Hrvatska politička scena
- Tihomir Dujmović
Iza zavjese
Zašto opet guramo SAD i Njemačku od sebe?
Hrvatska se već jednom mora dogovoriti tko su joj strateški partneri te baš zato što u politici nema prijateljstva, respektirati najprije vlastite nacionalne interese
Ministri Linić i Čačić
Foto: 'Patrik Macek/PIXSELL'
Jedan dan Linić tvrdi da ćemo ići kasnije u mirovinu, drugi dan ga Mrsić demantira, ujutro ministrica Holy najavljuje nove ljude u kabinetu, popodne odustaje jer je novi kadar pod optužnicom, što se znalo i prije! Jedan dan Čačić tvrdi da ćemo poticati vjetroelektrane, ne i solarne elektrane. Ministrica Holy odgovara: Ne, trebaju nam i jedne i druge! Uostalom, što ćete više: u tri dana Linić i Milanović dali su tri različite izjave o istoj stvari - o uvođenju poreza na imovinu! Ministar turizma najavio je međustopu PDV-a na turizam, da bi nekoliko dana kasnije rekao da to ove godine ne vrijedi! Takvih gafova, nedosljednosti, dokaza da nikakve konzistentnosti nema i da zapravo uopće ne znaju što će biti ovaj mjesec, a što drugi, imamo gotovo svaki dan. Narod pak puno ne razumije jer mediji fascinantno “pokrivaju” Vladu.
Kad se stara Vlada zadužila kreditom po stopi od 6,5 posto to je tretirano kao kraj svijeta, sad kad je ova Vlada digla kredit s istom kamatom to se tretira kao sjajno izlicitirana kamatna stopa! Ubuduće ćemo o potezima Vlade znati još manje jer je na državnom radiju ukinuta emisija “Kako vlada Vlada” s obzirom na to da je Milanović odbio dolaziti u emisiju, što se nije usudio ni jedan premijer od kada postoji emisija.
Najgore od svega je to što bahate poteze vlasti mediji prevode publici kao borbu za nacionalne interese pa se tako ulazak Čačića i Linića u Inu tretira kao da u nju stižu Zrinski i Frankopan osobno! Ali, nije bilo borbe za nacionalne interese kad smo nedavno odlukom Damaska izgubili pravo na Inina naftna polja u Siriji jer smo se pridružili sankcijama Unije čiji još i nismo član!? Naravno da Vladu treba podržati kad god skrbi o nacionalnim interesima, ali Vlada koja upravo prodaje Croatia osiguranje i HPB makar rade u plusu, Vlada koja zajedno sa srbijanskom, kako otkriva državni tajnik u srbijanskom ministarstvu pravosuđa, usklađuje zadnje detalje uzajamnog povlačenja tužbe za genocid ne može zato što gura dvojicu ljudi u nadzorni odbor biti proglašena povijesnim borcem za hrvatske nacionalne interese!
EU je ljutita na ovu Vladu jer isti ljudi dok su bili u oporbi kategorički su tražili od Kosoričine Vlade zabranu njezina sudjelovanja u upravljanju državnom imovinom, a sada od EU rade budalu i krše potpisani ugovor! I točno je da i u drugim državama postoje primjeri kad iznimno Vlade šalju ministre u javna poduzeća, ali nema primjera mogućeg sukoba interesa koji se iz aviona vidi u slučaju Čačić, njegova mađarskog sudskog procesa i činjenice da su Mađari glavni partneri u Ini. S druge strane, Vlada pokazuje nekonzistentnost u vanjskoj politici i ponavlja matricu 3. siječnja kada smo i Njemačku i Ameriku odgurali od sebe.
Hrvatska se već jednom mora dogovoriti tko su joj strateški partneri te baš zato što u politici nema prijateljstva, respektirati najprije vlastite nacionalne interese. No je li zakuhavanje svađe s Amerikom i Njemačkom naš nacionalni interes? Ako smo članica NATO-a a SAD su nam strateški partner, je li logično da upravo pregovaramo ne bismo li nabavili nove ruske migove?! Ako nam je Njemačka strateški partner, a njezin izvoz opreme za obnovljive izvore energije poput vjetroelektrana i solarnih elektrana naša potreba i njihov interes, onda je nevjerojatno da Čačić najavljuje promjene Vladine politike baš u tom segmentu. I istodobno u isti taj energetski sustav s osmijehom dovodi Ruse! To je savršen potez ako se time istinski ostvaruju naši nacionalni interesi, ali ako se time iz inata prkosi Njemačkoj onda je to izvan pameti.
Dakako da se u svakoj relaciji primarno moramo rukovoditi našim nacionalnim interesima, ali ako je Njemačka naglašeno pokazala iznimnu zainteresiranost i za riječku luku i za gradnju nizinske pruge, ako već postoje gotovo planovi, čak i investitori, nije li diletantski zvati u taj posao Kineze? Ako smo 20 godina proveli u borbi za ulazak u Uniju i za gradnju partnerstva sa SAD-om, postavlja se pitanje: je li naš nacionalni interes ići dalje s partnerima ili se preko noći okretati Rusiji i Kini? Je li naš nacionalni interes da sutra u Rijeku i Gorski kotar stigne 20 tisuća kineskih radnika, a možda prekosutra toliko u Liku? I kad sutra zapne s Haagom, Unijom, Slovenijom ili Srbijom, hoćemo li zvati Peking za posrednika ili Berlin i Washington? No, svaka se škola plaća pa se sad faktura ispostavlja samom Zapadu koji je ovu garnituru pogurao na vlast baš kao i onog 3. siječnja. Koliko se puta priča mora ponoviti da Zapad shvati tko je tko u Hrvatskoj?
