Kada se prije nekoliko dana, na vratima Županijskog suda u Zagrebu, pojavio ozareni Petar Čobanković, bivši potpredsjednik Kosoričine Vlade i najomiljeniji Sanaderov ministar,  svima je bilo jasno da se uspio nagoditi u slučaju Planinska, i to na način da je  sve svalio, kao i svi pokajnici prije njega, na pleća bivšega premijera.

Tako je Kosoričin i Sanaderov omiljeni 'kućni ljubimac Čobi', pristao biti sve što hoće i prodati dušu Bajiću svom, a za uzvrat je dobio godinu dana rada za opće dobro, umjesto godinu dana robije. Kaže da još nije odlučio gdje će odrađivati posao za opće dobro, ali da mu 'ponude pljušte na sve strane'. Jedno je sigurno, Čobi neće, za vrijeme rada za opće dobro izvoditi Sanaderovu pudlicu u šetnju, jer ima slab kapacitet pluća,ali bi, primjerice mogao voditi PR agenciju mesnom magnatu Fioliću, koji u slučaju Planinska, također nije imao hrabrosti reći odlučno 'NE' svome velikom šefu kada su zajedno  trpali 'peneze' u prazne džepove. Ali će zato Čobi, bez obzira što je odlučio napustiti Sabor, u narednih šest mjeseci i dalje primati saborsku plaću, pa mu rad za opće dobro i neće teško pasti.

Na novinarsko pitanje je li zadovoljan presudom Čobanković je rekao: 'Teško je to kazati, nisam zadovoljan što se to desilo, no desilo se. Što se tiče ovoga danas, zadovoljan sam jer ovako ću okajati dio svojih grijeha'. Na pitanje zašto se to desilo Čobanković je hrabro odgovorio:'Možda nisam imao hrabrosti reći ne'. Iskreno govoreći, on  nije imao hrabrosti reći ne, samo zato što je u slučaju Planinska radeći za Sanaderovo dobro, zapravo želio sačuvati sve moguće privilegije za opće dobro svoje 'ministarske guzice'. Dakle tu se nije radilo o tome ima li Čobanković hrabrosti reći 'ne' kako bi zaustavio Sanadera u činjenju općeg zla, nego on nije imao hrabrosti odreći se svih  privilegija koje mu je taj isti Sanader i omogući.  No, na žalost, nitko se od prisutnih novinara, nakon presude, nije sjetio priupitati bivšeg ministra poljoprivrede: A kako ste se, gospodine  Čobankoviću, imali  hrabrosti besramno  obogatiti za vrijeme Sanadera!  

Podsjetimo, potpredsjednik  hrvatske Vlade i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Petar Čobanković je, po pisanju magazina Objektiv, ali i brojnih drugih medija na vrlo  upitan način došao do današnje imovine koja se počela rapidno povećavati upravo u trenutku kada je ovaj započinjao svoj strelovit uzlet u Sanaderovoj vladi i HDZ-u. 

Čobankovićev rad za svoje dobro

Vrijeme preporoda i renesanse za ministra Čobankovića i njegovu užu i širu obitelj, počinje od kraja 2004. pa prema 2005. godini. Prije nego li je postao omiljeni Sanaderov ministar poljoprivrede i prije nego li je ušao  u sustav raznih poticaja Čobanković je imao, po pisanju Objektiva,  3,5 hektara zemlje.

No, u sedam godina obnašanja ministarske funkcije, po pisanju tadašnjih medija , Čobanković je uvećao imovinu svoje uže i šire obitelji za 30 puta na više načina; koristeći rodbinske veze i prilike, uz pomoć državnih poticaja za podizanje nasada i vinograda od države i lokalne samouprave. Po pisanju  tih medija  'dobri i plemeniti Čobi', koristio je sredstva raznih državnih potpora u različitim iznosima koji variraju od 50 tisuća kuna na podizanje nasada vinograda pa nadalje. Isti izvor  navodi da je gotovo nemoguće izračunati ukupnu vrijednost dobivenih poticaja i malverzacija ministra Petra Čobankovića i njegove obitelji.

Zašto tada Čobanković nije imao hrabrosti suprotstaviti se svom šefu Sanaderu i reći mu u lice: 'Ne premijeru, ja neću koristiti sredstva raznih državnih potpora, jer to je nespojivo s funkcijom ministra  koju obavljam, ali ne bih želio ni kompromitirati vašu poziciju čelnog čovjeka u Vladi'. Umjesto toga "Čobankovićeva tvrtka obavljala je i cijepove vinove loze, za što ga je država subvencionirala kunu po cijepu, a tijekom jedne godine znao je cijepiti do milijun trsova. Znakovito je da je cijepljenje trsova prestalo kada je država ukinula subvenciju na njih. No, Čobankovići su uspjeli cijepiti i 700 tisuća istarske Malvazije, za kraj rabote s državnim poticajima",piše Objektiv.

