Dok hrvatske dnevne novine ulaze polako u 21. stoljeće, Slobodna Dalmacija je na vrhuncu svoje legendarne progresivnosti. Ostao sam tronut medijskim dosezima Slobodne od 9. veljače o.g. Stari Feralovac Damir Pilić otvoreno je pozvao, u svom slobodarskom transu, na deportaciju Židovke Judith Reisman. Nije bio pedantan kao Joseph Goebbels jer nije označio kamo ju deportirati da li u Auschwitz ili na Goli otok. Kaže Pilić: “Nastavilo se sa serijom predavanja LAŽNE američke znanstvenice, najpoznatijoj po tezi da su za holokaust krivi njemački homoseksualci, što bi u svakoj civiliziranoj zemlji bilo dovoljno za trenutnu deportaciju zbog radikalnog govora mržnje.”

Evidentno je da naš novinarski pilić Nije čuo za Ernesta Rema kojeg je Hitler 2.06. 1934.g., dao smaknuti u tzv. noći “Dugih noževa” sa svim zapovjednim kadrom njegove elitne jedinice. Rem je bio jedan od najzaslužnijih za dolazak Hitlera na vlast. Bio je visoki oficir vrhovnog zapovijedništvca bavarske vojske koji je stvorio dvije korporacije Feldcojgmaisterai I Faber Motor Vehicle Rental Service koje su u cijelosti financirale dolazak na vlast Hitlerovih nacionalsocijalista. Rem je bio deklarirani homoseksualac I čitavo uže zapovjedništvo njegove elitne jedinice činili su homoseksualci. Kad je njihov homoseksualizam postao toliko javan da je postao opasan I po samog Hitlera, Hitler se krvavo obračunao s Remom I njegovim ljudima, a preživjelih 10.000 članova njegove elitne jedinice Hitler je kasnije uključio u regularnu vojsku. Iz te povijesne činjenice, koju je dr. Reisman osvijetlila u svojim radovima, intelektualni proleteri stvorili su prijesnu laž o njezinom navodnom antisemitizmu I negiranju holokausta. Intelektualno pile Slobodne Dalmacije odmah bi deportirao Židovku iz Lijepe naše. Fosilizirani mentalni kod našeg pilića nedaje mu da vidi dalje od vlastitog nosa. Ne zanima ga činjenica da iza 4 modula zdravstvenog odgoja stoje deklarirani pedofili. Zabrinuo se tek za sekularnu Hrvatsku na koju je izvršen teroristički napad. Evo kako razmišlja naše intelektualno pile: “Sekularna Hrvatska mučki je napadnuta, pod perfidnom krinkom brige za djecu, obiteljske vrijednosti I Vukovar. Skidaju nam plakate, vrijeđaju studente, zabranjuju staro hrvatsko pismo… to je sad objava rata.” Moj Piliću, bio rat objavljen ili ne, u njemu bi komunjare kao vi I Oliver Frljić prošli isto kao što ste prošli u ratu od 1991-95."