..........................................................
Dujmoviću "fašisto" u sridu!
Domovine sin
Zadnjih dana ceo svet se urotio protiv Srb... Hrvata. Belosvestka zavera
protiv vascelog srpstva, o kojoj smo mogli slušati devedesetih u doba
nacional-socijalističkog ludila u Miloševićevoj Srbiji, izgleda da hvata
korijene u Hrvatskoj.
Čačića vrijeđa Europska unija koja je protiv hrvatskog modela postavljanja ministara u nadzorne odbore. Ali, drugovi neće tek tako dati prljavim liberalnim kapitalistima da nam slome kičmu, ne, podjela sinekura zaslužnim drugovima iz komiteta je naše nacionalno pravo od kog nećemo odustati, kaže Milanović. Čim se dirnulo u planirana uhljebljenja, naši vrli kukurikavci postadoše veliki borci za hrvatsku ekonomsku neovisnost, i protiv diktata iz Bruxellesa.
Urotili su se protiv Hrvata i domaći bankari, te prljave krvopije koje nam predviđaju gospodarski pad u tekućoj godini, što pak vrijeđa Linića. On je rezolutan, Hrvatskoj slijedi gospodarski rast, a uprave banaka nemaju pojma i glupi su što nemaju povjerenja u sposobnost i poštenje ove vlasti. Zanimljivo je da ministar Linić očito nema pojma o tome da trendovi u gospodarstvu jako malo ovise o potezima vlasti, bar u slobodnom svijetu. Prognoze se ne donose temelje toga tko je na vlasti, već temeljem pokazatelja stanja realne ekonomije.
Osoba sa stavom, "kleines arschloch" (za prijevod konzultirajte google ili baku koja još pamti germanizme iz vremena franc jozefa)
Na kraju, i Milanovića je smrtno uvrijedio obrazac DS - 160. "Što je ovo, pa ja imam CTS certifikat, cosmic top secret, idem na summit NATO-a u Chicago kao premijer jedne države, a oni kažu da moram ispuniti standardni upitnik u kojem me pitaju, među ostalim, jesam li terorist", uvrijedio se Zoki.
Za one koji sami žele popuniti taj "uvredljivi" upitnik, evo ga ovdje:
https://ceac.state.gov/GENNIV/Default.aspx
"Takav tretman premijera, dakle najvišeg nositelja vlasti, znači nepoštivanje Hrvatske kao države, i to članice NATO-a koja sa 330 vojnika sudjeluje u vojnom angažmanu NATO-snaga u Afganistanu", poručili su iz vlade, i rekli da se tu ne radi o Milanovićevom egu, već da je ponižavajuće da premijera pitaju takve stvari. Usto i apsurdno, jer ima rečeni certifikat i pristup tajnama NATO-a. Naravno, u toj "poruci iz vlade" nije teško čuti Milanovićev glas.
Uvrijedila se dobrim dijelom i nacija. "Što oni misle, da smo zemlja trećeg svijeta", rekoše jedni. "Da je drug Tito živ ne bi se oni usudili to od nas tražiti", dodaše drugi. "Jel traže to i od Merkelice"? "Zašto nas ponižavaju da moramo stajati u redovima pred ambasadama"? "Neka im netko konačno pokaže zube, bravo Zoki", rekoše treći, uz standardni reportoar antiameričkog lamentiranja o puzanju pred imperijalistima, fašističkoj Americi, poneku odu Castru i Chavezu i slično.
I taman kad sam se spremao napisati kako se tu ne radi niti o Hrvatskoj niti o Milanoviću, već jednostavno o tome da u normalnim demokratskim državama jednaka pravila vrijede za premijera kao i za bilo kojeg drugog građanina, te da DS 160 obrazac popunjavaju svi koji traže vizu za Ameriku iz bilo koje države, pretekao me američki veleposlanik u Hrvatskoj James Foley, rekavši upravo to. "Svi dužnosnici, predsjednici vlada, predsjednici država koji putuju u SAD trebaju vizu, to je sigurnosni zahtjev i formular mora biti ispunjen. To nema nikakve veze s Hrvatskom ni s premijerom", rekao je Foley. Dodao je i da vjeruje da članak u novinama nije odraz bilo kakvih "službenih namjera u vezi s tim", opalivši tako vladi šamar. Da bude bolnije, rekao je da je Milanović jednostavno mogao zamoliti bilo kojeg činovnika u vladi da ispuni taj online obrazac, jer svi tako rade. Uostalom, je li Linić pravio dramu po novinama oko tog upitnika kad je nekidan išao u Ameriku moljakati novi kredit? Nije? Nije ni Linić morao ispuniti upitnik ako nas to tako jako vrijeđa, zar ne. Mogao je ostati doma i zaboraviti na milijardu i pol dolara.