Kako je moć Čobankovića seniora rasla i kako je njegova bliskost  sa Sanaderom bivala sve veća, tako je i imovinska kartica Čobankovićevih  juniora postajala sve zanimljivija i živopisnija. Tako njegovi sinovi  Ivan i Tomislav Čobanković  posjeduju u katastarskim česticama oko 28 hektara zemlje u Iloku, (podatak iz 2011. godine, dok je Petar Čobanković još uvijek obnašao funkciju potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede) procijenjene na milijun i 260 tisuća eura, a treći sin  Hrvoje oko 7 hektara zemljišta u oranicama, šumama, voćnjacima i vinogradima, u vrijednosti 315 tisuća eura. Zanimljiv je podatak, do kojeg je došao Objektiv,  kako je Hrvojevo zemljište na katastarskim česticama bilo opterećeno  kreditom Croatia banke u iznosu od 11 tisuća švicarskih franaka. 'Pri tome valja znati da je Katica Čobanković udana Ćorić, sestra ministra Petra Čobankovića,  zaposlena u Croatia banci gdje je  vodila Odjel poticaja, nakon što je otišla iz propale tvrtke Agrokomerc', piše Objektiv. 'Hrvoje Čobanković, u zemljišnim knjigama upisan je kao vlasnik na još šest katastarskih čestica šuma, oranica i voćnjaka, a u korist Republike Hrvatske za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi 24. travnja 2007. godine. U kešu je kupio, osim gore navedenih oranica, šuma i voćnjaka još nešto više od tri hektara zemlje. No i otac im Petar Čobanković imao je  kredit od Croatia banke od 200 tisuća kuna, na ime svoje zemlje", stoji u tekstu u kojem se napominje da  problem pregleda zemljišnih knjiga stvara i spoznaja da se njihova zemljišta "naslanjaju" na državna, pa nije poznato je li obitelj Čobanković koristi i njih.

Novinari su istražili  i Čobankovićeve poslove s vinom, kao i zagonetno prekrajanje programa prodaje poljoprivrednog zemljišta seljacima, s obvezom ostavljanja određenih površina u određene namjene koje su od državnog interesa te prodaje Iločkih podruma. 

Da mu nije bilo voljenog Ive danas bi Čobi prodavao kobase na poljoprivrednim sajmovima

Sporni su Čobankovićevi poslovi s Hotelom Dunav, ali i s izletničkim brodom na Dunavu. A nakon svih tih napisa Čobanković je u medijima odgovorio da je njegova savjest potpuno mirna, jer sve što su  učinili, učinili su pošteno. No, čini se da ni tada, baš kao ni sada kada je teško teretio Sanadera nije imao hrabrosti reći svome tadašnjem šefu i političkom idolu, da on, dok obnaša funkciju ministra u Vladi RH ne želi da mu se površina zemljišta kojeg posjeduje sa svojim sinovima poveća s 3,5 hektara na 51 hektar..

Imao je prigodu reći povijesno 'NE' Sanaderu kada je u tih sedam godina, po njegovom priznaju, njegov sin preko 'redovnih' poticaja i poticaja za podizanje nasada povukao 3,5 milijuna kuna iz proračuna. Jedino za što je Čobanković imao hrabrosti jeste drukati svog bivšeg premijera, kako bi sačuvao privilegije za svoju 'ulojenu guzicu'. Stječe se dojam da bi drukao i majku rođenu samo da može nastaviti živjeti lagodnim životom, koji mu je omogućio upravo Sanader. Možda će Čobi svoj rad za opće dobro odraditi kao glavni druker Mladena Bajića, pa će nastaviti s prokazivanjima svih onih političara za koje se zainteresira njegov poslodavac.

Postavlja se pitanje koliku je štetu Čobanković nanio samo mesnoj industriji, prežderavajući se po raznim sajmovima, službenim večerama i brojnim drugim prigodama, te koliko li je samo hektolitara vina procirkuliralo kroz njegov organizam. Zahvaljujući tom lagodnom životu i brojnim besplatnim žderačinama danas je Čobanković širi nego viši, pa ga je lakše preskočiti nego li zaobići. Inače, ova nagodba  koju je druker Čobanković postigao na sudu, samo je dobar primjer i drugim političarima da krenu 'Čobijevim stazama, bezakonja, nemorala i megalomanije', te ne treba začuditi ako se  slični slučajevi  poput slučaja Planinska  ubuduće  počnu pojavljivati  kao gljive poslije kiše.  A nakon svega toga pošteni Čobi je, mirne duše  izjavio, da je njegova savjest mirna.

Baš kao što je i prije neki dan, ne trepnuvši, izgovorio pred novinarima, zadovoljan što ne mora ići na robiju nego raditi za opće dobro,  da je njegova suradnja sa Sanaderom rezultirala ovim danas. A ovo što danas Petar Čobanković ima nepregledno je bogatstvo u usporedbi s onim što je imao prije nego li se počeo klanjati liku i djelu voljenog Ive. A da mu nije bilo Sanadera, danas bi Čobanković, na poljoprivrednim sajmovima prodavao kobase i vina iz domaće radinosti i, tko zna,  možda bi 'OPG Čobi' postao prepoznatljiv brend prije nego li Hrvatska i službeno zakorači u Europsku uniju. Da rezimiramo, Petar Čobanković je, zahvaljujući tome što nije imao 'hrabrosti' suprotstaviti se svome tadašnjem šefu Sanaderu, riješio egzistenciju ne samo svojih sinova nego i njihovih unuka, za razliku od onih očeva  čiji sinovi i unuci danas zarađuju za kruh, kopajući po kontejnerima u potrazi za plastičnom ambalažom. I dok oni budu kopali po smeću, naš vrli i pošteni Čobi, a takvoga premazanca majka rijetko rađa, će raditi za opće dobro i zadovoljno trljati ruke.

Jer što ne mogu velike pare mogu goleme pare.