A što će im ćirilica, kad ionako razumiju latinicu kao i mi Žikinu dinastiju?
Znam, naslov je bezobrazan. Namjerno, ne radi Srba. Što se mene tiče, ćirilica je dio srpskog jezika - pismo je uvijek integralni dio jezika - i oni je imaju pravo koristiti. Već radi toga što je prošle godine vijeće za telekomunikacije upozorilo RTL televiziju da mora srpske filmove titlovati na hrvatski, što je pokrenulo lavinu negativnih komentara i podsmjeha.
Svi su se pitali "ima li tko u Hrvatskoj tko ne razumije srpski" i "kome zaboga treba prijevod"? Navodno je u anketama čak 75% ljudi reklo da ne treba prevoditi srpske serije. Uzalud je bilo dokazivati da je izrazito važno inzistirati na tome da se filmovi prevode, jer je podvala kako je to "ionako isti jezik" oblik srpskog kulturnog imperijalizma. Imperijalistička srpska politika definirana Vukovim "Srbi svi i svuda", je kretala od toga da su Srbi svi koji govore srpskim jezikom. "Jugoslaviš", činjenica da se razumijemo sa svih strana Drine, Save i Une, je bio jedan od bitnih integrativnih faktora Jugoslavije - praktički jedini prirodni integrativni faktor. Nametnuti su bili socijalizam koji je propao, Tito koji je umro, i antifašističko-kroatocidna JNA.
U tekstu Trebamo li novu deklaraciju o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika objasnio sam zbog čega ipak treba prevoditi srpske serije. Pala mi je u oči nelogičnost da isti ljudi koji snažno zagovaraju otvaranje srpskih škola kao manjinskog prava istovremeno ismijavaju hrvatske titlove ispod srpskih serija na TV i kategorički tvrde kako je to isti jezik. Dakle, kad Srbi traže pravo na svoj jezik i pismo, onda je to njihovo građansko pravo, kad Hrvati traže pravo na svoj jezik i pismo, onda je to isti jezik, a ako i nije "šta će vam bre hrvatski kad sasvim lepo razumete srpski". Iako svi znamo da mater i pas nisu isto što i keva i ker, i da se povijest i historija dramatično razlikuju (naročito novija). Sve je to na tragu politike u staroj Jugoslaviji, koja bi se dala opisati kao "što je srpsko to je samo srpsko, a što je hrvatsko je naše jugoslavensko, zajedničko". Tko ne želi dijeliti je naravno nacionalist i ustaški sumnjivac.
Dvojezične table u Vukovaru digle su na noge Hrvatsku na najveće demonstracije od onih za smjenu Jadranke Kosor, uz posve oprečne medijske reakcije od tadašnjih. Dok su mediji tada otvoreno pozivali na demonstracije koje su bile vrlo nasilne i uključivale su dobro organizirane napade na policiju, u nedjelju su pozvali građane da izbjegavaju glavni gradski trg jer bi prosvjedi mogli postati nasilni, valjda kao svojevremeno oni na splitskoj rivi na kojima nije papirić pao na cestu, ali su do dana današnjeg za medije ostali pojam "raspomamljene ognjištarske rulje", dok je odlazak bivšoj premijerki noću pod prozore privatnog stana u kom je živjela s bolesnom majkom valjda urbanost i visoka kultura.
Prema zadnjim istraživanjima javnog mnijenja, otprilike je jednako onoliko građana protiv ćirilice u Vukovaru koliko ih je svojevremeno reklo da im ne smeta "ćirilica" na TV, oko tri četvrtine. Moram priznati da me to malo čudi. Smatram da je bolje jednostavno dati Srbima dvojezičnost gdje god se može, i zaštiti maksimalno temeljem toga hrvatski jezik, te iskoristiti situaciju za jasno i trajno odvajanje hrvatskog jezika od srpskog. No, zanimljivo je kako su ljevičari koji su tada umirali od smijeha da neki tamo nepismeni ujkani traže titlove na hrvatskom jer se prave da ne razumiju srpski, danas ne žele pitati što će Srbima ćirilične table kad se ionako i u Srbiji obavezno uči latinica u osnovnim školama. Usto, pola srpskih medija i većina internet portala su isto tako na latinici, uključujući list srpske manjine u Hrvatskoj "Novosti". Osobno, da ne bude zabune, apsolutno sam protiv toga da se prikazuje bilo što neprevedeno na TV, naročito obersmeće tipa regionalnog Big Brothera namijenjeno odgoju djevojčica u prostitutke, a dječaka u debile, ali nisam a priori protiv ćirilice za srpsku manjinu. Iskreno, svejedno mi je kojim će se oni jezikom služiti dok mene ne tjeraju da se koristim njihovim "jer se razumemo".