No, ovo nas je podsjetilo koliko je duboko korumpirana hrvatska politička elita, i u kojoj mjeri oni misle da su bolji od drugih. Ni oni, a ni velik dio nacije, ne razumiju uopće kako Amerika funkcionira: svi su isti pred zakonom - nema razlike u procedurama za dužnosnike i običan puk. Ali Balkancu je to teško razumjeti jer to ovdje drukčije funkcionira. Prije svega, riječ je o standardnom upitniku. Ako ga ispunjavaju ostali građani, po čemu je to naš premijer izniman? Građanin je zemlje koja je u određenom viznom režimu sa SAD-om, i na njega se primjenjuju pravila kao na sve. Milanoviću uopće nije jasno otkud nekom drskosti tražiti od njega ono isto što se traži od svakog drugog građanina RH!
A nije mu jasno, jer mu kod kuće takvo ponašanje prolazi, jer ovdje ljudi misle da je normalno da zakoni i propisi za vlast ne važe. Usto, on u stilu "Hrvatska, to sam ja" brka institucionalni odnos u kom je Hrvatska sa SAD-om i koji uključuje vizni režim s odnosmo prema sebi osobno.
"Eeeej, Obama, jel znaš ti ko sam ja", poručuje Zoran Milanović, čovjek čiji je ego ozbiljno prelazi njegove intelektualne kapacitete. I nije prvi put da tako radi! Sjetite se zašto je Sanader dobio izbore protiv Milanovića pred 4 godine. Tada se Milanović uvrijedio zbog iste stvari kao i danas - jer je portir u zgradi T-coma, radeći svoj posao, tražio od Milanovića da poštuje istu proceduru koja vrijedi i za sve ostale! A tada nije bio niti premijer, tek jedan od kandidata za Sabor! Ali, Zoki je sebe već vidio u fotelji premijera, i agresivno se izderavao na jadnog portira, govoreći "Jel znaš ti ko sam ja".
Bilo je još takvih situacija u kojima je pokazao svoju iskompleksiranost, poput one kad se nije htio sastati s papom jer nije pozvan u privatnu audijenciju, na što je smatrao da ima pravo iako nije ni vjernik.
Milanović se dakle žali da on ima "Cosmic Top Secret" (CTS) certifikat, i da je stoga apsurdno da on, takav jedan svemirko, mora takav upitnik ispunjavati. To, međutim, također odaje nerazumijevanje smisla pitanja koja se njemu možda čine apsurdnim. Možda je upućen u "svemirske tajne" NATO-a, ali nije upućen u male tajne demokracije. Demokratska društva su uvelike zasnovana na procedurama i njihovom bezuvjetnom poštivanju, suprotno od socijalističkog voluntarizma. Njemu je to neki drugi svemir od onog u kom je stasao.
Žalosno je da Hrvate vrijeđa jedan posve običan sigurnosni upitnik, a ne vrijeđa ih što premijer smatra da za njega ne vrijede zakoni koji vrijede za ostale građane. Očito, kod Amerikanaca ne prolazi "antifašizam" i dvojna mjerila. Što se pak samih viza tiče, navodno je razlog što one još uvijek nisu ukinute samo taj što je broj onih kojima je odbijena još uvijek ponešto - previsok, tako da se i tu može primijetiti egzaktnost kriterija. Ne radi se o ljubavi, mržnji, ponižavanju - jednostavno, radi se o tome da SAD ima vrlo precizna i konkretna mjerila o tome kad se i kome vize mogu ukinuti. Možda ovo potakne Vesnu Pusić da se više pozabavi ukidanjem viza, a manje izgradnjom "regiona", nekakve treće regionalne europske lige - jugoistok u koju zapravo ne spadamo, ali iz nekog razloga želimo biti s propalitetima a ne s civiliziranim državama centralne Europe.
Međutim, nešto drugo brine više od Zorana Milanovića, a to su reakcije na njegovo nećkanje da zamoli tajnicu da ispuni formular, na stranu sad je li samo zbog taštine ili zato što ne želi lagati u odgovorima na neka pitanja, na koja Amerikanci ionako znaju odgovor, tim više što je on dobar dio života proveo u inozemstvu. On naime preko medija naglašava naoko blesava pitanja o drogi i terorizmu da se skrene pažnja sa uistinu zanimljivih pitanja (iako ni ona o drogi nisu tako blesava kako se na prvi pogled čine), pa i ona o sudjelovanju u ratu ali i suradnji s komunističkom tajnom policijom.
Ono što stvarno brine je stanje duha nacije. Zanimljiv je taj histerični i kranje infantilni nacionalizam koji se manifestira prema zapadu, i iscrpljuje se na pitanjima nekakvog bezveznog obrasca koji nema veze s ničim, a koji je za kompleksaše problem vapijući do neba, dok su pred drskim Beogradom, koji je realna ugroza za hrvatski suverenitet, manji od makova zrna i skrušeno gutaju njegove podvale. Tamo gdje bi stvarno trebalo imati kičme i pokazati nacionalni ponos, kao na primjeru rehabilitacije Draže kojoj bi se s pravom morali usprotiviti, upravo oni koji najglasnije laju protiv "imperijalističke Amerike" i zagovaraju politiku pokazivanja srednjeg prsta kakvu spram Amerike vode razni manje ili više komični poludiktatorčići koji tako hrane primitivne nacionalističke sentimente ostaju bez glasa. Snishodljivost spram "regiona" često nekako ide ruku pod ruku s antiamerikanizmom i antizapadnim, antidemokratskim sentimentima. Veliki borci protiv nacionalizma (hrvatskog, a da kojeg) često u sekundi postaju najveći nacionalisti kad se radi o Bruxellesu ili Washingtonu.
