Sramotna šutnja političara i medija: Zna li Fred Matić da je Perišić osuđeni ratni zločinac?
Objavljeno 28-02-2013 22:04
Oslobađajuća presuda u Haagu zloglasnom bivšem načelniku generalštaba vojske Jugoslavije, Momčilu Perišiću, jednako je pravedna koliko bi pravedno bilo da je Nurnberg nakon Drugog svjetskog rata oslobodio nacističkog generala Wilhelma Keitela. Naime, šutnjom glavnih aktera aktualnog režima, te kukavičkim odnosom hrvatskih medija prema toj presudi, glavni krivci za propast ove države priznali su da između generala Gotovine i zloglasnog ratnog zločinca Momčila Perišića nema razlike.
Ponovno je svoj visoki kvocijent inteligencije dokazao ministar branitelja Fred Matić, koji je ustvrdio kako hašku presudu Hrvatska mora poštovati makar se s njom ne slagala. Očito je ministru Matiću ostalo u očima i ušima podosta slane vode iz mora pored Krka gdje se sunčao i kupao dok je Vukovar gorio. Očekivati od hrvatskih medija, koji su u vlasništvu beskrupuloznih tajkuna i ratnih kukavica, da reagiraju na ovakvu stupidnu izjavu ministra branitelja, više je nego suludo, naime, Hrvatska je u provaliji između ostaloga i zahvaljujući dijelu moralnih nakaza iz novinarstva.
Kada ne bismo ulazili u ispravnost pravomoćne presude u Haagu, kada bismo prihvatili sve ''argumente'' koje Haag nudi kao obrazloženje za oslobađajuću presudu ratnog zločinca, opet bi ostalo ono najvažnije. Zlikovac je osuđen na hrvatskom sudu u Zadru na 20 godina robije, bilo je to 1997. godine i osuđen je u odsustvu zajedno sa 18 ratnih zločinaca, bivših jugooficira. Zna li to intelektualno nadareni ministar branitelja, koji je nedavno kardinala Bozanića usporedio sa šefom Momčila Perišića, Slobodanom Miloševićem? Hrvatski premijer, koji se školovao tijekom Domovinskog rata miljama daleko od bojišta, jutros je zabezeknutim hrvatskim građanima priredio još jedan cirkus u svom dobro poznatom stilu. Naime, Milanović je izjavio kako pobjednik mora biti velikodušan. Zar toliko velikodušan da oprosti krvniku raketiranje Zagreba? Zastrašujuća je šutnja hrvatskih udruga takozvanog civilnog društva, a u stvarnosti štetočina koje žive na državnom proračuna, na skandaloznu presudu u Haagu.
Kako je Srbija reagirala na oslobađajuće presude Gotovine i Markača, a oni su bili agresori? Sjećate li se kako su reagirali prijatelji fašističkog ministra Save Štrbca u Hrvatskoj nakon oslobađanja generala Gotovine i Markača? Zoran Pusić, brat velike seke i unuk još većeg dede, odmah je nazvao svog frenda u Beogradu, naravno, Štrbac i Pusić zajedno su proplakali. Prešutna usporedba slučaja Gotovine i ratnog zločinca Perišića zapravo je pokušaj izjednačavanja generala Dwighta Eisenhowera i Wilhelma Keitela. Naime, Keitel je osuđen na smrtnu kaznu na sudu u Nurnbergu gdje su ratni pobjednici sudili nacističkim razbojnicima. General Perišić vraćen je crvenim tepihom u Beograd, u državu na čijem je čelu četnički vojvoda, i sam sudionik fašističke agresije na Hrvatsku, Šešeljev kum Tomislav Nikolić.
Hrvatski političari, uključujući i dobar dio hrvatskih medija, nisu izrijekom rekli da su Gotovina i Perišić jedno te isto, ali su svojom šutnjom govorili više nego tri papagaja pred parenje. Hoće li Hrvatska, nakon svega, tražiti izručenje Momčila Perišića, i hoće li to tražiti jednako uspješno kao što već godinama traži izručenje kapetana Dragana? Dok je aktualni režim na vlasti, a tako će biti još dvije godine, odnosno do idućih parlamentarnih izbora, Hrvatska se može smatrati sretnom zemljom ukoliko Slobodan Milošević ne dobije trg u Zagrebu.