Premijer Milanović je objasnio potrebu uvođenja ćirilice potrebom provođenja zakona, i to praktički u istoj rečenici u kojoj je rekao kako je zakon po kom SDP ostaje bez pet milijuna kuna loš HDZ-ov zakon koji će oni promijeniti. Zašto im je tako stalo do zakona - zapravo odluke gradskog vijeća Vukovara - kad je SDP tada ionako glasao protiv te odluke? Zato da se inate HDZ-u koji je glasao za (valjda radi tadašnjih bradatih koalicijskih partnera?), koji je sad, naravno - protiv ćirilice u Vukovaru.
Međutim promakla mu je bit, i ne samo njemu nego i mnogima koji su pisali o ovom. Ćirilica se u Vukovar uvodi temeljem popisa stanovništva po kojem Srba ima više od trećine. U Vukovaru prema popisu stanovništva iz 2011. godine živi 27.683 stanovnika. Većinu stanovništva čine Hrvati, njih 57,37 posto, slijede Srbi s 34,87 posto, Rusini s 1,59 posto i Mađari s 1,25 posto. Međutim, građana s pravom glasa ima 33.000!
Ovakve situacije gdje ima više birača nego stanovnika - što je inače čest slučaj u Hrvatskoj, zbog neurednog vođenja popisa birača - obično se koriste u predizborne svrhe kako bi se upiralo prstom u Hercegovce, te dežurne narodne neprijatelje koji su nakon 95. smjenili Srbe na mjestu krivaca svima za sve, jer budimo iskreni ljudi uvijek trebaju vanjskog krivca za vlastite probleme. Ovaj put međutim vladi skloni mediji (dakle skoro svi) nisu digli hajku na "lažne birače", što bi svakako uradili da se radi o Hercegovcima.
Radi li se dakle o "lažnim biračima", Srbima prijavljenim u Vukovaru koji zapravo žive u Beogradu? U Vukovaru tvrde da je tako: vlada to pak ignorira. No ta vlada je upravo s opravdanjem da u Vrgorcu postoji razlika u broju birača provela doslovce nacističku akciju upadanja ljudima u domove da bi provjerila žive li stvarno u njima, prema zakonu o prebivalištu koji je inače teža besmislica, jer barata s pojmovima prebivališta i boravišta što je komunistička besmislica iz vremena kad su ljudi živjeli do smrti na istoj adresi i radili isti posao, umjesto jednostavno s mjestom stanovanja. Ako negdje boravite dulje od tri mjeseca, jasno da to nije privremeno i da se vjerojatno nećete vraćati, isto tako je jasno da je u današnje vrijeme vrlo relativan pojam da se kanite negdje "trajno nastaniti", do smrti, pa je to kao prebivalište.
Vratimo se nakratko na harangu protiv Hercegovaca u Vrgorcu. Moralna histerija je začeta još davno, kad je politički aktivist (drugo ime za balkanskog špijuna) Marko Rakar hladno slagao, a novinar (drugo ime za političkog aktivista) Bago preko javne TV rastrubio, da u zaseoku Dusine postoji 120 Žid... Hercegovaca koji žive u jednoj jedinoj kući, na kućnom broju 99, i koji su dio hercegovačke zavjere da preuzmu vlast u Hrvatskoj glasanjem mrtvih, nepostojećih, te lažno prijavljenih koji pod okriljem mraka glasaju jedno pet puta prelazeći meku granicu kao u stara vremena kad se fićama i magarcima švercala škija. Kako selo nije imalo uopće kućne brojeve, sve su se kuće pisale kao broj 99, što je pandan za adresu "bb". Kasnije je selo dobilo kućne brojeve, no laž je ostala i narasla do neslućenih razmjera.
Osnove za pumpanje te laži je neznanje masa, i šovinizam agramerskih lumpenproletera kojima se, kad su već neuki i neuspješni, tepa kako su barem napredni, urbani i lijevi (slijedom interesa i socijalizacije, jasno, jer se strana u politici rijetko bira prema idealima) pa time svakako bolji ljudi od zaostalih desnih kamenjaraca. Najčešće se kao moralni razlog zbog kojeg oni ne bi smjeli glasati na izborima navodilo da ne plaćaju porez u ovoj državi, pa slijedom toga nemaju što ni glasati. Međutim, pravo glasa proizlazi samo, jedino, i isključivo iz državljanstva. Tko ima državljanstvo, ima i pravo glasa. Točka. Porez plaćaju i imigranti, pa nemaju pravo glasa jer nisu državljani. Nijemac koji je odlučio odseliti u Istru nakon odlaska u mirovinu ne samo da plaća porez ovdje nego cijelu svoju Njemačku poveću mirovinu troši ovdje, ali nema pravo glasa. Usto, nitko nije objasnio koliko točno poreza treba platiti da bi se imalo pravo glasa? Imaju li studenti i nezaposleni pravo glasa, ili oni koji dobivaju plaću od poreznih obveznika, jer oni zapravo ne plaćaju porez već više dobiju od države nego što doprinesu? Ili Jozo iz Širokog koji je u Zagrebu kupio stan i platio porez na njega? Ima li Todorić više prava glasa jer plaća više poreza?