Takvo pubertetsko iživljavanje i dokazivanje nekog svog "suvereniteta" je promatraču sa strane komično i nezrelo, i neće nikog impresionirati osim onih koji i danas lamentiraju kako je "Tito bio velik i nije se tako dao zajebavati", ne znajući da je upravo taj njihov Tito bio na platnom popisu Amerike i njihova poslušna pudlica koja je za unutarnju upotrebu glumila čuvara suvereniteta, nešto kao Putinov satrap u Čečeniji Nazarbajev, kojeg Čečeni vide kao nacionalnog heroja a svi ostali kao Putinovog plaćenika. I koji, usput budi rečeno, kao i Tito, voli kič, skupe automobile, zlato, žene, i troši jedno pola državnog budžeta na svoje vile, luksuz, skloništa, jahte, sluge, i slično.
Tako je i ovaj mali Milanovićeve ego trip, na žalost, podigao ugled Milanovića, naročito u onom sirovijem dijelu puka koji nacionalni ponos vidi kao pokazivanje fige moćnoj Americi, iako mi uopće ne igramo u istoj ligi s njima. U civiliziranom svijetu, osim toga, važe pravila ponašanja, naročito u diplomaciji i politici, i takvi ispadi su komični i neozbiljni, te samo loše prezentiraju Hrvatsku i stavljaju je u red s nekim Chavezima, koje možda napušeni studenti FFZG-a obožavaju ali u međunarodnoj politici ih drže redikulima. Hajde, Zoki, izvadi ga iz hlača i mahni im njime pred nosom, nek vide tko je faca, tako ćeš najbolje zaštiti hrvatske interese. I nastavi padati s Marsa kad te zatraže da ispuniš obrazac, objasni im da ti imaš "Cosmic top secret" certifikat i da si Čuvar Tajni Svemira, jel znaju oni uopće kakvoj se veličini obraćaju?
M. Holjevac
Čačića vrijeđa Europska unija koja je protiv hrvatskog modela postavljanja ministara u nadzorne odbore. Ali, drugovi neće tek tako dati prljavim liberalnim kapitalistima da nam slome kičmu, ne, podjela sinekura zaslužnim drugovima iz komiteta je naše nacionalno pravo od kog nećemo odustati, kaže Milanović. Čim se dirnulo u planirana uhljebljenja, naši vrli kukurikavci postadoše veliki borci za hrvatsku ekonomsku neovisnost, i protiv diktata iz Bruxellesa.
Urotili su se protiv Hrvata i domaći bankari, te prljave krvopije koje nam predviđaju gospodarski pad u tekućoj godini, što pak vrijeđa Linića. On je rezolutan, Hrvatskoj slijedi gospodarski rast, a uprave banaka nemaju pojma i glupi su što nemaju povjerenja u sposobnost i poštenje ove vlasti. Zanimljivo je da ministar Linić očito nema pojma o tome da trendovi u gospodarstvu jako malo ovise o potezima vlasti, bar u slobodnom svijetu. Prognoze se ne donose temelje toga tko je na vlasti, već temeljem pokazatelja stanja realne ekonomije.
Osoba sa stavom, "kleines arschloch" (za prijevod konzultirajte google ili baku koja još pamti germanizme iz vremena franc jozefa)
Na kraju, i Milanovića je smrtno uvrijedio obrazac DS - 160. "Što je ovo, pa ja imam CTS certifikat, cosmic top secret, idem na summit NATO-a u Chicago kao premijer jedne države, a oni kažu da moram ispuniti standardni upitnik u kojem me pitaju, među ostalim, jesam li terorist", uvrijedio se Zoki.
Za one koji sami žele popuniti taj "uvredljivi" upitnik, evo ga ovdje:
https://ceac.state.gov/GENNIV/Default.aspx
"Takav tretman premijera, dakle najvišeg nositelja vlasti, znači nepoštivanje Hrvatske kao države, i to članice NATO-a koja sa 330 vojnika sudjeluje u vojnom angažmanu NATO-snaga u Afganistanu", poručili su iz vlade, i rekli da se tu ne radi o Milanovićevom egu, već da je ponižavajuće da premijera pitaju takve stvari. Usto i apsurdno, jer ima rečeni certifikat i pristup tajnama NATO-a. Naravno, u toj "poruci iz vlade" nije teško čuti Milanovićev glas.
Uvrijedila se dobrim dijelom i nacija. "Što oni misle, da smo zemlja trećeg svijeta", rekoše jedni. "Da je drug Tito živ ne bi se oni usudili to od nas tražiti", dodaše drugi. "Jel traže to i od Merkelice"? "Zašto nas ponižavaju da moramo stajati u redovima pred ambasadama"? "Neka im netko konačno pokaže zube, bravo Zoki", rekoše treći, uz standardni reportoar antiameričkog lamentiranja o puzanju pred imperijalistima, fašističkoj Americi, poneku odu Castru i Chavezu i slično.
