u cijelosti', rekla je odvjetnica Gregov. Ime trgovine, niti njezine vlasnice, nisu navedeni, jer proces još nije pravomoćno okončan.

Za Bajru Bajrića iz udruge Romi za Rome slučaj dviju djevojki iz Međimurja samo je jedan od mnogih, a onemogućavanje pohađanja prakse Željki i Lidiji, po njemu, otvara pitanje kako romska djeca uopće mogu završiti školu, a potom se i zaposliti.

'Zar su ime, prezime i izgled tih djevojaka narušavali barokni stil u Varaždinu? Najvjerojatnije bi tako uradili i drugi, pa je ovo poruka svima, posebno poslodavcima, da se to više ne može događati, niti se tako postupati s ljudima', rekao je Bajrić. Podsjetio je i da je cijeli slučaj izazvao čuđenje jer je privukao veliku pozornost.

'Postavlja se i pitanje kako Rome uključiti u rad, a potom i zajednicu, odnosno kako im omogućiti da se zaposle ako im se zbog stereotipa brani da se obrazuju. Romi su ugroženi i drugdje u Hrvatskoj, ali tamo nema Bajre ni Centra za mirovne studije da rješava njihove probleme', upozorio je Bajro Bajrić.

Tko su to umješači?

Zanimljivost vezana uz donošenje nepravomoćne presude za diskriminaciju zbog etničke pripadnosti jest i sudjelovanje tzv. umješača u procesu koji se vodio na Općinskom sudu u Varaždinu. Osim udruge Romi za Rome i Centra za mirovne studije, 'umiješao' se Ured pučkog pravobranitelja.

'Iskoristili smo priliku, koju nam omogućava Zakon o suzbijanju diskriminacije, da se u postupak uključimo kao umješači, što je relativno nov institut. Namjera nam je umiješati se u one predmete koji su društveno bitni i u kojima će se učinak što će biti proizveden pravomoćnom presudom iz konkretnog predmeta 'preliti' u ispravljanje nepravdi i diskriminatorne prakse, ali i podizanje svijesti o neprihvatljivosti i nezakonitosti diskriminacije', pojasnila je Tena Šimonović Einwalter iz Ureda pučkog pravobranitelja.

Po podacima koje je iznijela Lucija Kuharić iz Centra za mirovne studije, a koji su nastali kao rezultat istraživanja otprije tri godine te udruge, Ureda pučkog pravobranitelja i Ureda za ljudska prava, četvrtina građana Hrvatske ima diskriminatorne stavove prema Romima, Srbima i osobama drugačije seksualne orijentacije.

Po broju pritužbi pučkom pravobranitelju, njih čak 41 posto otpada na rasnu i etničku pripadnost, boju kože i nacionalno podrijetlo. 'Osim predrasuda koje postoje, više od polovice pripadnika nacionalnih manjina koji su nam se obratili smatra za sebe da su doživjeli neki oblik diskriminacije', upozorila je Tena Šimonović Einwalter iz Ureda pučkog pravobranitelja.

Iako nepravomoćna, presuda kojom je utvrđena diskriminacija prema mladim Romkinjama ne znači puno samo njima, kako su i same priznale, nego i drugima. Svoju su praksu odradile kod drugog poslodavca, kojem nije smetalo njihovo podrijetlo. Lidija je u potrazi za poslom, a uskoro će joj se priključiti i Željka. Vjeruju da budućem poslodavcu neće biti važno koje su etničke, rasne, nacionalne i bilo koje druge pripadnosti.

-------------------------------------------------------
krasan mi je grad,tko je na vlasti nije niti čudo