Nigdje u svijetu nikad pravo glasa nije bilo povezano s plaćanjem poreza.
Pravo glasa je ustavom zajamčeno temeljno građansko pravo, a propisi EU striktno zabranjuju diskriminaciju po mjestu stanovanja - dakle, striktno zabranjuju umanjenje nečijih prava zato jer živi na "pogrešnoj adresi", odnosno s krive strane granice. Ova jednostavna ideja, a to je da građanska prava pripadaju građanima jedne države, onima koji imaju važeće dokumente, a ne onima koji "plaćaju porez", je teško objašnjiva ljudima koji su pola stoljeća indoktrinirani kako je emigracija neprijateljska. Zato je i moguće da nikome ne smeta dvjestotinjak Lastinih autobusa koji svake 4 godine iz Beograda dovedu Srbe u Knin kako bi glasali na tamošnjim lokalnim izborima, na kojima stvarno i ne bi trebali glasati oni koji nisu lokani stanovnici, dok se godinama pričaju priče o mrtvim babama iz Hercegovine koje glasaju na državnim izborima, na kojima bi trebali glasati svi državljani gdje god živjeli (uključujući i Beograd i Široki i New York). No, svatko tko je pogledao popise zna da je najveća disproporcija između broja prijavljenih birača i broja stanovnika upravo u krajevima prije Oluje naseljenim Srbima, koji su izbjegli iz Hrvatske. Njihovo pravo glasa, pa i na lokalnim izborima koje im stvarno ne pripada za razliku od onog na državnoj razini, nitko nikad nije dovodio u pitanje.
Ja uopće ne sumnjam da na popisima birača ima mrtvih baba, no volio bih da mi itko pokaže gdje je i kad i jedna od njih glasala. Naime, svaki se birač evidentira prije glasanja. Morate pokazati osobnu kartu, a u komisiji koja broji glasove moraju sjediti predstavnici više stranaka, plus eventualno gongovci, promatrači. Ukratko, praktički je nemoguće da mrtvi glasaju, neovisno koliko ih bilo na biračkim popisima, a je li itko ikad glasao dvaput ili nakon smrti lako se da utvrditi uvidom u popise onih koji su pristupili glasanju s biračkih mjesta. Nekakve teorije zavjera o upisivanju glasova mrtvih ne piju vodu jer broj glasova mora odgovarati broju glasača koji su pristupili izborima.
Hrvati međutim godinama nisu odreagirali na tu harangu, pa ni sami Hercegovci nikad nisu dali adekvatan odgovor na to, osim ako se odgovorom ne smatra to što su se distancirali od Hrvatske, koja se spram njih odnosi uglavnom maćehinski, i jednostavno prestali izlaziti na izbore. Na štetu, u konačnici, Hrvatske koja je još jednom odabrala samoizolaciju od prirodnih saveznika i dijela nacionalnog korpusa.
I ne samo na tu. Nisu odreagirali na kriminalizaciju branitelja, nisu odreagirali na ismijavanje prava na vlastiti jezik na javnoj TV, nisu odreagirali na harangu protiv Pelješkog mosta i povezivanja juga Hrvatske, nisu odreagirali na sustavni povijesni revizionizam i kriminalizaciju vlastite borbe za neovisnost pa i sustavnog omalovažavanja te neovisnosti, nisu odreagirali na proglašavanje šefova komunističke tajne policije antifašistima i ismijavanje onih koji su ih htjeli strpati u zatvor, nisu odreagirali na mnogo toga.
Zašto je onda ćirilica u tolikoj mjeri senzibilizirala javnost, zašto je ćirilica postala kap koja je prelila čašu strpljenja? Radi svježih sjećanja na rat? Radi toga što se Srbima dozvoljava lažno prijavljivanje dok se istovremeno vrše hajke i progoni "lažnih birača" gdje god se sumnja da ima Hercegovaca? Ili zato jer je ulagivanje Srbima postalo nekakav lakmus građanske civiliziranosti i pristojnosti, umjesto da se jasno kaže da je Srbija jedini krivac za sve što se ovdje događalo i da pravog i stvarnog pomirenja nema dok svi Srbi to ne prihvate? Danas svi pričaju o pomirenju: ono je, međutim, u situaciji dok krivci za rat nisu u stanju tu krivicu sebi i priznati samo podgrijavanje fašizma u Srbiji i klica budućeg rata.
Da su Hrvati aktivnije ustali u zaštitu vlastitog integriteta i prava, danas bi svakako imali mnogo manje problema, i lakše bi dokazali da Srbi u Vukovaru nemaju trećinu stanovnika potrebnu za uvođenje ćirilice. Ovako, prohrvatska opcija će bojim se ponovo ispasti negativac, a priča se svesti na to da neki zli ljudi negiraju Srbima njihova prava, koja se zapravo svode na tjeranje inata.
M.Holjevac