I taman kad sam se spremao napisati kako se tu ne radi niti o Hrvatskoj niti o Milanoviću, već jednostavno o tome da u normalnim demokratskim državama jednaka pravila vrijede za premijera kao i za bilo kojeg drugog građanina, te da DS 160 obrazac popunjavaju svi koji traže vizu za Ameriku iz bilo koje države, pretekao me američki veleposlanik u Hrvatskoj James Foley, rekavši upravo to. "Svi dužnosnici, predsjednici vlada, predsjednici država koji putuju u SAD trebaju vizu, to je sigurnosni zahtjev i formular mora biti ispunjen. To nema nikakve veze s Hrvatskom ni s premijerom", rekao je Foley. Dodao je i da vjeruje da članak u novinama nije odraz bilo kakvih "službenih namjera u vezi s tim", opalivši tako vladi šamar. Da bude bolnije, rekao je da je Milanović jednostavno mogao zamoliti bilo kojeg činovnika u vladi da ispuni taj online obrazac, jer svi tako rade. Uostalom, je li Linić pravio dramu po novinama oko tog upitnika kad je nekidan išao u Ameriku moljakati novi kredit? Nije? Nije ni Linić morao ispuniti upitnik ako nas to tako jako vrijeđa, zar ne. Mogao je ostati doma i zaboraviti na milijardu i pol dolara.
No, ovo nas je podsjetilo koliko je duboko korumpirana hrvatska politička elita, i u kojoj mjeri oni misle da su bolji od drugih. Ni oni, a ni velik dio nacije, ne razumiju uopće kako Amerika funkcionira: svi su isti pred zakonom - nema razlike u procedurama za dužnosnike i običan puk. Ali Balkancu je to teško razumjeti jer to ovdje drukčije funkcionira. Prije svega, riječ je o standardnom upitniku. Ako ga ispunjavaju ostali građani, po čemu je to naš premijer izniman? Građanin je zemlje koja je u određenom viznom režimu sa SAD-om, i na njega se primjenjuju pravila kao na sve. Milanoviću uopće nije jasno otkud nekom drskosti tražiti od njega ono isto što se traži od svakog drugog građanina RH!
A nije mu jasno, jer mu kod kuće takvo ponašanje prolazi, jer ovdje ljudi misle da je normalno da zakoni i propisi za vlast ne važe. Usto, on u stilu "Hrvatska, to sam ja" brka institucionalni odnos u kom je Hrvatska sa SAD-om i koji uključuje vizni režim s odnosmo prema sebi osobno.
"Eeeej, Obama, jel znaš ti ko sam ja", poručuje Zoran Milanović, čovjek čiji je ego ozbiljno prelazi njegove intelektualne kapacitete. I nije prvi put da tako radi! Sjetite se zašto je Sanader dobio izbore protiv Milanovića pred 4 godine. Tada se Milanović uvrijedio zbog iste stvari kao i danas - jer je portir u zgradi T-coma, radeći svoj posao, tražio od Milanovića da poštuje istu proceduru koja vrijedi i za sve ostale! A tada nije bio niti premijer, tek jedan od kandidata za Sabor! Ali, Zoki je sebe već vidio u fotelji premijera, i agresivno se izderavao na jadnog portira, govoreći "Jel znaš ti ko sam ja".
Bilo je još takvih situacija u kojima je pokazao svoju iskompleksiranost, poput one kad se nije htio sastati s papom jer nije pozvan u privatnu audijenciju, na što je smatrao da ima pravo iako nije ni vjernik.
Milanović se dakle žali da on ima "Cosmic Top Secret" (CTS) certifikat, i da je stoga apsurdno da on, takav jedan svemirko, mora takav upitnik ispunjavati. To, međutim, također odaje nerazumijevanje smisla pitanja koja se njemu možda čine apsurdnim. Možda je upućen u "svemirske tajne" NATO-a, ali nije upućen u male tajne demokracije. Demokratska društva su uvelike zasnovana na procedurama i njihovom bezuvjetnom poštivanju, suprotno od socijalističkog voluntarizma. Njemu je to neki drugi svemir od onog u kom je stasao.
Žalosno je da Hrvate vrijeđa jedan posve običan sigurnosni upitnik, a ne vrijeđa ih što premijer smatra da za njega ne vrijede zakoni koji vrijede za ostale građane. Očito, kod Amerikanaca ne prolazi "antifašizam" i dvojna mjerila. Što se pak samih viza tiče, navodno je razlog što one još uvijek nisu ukinute samo taj što je broj onih kojima je odbijena još uvijek ponešto - previsok, tako da se i tu može primijetiti egzaktnost kriterija. Ne radi se o ljubavi, mržnji, ponižavanju - jednostavno, radi se o tome da SAD ima vrlo precizna i konkretna mjerila o tome kad se i kome vize mogu ukinuti. Možda ovo potakne Vesnu Pusić da se više pozabavi ukidanjem viza, a manje izgradnjom "regiona", nekakve treće regionalne europske lige - jugoistok u koju zapravo ne spadamo, ali iz nekog razloga želimo biti s propalitetima a ne s civiliziranim državama centralne Europe.
Međutim, nešto drugo brine više od Zorana Milanovića, a to su reakcije na njegovo nećkanje da zamoli tajnicu da ispuni formular, na stranu sad je li samo zbog taštine ili zato što ne želi lagati u odgovorima na neka pitanja, na koja Amerikanci ionako znaju odgovor, tim više što je on dobar dio života proveo u inozemstvu. On naime preko medija naglašava naoko blesava pitanja o drogi i terorizmu da se skrene pažnja sa uistinu zanimljivih pitanja (iako ni ona o drogi nisu tako blesava kako se na prvi pogled čine), pa i ona o sudjelovanju u ratu ali i suradnji s komunističkom tajnom policijom.
