Što bi bilo gusto?
Kakvo bi bilo referendumsko pitanje?
Vrlo bitne stvari.
Ako bi pitanje bilo podržavate li paradu, rezultati bi bili gusti.
Ali ne zato što ljudi mrze homoseksualce, nego im je dosta cirkusa u gradu. A parada to potiče. Ne sama parada, koliko druge stvari i drugi prosvjednici.
A ako bi pitanje bilo mrzite li homoseksualce, zabranjujete li im osnovna prava i sl. rezultati bi bili bitno drugačiji.
I na kraju, ako bi referendumsko pitanje bilo da li biste aktivno sudjelovali u vrijeđanju parade, kamenovanju iste, ili barem podržavate to, više od 99% ljudi bi bilo protiv.


I za kraj, citiram rečenicu kojom se završio prilog u današnjem Dnevniku HRT-a:
Možda nas Splićani ove godine i iznenade pa se pridruže paradi, a na da je kamenuju.


Ova rečenica je jednako grozna kao i kamenovanje prošle godine. I jednako štetna.
I nije rijedak ovakav primjer u medijima.
Slično kao da se izjavi svi Srbi su četnici i zločinci. Ili Hrvati su ustaše i zločinci. Ili Nijemci...
Puno se kod nas govori o individualizaciji krivnje.
Ali nikad tako nešto nisam čuo za Split i paradu.
I sad se stvara takva atmosfera u kojoj se ogromna većina tolerantnih građana jednostavno povlači. I srami.
I tako se daje vjetar u leđa onoj agresivnoj manjini.
I tako dolazimo do onoga što se Balotta pita.
Kako poboljšati stvari?
Zapravo, vrlo jednostavno. A istovremeno i komplicirano.
Pratite li prijenose utakmica u razvijenim zemljama?
Tamo kad se na utakmici dogodi neki incident (tučnjava navijača, upad u teren, baklje...) kamere se okrenu na drugu stranu i ne pokazu to.
Tako se tim izgrednicima ne daje pažnja za kojom tako teže.
I to je vrlo učinkovita metoda.
Sa Splitom je potpuno drugačija situacija.
Kod Splita se baš posebno ističe ono negativno.
I to traje jako dugo.
Još 5. svibnja 1988. u Startu izlazi članak pod nazivom "Split vražji otok" autora Darka Hudelista.
Taj članak je imao vrlo velik odjek i utjecaj.
Ali to je bio samo početak.
Nakon toga je Split proglašen narkomanskim gradom. Ta stigma još i danas stoji. ( Npr. Radio 101 ga je u veljači 2001. označio kao „grad narkomana, prostitutki, pijanih pomoraca, besposličara i crnokošuljaša“.)
A poslije dolazi i proglašavanje Splita desničarskim gradom. I to još uvijek stoji.
Bez obzira što Split nikad nije bio u vrhu po broju narkomana, a već dugi niz godina po tom pitanju stoji ponabolje od svih većih gradova. A od svih obalnih gradova je i najbolji.
I bez obzira na to što u Splitu nikad nije pobjedila desničarska opcija.
A najduže su vladali liberali.
A sada je na redu i anti-gay prozivanje.
Iako sam duboko uvjeren da u Splitu nema ništa više tako nastrojenih građana nego drugdje.
Naravno da ih ima, to smo svi vidjeli.
Ali isto tako ima i narkomana i desničara. Naravno.
Ali za ove potonje imamo i egzaktne podatke - statistike i izbore.
I oni nam pokazuju da ih nema ništa više nego i u drugim gradovima.
E pa tako je i sa anti-gay ljudima.
Doduše, u Splitu su glasniji. I anti-gay i desničari. A i drugi.
Za to ima više razloga.
Prvo, Split jest grad ekstrema.
I tu se može naći puno ekstremno dobrog i ekstremno lošeg.
Problem je što se pažnja daje isključivo ekstremno lošem.
I time se lošem daje vjetar u leđa, A svi oni dobri (ne nužni i ekstremno dobri) su prinuđeni na pasivnost, odustajnje i/ili odlazak.
Jer što ti sve to vrijedi kad nema nikakvog odjeka.
Dobar primjer je što se događa ovih dana.
U Hrvatskoj se u par dana razlike održavaju dvije povorke.
Ona u Zagrebu prolazi skroz medijski nezapaženo.
O nonoj u Splitu danima vlada ogromna medijska strka.
Nije njoj razlog ruta, incidenti prošle godine i sl.
I prošle godine je bila ista medijska slika, prije nego se išta dogodilo.
Pa čak i u Saboru netko potpuno neutralan (Slavonac) spominje isljučivo paradu u Splitu. Za onu u Zagrebu ni ne zna da se održava njemu, kao saborskom zastupniku, ispred nosa.
On je tipičan primjer nekoga koji je pao pod utisak ovakvog medijskog stanja.

I kako onda poboljšati stvari?
Jednostavno, a zapravo gotovo nemoguće.
Treba probuditi onu "normalnu" većinu.
Prvo da se na čelo grada postavi normalna vlast, koja je svjesna kako stvari stoje. I kako se stvari mogu popraviti.
I dati onoj dobroj većini šansu, mogućnosti i prostora da djeluje.
I vrlo brzo bi se negativci povukli i prestali bi biti tako glasni.
Postali bi šutljivi kao i u Zagrebu, Rijeci itd... gdje ih ima jednak broj.
Samo im se ne ukazuje prilika kao u Splitu.
Kad sam već spomenuo Rijeku, sjećate li se onog slučaja kad je student ubijen usred grada?
Tada je gradonačelnik Rijeke rekao da je to velik udarac za imidž tolerantne Rijeke, ali da je to djelo pojedinaca i sl.
Uglavnom, itekako je bio zabrinut zbog imidža Rijeke. I pokušao je sanirati štetu.
Osim što splitski gradonačelnik stvari radi malo drugačije, i slučaj Splita je malo drugačiji.
I zato sam napisao jednostavno, ali i nemoguće.
Jer brzo bi se moglo napraviti, promjenom gradske vlasti, davanje šanse dobrima, osuđivanje i izoliranje lošeg, puno toga.
Ali to je i vrlo teško, zbog vanjskih faktora. Koji neće tek tako dopustiti da im Split prestane biti grad slučaj. I koji neće tek tako dopustiti da zamru predrasude o Splitu kao gradu narkomana, desničara, a sad i homofoba.
I zato će i dalje svim onim lošim u Splitu davati puno vjetra u leđa. Da i dalje budu glasni.
To i današnji Dnevnik HRT-a potvrđuje.

Osnovan Građanski stožer za obranu Rive

Ma u zagrebu više ne paradiraju jer ih nitko ne jebe ni pol posto... zato su i otišli u split, žele medijsku pompu oko svega toga...