U istom broju Slobodne iznio je svoje nepročešljane misli I redatelj Oliver Frljić. Jeftini ljevičar koji je postao poznat po predstavi u kojoj su glumci bili obljepljeni telećim odrescima I svinjskim karmenadlima. Kad je svoju redateljsku genijalnost ispucao u mesnici u kojoj je naručio meso za svoje krmak-djelo, spustio se u politiku. Pa Oli ovako zbori: “Mene osobno jedna ili dvije presude Haškog tribunala neće razuvjeriti da nije postojao udruženi zločinački pothvat s ciljem protjerivanja Srba, te da se nije događalo prekomjerno I neselektivno granatiranje. Žalbeno je vijeće bez adekvatnog opravdanja odbacilo sve bitne činjenične nalaze pretresnog vijeća. Odbacivši standard od 200 metara, žalbeno vijeće odbacilo je sve druge dokaze pretresnog vijeća, brijunske transkripte, Tuđmanov govor mržnje, dokaze o brojnim pojedinačnim zločinima protiv srpskog stanovništva na terenu, te uvođenje diskriminatorskih mjera radi povratka tog istog stanovništva u zemlju.” Čitajući taj “srpski pasulj” prisjetih se Pilićeve “briljanstne” ideje o deportaciji, ali je ipak odbacih. Ipak, nije Frljić Židov. Nakon što se Frljić nakenj…. U Slobodnoj, nadam se da onih milijun gledatelja Žikine dinastije neće odmah u stilu “e, bre Stavro, kud si navro” početi iznositi svoje impresije o oslobađajućim presudama Gotovini I Markaču. Njihovi glasnogovornici kao što su razni Pilići, Frljići, Pusići, Pupovci, Mesići I slični sasvim su dovoljni da one koji su stvarali ovu državu izlude do samoubojstava. I na kraju svojih bljezgarija, Frljić kaže: “Da grad Zagreb ima ikakve moralne skrupule, neka od njegovih ulica ili trg bi nosili ime Aleksandre Zec, naše mućki ubijene sugrađanke.” I ja mislim da je Aleksandra Zec, kao nevina žrtva rata, trebala dobiti ulicu u Zagrebu sigurno prije nekog beogradskog rockera. Međutim svoje su ulice trebali dobiti I 86. nevine djece pobijene u Vukovaru mada to našem jugokomunisti prepunom govora mržnje nije ni palo na pamet. Njemu je bitno iskritizirati oslobađajuću presudu Gotovini I Markaču i tako na svoju buduću predstavu tipa šnicli-karmenadle privući što više gledatelja Žikine dinastije. Čitajući Pilićeve I Frljićeve političke ispade sjetih se Churchilla: “Povijest se ponavlja, ali svaki puta sve više košta!”

Nakon konferencije za tisak koju je Judith Reisman održala u hotelu Sheraton poslao mi je poruku novinar Večernjaka s kojim sam u pristojnim odnosima. Prigovor je bio da sam od svih medija jedino apostrofirao Večernji kao list koji je kompromitirao I klevetao dr. Reisman. 2000.g., sam jedno vrijeme zastupao Večernji list zbog afere oko privatizacije lista I dobio čak pohvale austrijskih vlasnika. Ne mislim time reći da je Večernji moj list, al’ dobro zvuči! Tek sam ga spomenuo u kontekstu analize članka Marka Špoljara koji je o mojoj klijentici pisao krajnje neistinito I uvredljivo. To ćemo Špoljar I ja riješiti na sudu jer mi je preko televizije Z1 najavio protutužbu. Ta priča će završiti kad presuda postane pravomoćna, osim ako se Oliver Frljić ne sjeti istu komentirati. Večernji sam čitao dok se Špoljar još nije ni rodio I ne vidim nikakav znak jednakosti između Špoljara I Večernjaka. Iskreno ću se obradovati kad jedan novinar Večernjaka pređe u Jutarnji kao znak dobre volje kao što je Jutarnji krajnje dobrohotno prepustio Večernjaku glavnog urednika I komentatore Ivanku Tomu, Branimira Pofuka, Darka Pavičića, Denisa Kuljiša, i… oprostite zbog svih onih drugih kojih se nisam ovaj trenutak sjetio. Zlobni Oscar Wilde je napisao: “Novinarstvo je laganje za mjesečnu plaću!”