Ono što stvarno brine je stanje duha nacije. Zanimljiv je taj histerični i kranje infantilni nacionalizam koji se manifestira prema zapadu, i iscrpljuje se na pitanjima nekakvog bezveznog obrasca koji nema veze s ničim, a koji je za kompleksaše problem vapijući do neba, dok su pred drskim Beogradom, koji je realna ugroza za hrvatski suverenitet, manji od makova zrna i skrušeno gutaju njegove podvale. Tamo gdje bi stvarno trebalo imati kičme i pokazati nacionalni ponos, kao na primjeru rehabilitacije Draže kojoj bi se s pravom morali usprotiviti, upravo oni koji najglasnije laju protiv "imperijalističke Amerike" i zagovaraju politiku pokazivanja srednjeg prsta kakvu spram Amerike vode razni manje ili više komični poludiktatorčići koji tako hrane primitivne nacionalističke sentimente ostaju bez glasa. Snishodljivost spram "regiona" često nekako ide ruku pod ruku s antiamerikanizmom i antizapadnim, antidemokratskim sentimentima. Veliki borci protiv nacionalizma (hrvatskog, a da kojeg) često u sekundi postaju najveći nacionalisti kad se radi o Bruxellesu ili Washingtonu.
Takvo pubertetsko iživljavanje i dokazivanje nekog svog "suvereniteta" je promatraču sa strane komično i nezrelo, i neće nikog impresionirati osim onih koji i danas lamentiraju kako je "Tito bio velik i nije se tako dao zajebavati", ne znajući da je upravo taj njihov Tito bio na platnom popisu Amerike i njihova poslušna pudlica koja je za unutarnju upotrebu glumila čuvara suvereniteta, nešto kao Putinov satrap u Čečeniji Nazarbajev, kojeg Čečeni vide kao nacionalnog heroja a svi ostali kao Putinovog plaćenika. I koji, usput budi rečeno, kao i Tito, voli kič, skupe automobile, zlato, žene, i troši jedno pola državnog budžeta na svoje vile, luksuz, skloništa, jahte, sluge, i slično.
Tako je i ovaj mali Milanovićeve ego trip, na žalost, podigao ugled Milanovića, naročito u onom sirovijem dijelu puka koji nacionalni ponos vidi kao pokazivanje fige moćnoj Americi, iako mi uopće ne igramo u istoj ligi s njima. U civiliziranom svijetu, osim toga, važe pravila ponašanja, naročito u diplomaciji i politici, i takvi ispadi su komični i neozbiljni, te samo loše prezentiraju Hrvatsku i stavljaju je u red s nekim Chavezima, koje možda napušeni studenti FFZG-a obožavaju ali u međunarodnoj politici ih drže redikulima. Hajde, Zoki, izvadi ga iz hlača i mahni im njime pred nosom, nek vide tko je faca, tako ćeš najbolje zaštiti hrvatske interese. I nastavi padati s Marsa kad te zatraže da ispuniš obrazac, objasni im da ti imaš "Cosmic top secret" certifikat i da si Čuvar Tajni Svemira, jel znaju oni uopće kakvoj se veličini obraćaju?
M. Holjevac
![[VIDEO] Navijači Rijeke u prvom poluvremenu napustili su tribine Aldo Drosine](/photos/_resized/526/27/0000000000526279_800_460_cut.jpg)
Nogomet
[VIDEO] Navijači Rijeke u prvom poluvremenu napustili su tribine Aldo Drosine
Nogomet
Spušta se zastor na još jednu sezonu SuperSport HNL-a: Što nas čeka u posljednjem kolu?
Nogomet
Hajduk napravio prvi korak prema izgradnji kampa u Stobreču
Nogomet
Izbornik objavio popis za Svjetsko prvenstvo: 'Imali smo sjajnu akciju u ožujku, ne bih htio da se to puno mijenja'
http://www.gong.hr/news.aspx?newsID=3850&pageID=1
Tko je najtransparentniji? Rezultati istraživanja LOTUS 2011./12.
Objavljeno: 26.4.2012
U periodu rujan 2011. – veljača 2012. godine, GONG je drugi put, u suradnji s Udrugom gradova u Republici Hrvatskoj proveo istraživanje transparentnosti rada i otvorenosti tijela lokalne i regionalne samouprave. Istraživanjem je obuhvaćeno svih 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave (127 gradova, 429 općina i 20 županija), s ciljem utvrđivanja trenutne situacije i, u slučajevima gradova i općina, njihovog napretka u odnosu na prvo istraživanje u područjima transparentnosti rada i otvorenosti prema građanima, suradnje s organizacijama civilnog društva te funkcioniranja mjesne samouprave. Ova su područja prepoznata kao ključna za daljnji razvoj demokracije i sudjelovanje građana u političkom životu njihovih lokalnih zajednica.
· čak 70 posto jedinica lokalne i regionalne samouprave (JLRS) je netransparentno
· samo šest posto JLRS je izrazito transparentno
· županije i gradovi znatno su transparentniji od općina
· većina JLRS najmanje truda ulaže u uključivanje građana u političko odlučivanje
· JLRS nedovoljno koriste Internet za informiranje građana i raspravu o bitnim pitanjima
· politička volja je presudna
Stupanj transparentnosti mjeren je kroz 51 pokazatelj unutar pet osnovnih dimenzija transparentnosti: javnost sjednica vijeća/skupštine, javnost rada i odluka izvršne vlasti, primjena Zakona o pravu na pristup informacijama, suradnja s civilnim društvom, te izravna participacija građana u odlučivanju. Najzastupljeniji pokazatelji su oni koji se odnose na formalne mehanizme, manje oni koji traže transparentnu objavu odluka i dokumenata koji utječu na život građana, a najmanje oni koji građanima omogućavaju istinsko sudjelovanje u procesima donošenja odluka.
