Kad Milanović HDZ-ovu zastupniku Stieru kaže kako želi iz njega izvući najbolje, ali toga u njemu nema, kad cijelu oporbu proglasi polusvijetom, kad je odgovore na svako pitanje političkih suparnika počinjao čuđenjem nad gluposti pitača, onda je riječ o osobi nepopravljivo zaljubljenoj u svoju pamet i osobi koja jednako nepopravljivo sebi daje za pravo da druge podcjenjuje, omalovažava, niječe. U stjecaju ekstremnih okolnosti takav stav vodi i u ekstremne postupke s političkim protivnikom, kakve je prakticirao naraštaj njegovih partizanskih djedova koje kadšto zna spomenuti. Bez milosti - tim riječima ispisanim velikim slovima u jednom slavljeničkom izvještaju iz Sabora izrečena je bit Milanovićeva vlastohleplja.

Doveli su je, kad je o Hrvatskoj riječ, komunisti koji su uklonili nacionalistički “polusvijet”, koji su trijumfirali nad Savkom, Tripalom i Hrvatskim proljećem, koji su ih pomeli baš kao što je svoje pitače u Saboru pomeo Milanović. Dakle, drugovi Bakarić, Bilić, Vrhovec, Dragosavac, Baltić. I Milka Planinc kao premijerka koju Milanović uvelike kopira. Svi totalitaristi, crveni ili crni, obuzeti su sobom kao osobama s posebnim poslanjima, kao nadljudima. I u Saboru smo gledali i slušali nadčovjeka Milanovića, mora se priznati, neobično vještoga u polemici, okretnoga u pobijanju protivnika, ali nadsave umišljenoga, šovinistički uvredljivoga i sanaderovski bahatoga. Nije li HDZ u njemu i vidio Sanadera pa ga se uplašio te je na njegove žestoke boksačke udarce odgovarao škakljanjem, a na njegove uvrede žalopojkama kakvima dijete slini pred majkom kad mu vršnjak podmetne nogu!? Koja hrvatska politika: trijumf nesposobnoga nad kukavicama!