Javio se I samozatajni bivši doživotni predsjednik Stipe Mesić. Odmah nas je mudro podučio: “Nije se ratovalo protiv ćirilice, JNA je pisala latinicom.” Već sam jednom napisao kako je Japan zemlja smješka, a Hrvatska smješna zemlja. Znači ratovali smo protiv latinice kojom je pisala JNA. Inteligentno pile Pilić kaže: “Zabranjuju staro hrvatsko pismo” valjda misleći na ćirilicu. Tko je iklada zabranjivao Piliću da misli I piše ćirilicom? Može I karikature crtati na ćirilici! Može se učlaniti I u nogometni klub Talas na Braču I igrati fudbal. Jedino ne znam jesu li se razgovori između Stipe Mesića I generala Vasiljevića, šefa KOS-a pred sam Domovinski rat odvijali na ćirilici ili latinici! Književnik Ivan Aralica, u svojoj knjizi Mentalni komunist, objavl zapisnik tog,  za Mesića, krajnje kompromitirajućeg razgovora. U tom razgovoru Mesić navodno predlaže Vasiljeviću da kad Armija I narod u Hrvatskoj preuzmu vlast ne hapse generale koji su prebjegli iz JNA, ali zato Tuđmana I njegove generale odmah treba uhapsiti. Očekivao sam kako će odmah nakon izlaska knjige, Čedo Prodanović uložiti tužbu svog klijenta. Međutim, ništa sve do sada! Ili je Aralica napisao istinu koju je najbolje prešutiti ili Stipe čita polako.

U razgovoru za riječki Novi list Stipe je uvjerljiv kao naš kreditni rejting. On kaže: “Uvođenje dvojezičnosti nema veze sa sadašnjom vlašću. Zakon je donesen prije 11 godina I treba ga naprosto provesti.” Ako je to točno onda se treba samo sjetiti tko je 2002.g., bio u Hrvatskoj na vlasti. Ako me ne vara memorija pamćenja, bio je to SDP s Račanom na čelu. Očito je Stipe na vi s matematikom, ali I sa sjećanjem. Navodno mu dobro ide samo oduzimanje. Stipe se javio iz svoje samoizolacije kako bi nas poučio o ćirilici, latinici I ekavici. Slažem se da je za dvije od ove tri stvari stručan. Vidi se kako ga ponovno obuzima optimizam. W. Churchill je jednom rekao: “Pesimist vidi problem u svakoj prilici, a optimist vidi priliku u svakom problemu!”

Netko je nedavno napisao kako bi Hrvatska mogla sagraditi dva Pelješka mosta samo od novaca koje od države dobivaju razne nevladibne udruge kao npr: Documentae, Građanske akcije, Partnerstvo za društveni razvoj, Građanski odbor za ljudska prava I da ne nabrajam sve te asocijacije s jednim ili nekolicinom članova koji u njima dobro žive kao nametnici na grbi naroda. Zadržat ću se samo na dvije od tih silnih udruga. Prva je Građanska akcija čija su se dva člana u ustaškim uniformama pojavili pred HTV-om I tražili smjenu “starog ustaše” Bernardića. “Ustaše” ustaše u nekom kafiću nezadovoljni emisijom TV Kalendar. Prestravljeni Radman je odmah pozvao policiju, a oni odmah odveli ustaše k sucu za prekršaje koji ih je odmah oštro kaznio, zamahnuo kažiprstom prema njima uz riječi: “No, no, ne to više!” I pustio ih odmah na slobodu. Mala usporedba s jednim pitanjem. Recimo da dva Hercegovca ili Ličana obuku ustaške uniforme I dođu pred HTV protestirajući što svako malo moraju gledati stupidne partizanske filmove u kojima Bata Živojinović sam u sat I pol pobije oko 200 Nijemaca, ustaša I četnika (kad su se ti filmovi snimali još se nije znalo da su četnici zapravo bilči antifašisti). Bili I te “ustaše” bile odm,ah puštene na prekršajnom sudu jer se radilo navodno o bezazlenom happeningu?

Rumunjska europarlamentarka Monica Luisi Macovej predložila je da se nad Hrvatskom I nakon ulaska u EU produži monitoring sve dok Hrvatska po demokratskim standardima ne dostigne Rumunjsku. Njezin prijedlog sadržio sedam amandmana u čijem pisanju je sudjelovala I hrvatska nevladina udruga Partnerstvo za društveni razvoj koje u Zagrebu vodi BiH državljanin Munir Podumljak bliski suradnik Domagoja Margetića. Bojim se da nema ništa od Pelješkog mosta. Da parafraziram Churchilla: najviše se laže u ljubavi, u lovu I u nevladinim udrugama u Hrvatskoj.

Z. Hodak

kao i uvijek, u sridu...