Usporedni rezultati pokazali su da je transparentnost porasla u odnosu na rezultate iz 2009., ali još uvijek je daleko od zadovoljavajuće razine. Čak 70 posto jedinica lokalne samouprave je netransparentno, a samo šest posto njih ostvarilo je rezultate izrazite transparentnosti. Najvišu razinu transparentnosti pokazuju gradovi, a najnižu općine, dok su se županije većim dijelom pokazale transparentne. Postotak izrazito transparentnih gradova povećao se za 18 posto, dok se postotak nedostatno transparentnih smanjilo za 15 posto. Općine bilježe manji pomak, te se njih osam posto prebacilo iz kategorije nedostatno transparentnih u transparentne, što ukazuje na to da izmjena zakonodavnog okvira nije značajnije utjecala na povećanje transparentnosti. Rezultati ukazuju da je transparentnost prvenstveno pitanje političke volje i razumijevanja njene važnosti i koristi za zajednicu, a manje financijskih i institucionalnih kapaciteta.
Nagradu LOTUS osvojilo je 12 gradova i dvije županije, te jedna općina s najvećim pomakom nabolje u odnosu na istraživanje 2009. godine.
Dobitnici nagrade LOTUS 2011/12 za transparentnost su:
Županije:
1. Krapinsko-zagorska županija
2. Varaždinska županija
Gradovi:
1. Rijeka
2. Labin i Samobor (isti broj bodova)
3. Pula
4. Opatija
5. Crikvenica
6. Zaprešić
7. Slavonski Brod
8. Kutina
9. Novi Marof
10. Osijek i Čakovec (isti broj bodova)
Najveći napredak u odnosu na LOTUS 2009.:
- Općina Pučišća
Ovo istraživanje trebalo bi koristiti predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti da unaprijede vlastito djelovanje, građanima da se informiraju o rezultatima svojih zajednica i postave veće zahtjeve za transparentnošću, te istraživačima kao početna točka ili inspiracija za provedbu drugih istraživanja stupnja demokratizacije na lokalnim razinama u Hrvatskoj, pa i šire.
Istraživanje je otvorilo nova pitanja, u prvom redu potrebu za identifikacijom čimbenika koji su doveli do povećanja razine transparentnosti gradova, a koja je izostala u slučaju općina, odnosno o utjecaju ili izostanku utjecaja pritisaka izvana, percepcijama vlastite (ne)važnosti kao i dosezima procesa demokratizacije i europeizacije.
Cjelokupni rezultati istraživanja dostupni su u lako pretraživoj bazi podataka ovdje.
U periodu rujan 2011. – veljača 2012. godine, GONG je drugi put, u suradnji s Udrugom gradova u Republici Hrvatskoj proveo istraživanje transparentnosti rada i otvorenosti tijela lokalne i regionalne samouprave. Istraživanjem je obuhvaćeno svih 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave (127 gradova, 429 općina i 20 županija), s ciljem utvrđivanja trenutne situacije i, u slučajevima gradova i općina, njihovog napretka u odnosu na prvo istraživanje u područjima transparentnosti rada i otvorenosti prema građanima, suradnje s organizacijama civilnog društva te funkcioniranja mjesne samouprave. Ova su područja prepoznata kao ključna za daljnji razvoj demokracije i sudjelovanje građana u političkom životu njihovih lokalnih zajednica. · čak 70 posto jedinica lokalne i regionalne samouprave (JLRS) je netransparentno
· samo šest posto JLRS je izrazito transparentno
· županije i gradovi znatno su transparentniji od općina
· većina JLRS najmanje truda ulaže u uključivanje građana u političko odlučivanje
· JLRS nedovoljno koriste Internet za informiranje građana i raspravu o bitnim pitanjima
· politička volja je presudna
Stupanj transparentnosti mjeren je kroz 51 pokazatelj unutar pet osnovnih dimenzija transparentnosti: javnost sjednica vijeća/skupštine, javnost rada i odluka izvršne vlasti, primjena Zakona o pravu na pristup informacijama, suradnja s civilnim društvom, te izravna participacija građana u odlučivanju. Najzastupljeniji pokazatelji su oni koji se odnose na formalne mehanizme, manje oni koji traže transparentnu objavu odluka i dokumenata koji utječu na život građana, a najmanje oni koji građanima omogućavaju istinsko sudjelovanje u procesima donošenja odluka.
Usporedni rezultati pokazali su da je transparentnost porasla u odnosu na rezultate iz 2009., ali još uvijek je daleko od zadovoljavajuće razine. Čak 70 posto jedinica lokalne samouprave je netransparentno, a samo šest posto njih ostvarilo je rezultate izrazite transparentnosti. Najvišu razinu transparentnosti pokazuju gradovi, a najnižu općine, dok su se županije većim dijelom pokazale transparentne. Postotak izrazito transparentnih gradova povećao se za 18 posto, dok se postotak nedostatno transparentnih smanjilo za 15 posto. Općine bilježe manji pomak, te se njih osam posto prebacilo iz kategorije nedostatno transparentnih u transparentne, što ukazuje na to da izmjena zakonodavnog okvira nije značajnije utjecala na povećanje transparentnosti. Rezultati ukazuju da je transparentnost prvenstveno pitanje političke volje i razumijevanja njene važnosti i koristi za zajednicu, a manje financijskih i institucionalnih kapaciteta.
