Ma uzivaju ljudi, imao si par slovenaca na forumu pa su posvjedocili o raju u koji je Slovenija usla, ulaskom u elitno drustvo EU.

Polako meshtre, vrijeme je najbolji ucitelj.

ne sudim ja preko tih par forumaša nego s ljudima s kojim surađujem. a i nekih prijatelja. a i čestog boravka u sloveniji ;)

Jos spomeni Grad, i polozio si bojanglesovu skolu "mrzimo Hrvatsko".

Ja govorim o Sloveniji prije, i nakon ulaska u EU. Ako vec imas prijatelje, pitaj ih za odnos kvalitete zivota u Sloveniji prije i nakon ulaska u EU.

mrzimo hrvatsko? zašto mrzim hrvatsko kad nam želim bolje.

i šta ako sada slovenci kako kaže dimni lošije žive mi ne trebamo u EU (a to kaže dimni da lošije žive). šta je s ostalim EU zemljama i zašto onda ti slovenci ako im je tako lošije jednostavno ne izađu?

stvar je u neinformiranosti. ovi debili koji nas vode su tek sad počeli objašnjavat neke stvar pa me tako jebu na anteni svaki dan o nekim reciprocitetima u zapošljavanju.

bravo Ivkošiću

a ovima kojima je država prčvarnica,želim sretan put,vratite nam se kao europejci
------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Rodoljubna zanovijetanja

U EU kroz Kumrovec

Moglo bi se dogoditi da o članstvu u Europskoj uniji odlučuje četvrtina birača ili 25 posto.

Ovaj tekst pišem dok još nisam čuo “jako dobre vijesti” koje je Hrvatskoj za danas najavio predsjednik Europske komisije Barroso. Čini se da bi hrvatski pregovori s EU mogli završiti u ovom mjesecu, pa bismo “svi” morali biti sretni. Kad je riječ o EU, to poopćavanje je uobičajeno: ono što veseli političku elitu i medije, trebalo bi veseliti cijelu Hrvatsku. A tu neistinu šire najviše oni koji su se pobojali da bi mogla biti riječ o neistini.

Naime, ako cijelu Hrvatsku usrećuje ulazak u Europsku uniju, zašto je Hrvatski sabor promijenio Ustav, pa će o tom ulasku odlučivati natpolovična većina izišlih na referendum, a ne natpolovična većina svih birača, kako je u Ustavu pisalo prije promjena? Dakle, s jedne strane nametanje krivotvorine o “cijeloj zemlji”, a s druge strane strah da ni polovica birača na referendumu o ulasku u EU ne bi zaokružila “za”. Ako, na primjer – što i nije nerealno očekivati – na referendum iziđe 50 posto birača, te od tih 50 posto više od polovice bude za ulazak u EU, mogla bi to biti brojka od oko milijun ljudi. Tako bi o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji odlučila četvrtina birača ili 25 posto! To je samo nešto više od broja onih koji, po nekima, nikad nisu prihvatili hrvatsku državu i rado bi obnovili Jugoslaviju. Jadranka Kosor, Ivo Josipović i drugi političari tako ne računaju, u njihovoj EU-mitologiji podrazumijeva se da je ulazak u Uniju interes “svih građana” i “cijele Hrvatske”. Ovo što pišem nije euroskepticizam, nego su činjenice.

Ako je tako golem nesklad između promidžbe EU kao “povijesnoga cilja” i moguće tri četvrtine građana za koje taj cilj ne znači nikakav dobitak, ne znači li to da je ponor između elita i stanovništva nepremostiv? Ne znači li to da su u Hrvatskoj podjele na lijeve i desne, na “ustaše” i “partizane”, na sjever i jug, potpuno beznačajne u usporedbi s interesnim podjelama koje se mogu vidjeti i na odnosu prema Europi?

Ne pokazuje li upravo krivotvorenje sreće “cijele Hrvatske” koja je navodno obuzima na završetku pregovora da će politički mitovi i prezir prema puku i dalje biti osnovna obilježja hrvatskih vlasti? Do komunističkih mitova kao što su bili “interesi radničke klase”, “samoupravni socijalizam”, “bratstvo i jedinstvo”... nitko nije držao osim političara i novinara. U posljednjih desetak godina u javnost se vratila komunistička mitologija u demokratskom ruhu, pa i Ivo Josipović, i J. Kosor, i Luka Bebić, i Vesna Pusić, i Zoran Milanović i drugi, kad se služe euro-retorikom, obnavljaju duh politike iz bivše države, duh kumrovečke škole koju su neki od njih pohađali. U jednom od Tuđmanovih političkih mitova Hrvatska je bila “regionalna sila”, a ljevičari su ga ismijavali do iznemoglosti.

Tu sintagmu poslije Tuđmanove smrti nitko nije ni rabio, a s dolaskom Račana na vlast javnost preplavljuje obnovljeni govor socijalizma s novim riječima, govor pun “detuđmanizacije”, “demokratskih promjena”, Europe, Europske unije, “europskih vrijednosti”, “europskih kriterija”, “obitelji europskih naroda”... A kao što se nekad društvo dijelilo na “progresivne snage” i “retrogradne snage”, sada se po kriterijima europejstva Hrvatska dijelila na “urbanu” i “ognjištarsku”. Tvorci tih razlikovanja bili su isti u komunizmu i demokraciji, a ishodište im je u partizanskom opanku. Istodobno doista prestajemo biti “regionalna sila” i pretvaramo se u – balkansku koloniju.

Kad se sve to uočava, nije riječ o protivljenju Europskoj uniji i sumnji u smisao njezina postojanja – premda je i to tema za razgovor – nego o podaničkom odnosu hrvatskih vlasti prema središtima moći u Europi, o žrtvovanju nacionalnih bogatstava, nacionalnoga ponosa i ratnoga pobjedništva onome tko te na to žrtvovanje prisiljava, a navodno će ti u njegovu društvu biti dobro. Osobno, glasovat ću za ulazak u EU, jer povijesno tamo pripadamo, ali u nadi da ćemo kad-tad imati suverenu vlast poput Tuđmanove, a ne na poziv Jadranke Kosor i Ive Josipovića.

nisu niti Nijemci kaj su nekad bili
....................................................................

POZITIVNA OCJENA

Nijemci zaključili: Jadranka Kosor je hrvatska Angela Merkel

Osjećaj za moć i probitačnost u svojim konzervativnim strankama dodirne su točke premijerke Kosor i kancelarke Merkel - smatraju u Financial Timesu