Usporedni rezultati pokazali su da je transparentnost porasla u odnosu na rezultate iz 2009., ali još uvijek je daleko od zadovoljavajuće razine. Čak 70 posto jedinica lokalne samouprave je netransparentno, a samo šest posto njih ostvarilo je rezultate izrazite transparentnosti. Najvišu razinu transparentnosti pokazuju gradovi, a najnižu općine, dok su se županije većim dijelom pokazale transparentne. Postotak izrazito transparentnih gradova povećao se za 18 posto, dok se postotak nedostatno transparentnih smanjilo za 15 posto. Općine bilježe manji pomak, te se njih osam posto prebacilo iz kategorije nedostatno transparentnih u transparentne, što ukazuje na to da izmjena zakonodavnog okvira nije značajnije utjecala na povećanje transparentnosti. Rezultati ukazuju da je transparentnost prvenstveno pitanje političke volje i razumijevanja njene važnosti i koristi za zajednicu, a manje financijskih i institucionalnih kapaciteta. Nagradu LOTUS osvojilo je 12 gradova i dvije županije, te jedna općina s najvećim pomakom nabolje u odnosu na istraživanje 2009. godine.
Dobitnici nagrade LOTUS 2011/12 za transparentnost su:
Županije:
1. Krapinsko-zagorska županija
2. Varaždinska županija
Gradovi:
1. Rijeka
2. Labin i Samobor (isti broj bodova)
3. Pula
4. Opatija
5. Crikvenica
6. Zaprešić
7. Slavonski Brod
8. Kutina
9. Novi Marof
10. Osijek i Čakovec (isti broj bodova)
Najveći napredak u odnosu na LOTUS 2009.:
- Općina Pučišća
Ovo istraživanje trebalo bi koristiti predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti da unaprijede vlastito djelovanje, građanima da se informiraju o rezultatima svojih zajednica i postave veće zahtjeve za transparentnošću, te istraživačima kao početna točka ili inspiracija za provedbu drugih istraživanja stupnja demokratizacije na lokalnim razinama u Hrvatskoj, pa i šire.
Ovo istraživanje trebalo bi koristiti predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti da unaprijede vlastito djelovanje, građanima da se informiraju o rezultatima svojih zajednica i postave veće zahtjeve za transparentnošću, te istraživačima kao početna točka ili inspiracija za provedbu drugih istraživanja stupnja demokratizacije na lokalnim razinama u Hrvatskoj, pa i šire. Istraživanje je otvorilo nova pitanja, u prvom redu potrebu za identifikacijom čimbenika koji su doveli do povećanja razine transparentnosti gradova, a koja je izostala u slučaju općina, odnosno o utjecaju ili izostanku utjecaja pritisaka izvana, percepcijama vlastite (ne)važnosti kao i dosezima procesa demokratizacije i europeizacije.
Cjelokupni rezultati istraživanja dostupni su u lako pretraživoj bazi podataka ovdje.
- Najnovije
- Najčitanije
Prvaci odlučeni u posljednjem kolu: Pioniri Hajduka i kadeti Dinama najbolji u Hrvatskoj
1 sat•Nogomet
Dani Carvajal odlazi nakon 23 godine provedene u Real Madridu
2 sata•Nogomet
Izbornik objavio popis za Svjetsko prvenstvo: 'Imali smo sjajnu akciju u ožujku, ne bih htio da se to puno mijenja'
3 sata•Nogomet
Iran stigao u Tursku na posljednje pripreme pred Mundijal, reprezentacija još čeka američke vize
3 sata•Nogomet
Spušta se zastor na još jednu sezonu SuperSport HNL-a: Što nas čeka u posljednjem kolu?
3 sata•Nogomet
Hajduk će biti nositelj u prvom pretkolu Europske lige, poznata većina mogućih protivnika
4 sata•Nogomet
Tereza Mrdeža završila karijeru nakon nastupa na Roland-Garrosu
4 sata•Tenis
SHNL godišnje nominacije: Dinamo s tri kandidata za igrača sezone
4 dana•Nogomet
Izbornik objavio popis za Svjetsko prvenstvo: 'Imali smo sjajnu akciju u ožujku, ne bih htio da se to puno mijenja'
3 sata•Nogomet
![[KRONOLOGIJA] Istra 1961 - Rijeka (0:0, SuperSport HNL)](/photos/_resized/523/42/0000000000523423_400_230_cut.jpg)
[KRONOLOGIJA] Istra 1961 - Rijeka (0:0, SuperSport HNL)
21 sat•Nogomet
Istra 1961 - Rijeka: Stigle početne postave za posljednji Derby della Učka
22 sata•Nogomet
Hajduk će biti nositelj u prvom pretkolu Europske lige, poznata većina mogućih protivnika
4 sata•Nogomet
Dino Prižmić ostvario ranking karijere, Vekić skočila za 19 mjesta
4 sata•Tenis
KRONOLOGIJA: Square - Olmissum: (2:8, SuperSport HMNL)
2 dana•Nogomet
Mišković otvorio dušu: 'Fruk je pokazao da je možda i najbolji igrač SHNL-a te mislim da mora na SP'
3 dana•Nogomet