Meni je to potpuno nepojmljivo. On bi tamo trebao biti šef parade.

Znam za taj slučaj, ali opet...

Je, samo što RH nije uređena država, a ni đentlmena nema, bitno je samo kur....t biti, a od takvih ne moš do riječi doći.

Da tog dana, u toj sali nogometnog zonaša, stvari nisu krenule tim putem, da HDZ nije postao ono što je postao, a načelo te stranke došao kruti general s demodiranim okvirima očala i historiografskim pretenzijama, bi li hrvatska povijest krenula drugim tokom?

ZAGREB - Godine 1977. američki je teorijski fizičar Steven Weinberg napisao knjigu “Prva tri minuta” u kojoj je znanstveno-popularnim pripovijedanjem izložio kako su svi zakoni fizike, sav ustroj svemira i sve njegovo daljnje širenje bili uvjetovani onim što se dogodilo u njegovoj najranijoj prahistoriji - tijekom prva tri minuta i četrdeset sekundi nakon velikog praska. Sve poslije toga - tumači Weinberg - samo je niz zamršenih posljedica, kao niz domina koji padaju jedan za drugim, milijunima godina, i padaju još sada, dok mi dišemo i promatramo nebo.

Društveno-humanistički naučnici Weinberga nisu voljeli i držali su ga pozitivističkim dogmatom. Ali, postoji nešto zavodljivo u toj njegovoj “teoriji tri minuta” što nas (ili: bar mene) neodoljivo privlači da je primijenimo na društvo i društvene “velike praske”. Recimo - onaj koji se u Hrvatskoj dogodio pred točno dvadeset godina, u lipnju 1991.

Nedovršeni projekt

Prošlo je dvadeset i jedna godina od hrvatskog višestranaštva, točno dvadeset godina od proglašenja hrvatskog priznanja i nešto više od devetnaest godina od onog datuma koji mi u Hrvatskoj od sviju triju najviše pamtimo - od međunarodnog priznanja Hrvatske u siječnju 1992.

Dva desetljeća je prošlo otkad ovaj narod ima državu - bez koje je narod, kako smo čuli u ta doba, “kao govno na kiši”. Dvadeset godina puno je vremena, ali i nakon tog povijesno nezanemarivog razdoblja hrvatska se država čini kao nekakvo improvizirano gradilište, nedovršeni projekt u kojem nevični meštri savijaju škinu nad uputama na jeziku koji ne znaju. Hrvatski građanin, ukratko, s tom državom nije zadovoljan.

On se prema njoj odnosi kao prema nekvalitetnom domaćem stroju koji su mu podvalili umjesto solidne švapske marke. Ova država ništa ne valja, reći će naš commom sense. Administracija je spora i komplicirana, aparat potkupljiv, stranke kvarne i bezidejne. Sve smo rasprodali, i banke i naftu i umalo vode, sve su proždrli tajkuni, a naš je kapitalizam divlji umjesto onog “normalnog” koji je tobože pitom.

Prvotna greška

Mit o tome da će Hrvatska biti suverena kad bude imala nogometnu reprezentaciju i ambasadu uz East River rasplinuo se u ovih dvadeset godina poput tlapnje, jer u današnjem svijetu suverenosti nema. Mit o tome da će jednom kad budemo “svoji na svome” svijet prepoznati našu velebnu kulturu rastočio se još gore. Možemo mi stoput imati državu, ali Katalonci i Škoti “postoje” kudikamo više od nas, jer imaju Gaudija i ovcu Dolly, McIntosha i Pepa Guardiolu, Trainspotting i Montserrat Caballe. Umjesto toga, mi imamo Marka Perkovića.

Ako je naša država stvarno kvarni i disfunkcionalni stroj, uzrok koji ne proizvodi posljedice, aparat u koji ubaciš kovanicu a ne dobiješ slatkiš - tko je za to kriv? Jesmo li pogriješili negdje usput, i ako da, gdje? Ili je Weinberg ipak u pravu, a greška projekta u kojem živimo počiva na samom začetku, u prva tri minuta? I koja bi to tri minuta bila? Ona u svibnju ‘90., kad se konstituira prvi Sabor i piše Ustav?

Ili još prije, ‘89., kad je u dvorani NK Sava jedno čudno društvo bivših udbaša, emigranata, budućih tajkuna, profesora humanistike i oficira osnovalo stranku koja će nam vladati 16 od 20 godina?

Kako se zove ta prvotna greška hrvatske demokracije, i je li njeno ime - zapravo - Franjo Tuđman?

Karikaturalna stranka

Da tog dana, u toj sali nogometnog zonaša, stvari nisu krenule tim putem, da HDZ nije postao ono što je postao, a na čelo te stranke došao kruti general s demodiranim okvirima očala i historiografskim pretenzijama, bi li hrvatska povijest krenula drugim tokom? Da se dogodilo ono što se nije dogodilo a vjerojatno nije ni moglo - jer, naprosto nismo taj i takav narod - bi li u nekom boljem, paralelnom svemiru hrvatsku demokratsku opciju poveli Miko Tripalo ili Savka Dapčević Kučar?

Bismo li, umjesto karikaturalno konzervativne stranke, dobili čvrstu, solidnu građansko liberalnu-desnicu slični onoj u Češkoj ili baltičkim zemljama? Bi li u tom slučaju jedna stvarno demokratska i laička opcija posisala našu provincijsku, frustriranu pučku desnicu i privela je u razumni politički centar, daleko od užasnog utjecaja ustaških nostalgičara i provincijskog svećenstva?

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA

ili su Jurica i bojangles jedna te ista osoba, ili je u pitanju neka zaraza

samo jos da Jurica napise zalopojku sto Jugoslavija nije igrala finale OI protiv Dream teama, i nece bit nikakve sumnje.... zapravo, hoce, i dalje ostaje dilema

navodno je taj juruca bio vojnik u domovinskom ratu?! jel to istina ili se to dogadjalo u paralelnmom svijetu??? i ako je bio,sto su mu suborci radili?

naravno mi imamo samo katastrofalne pjevace i to jedini na svijetu pa je to neki primjer 

Navodno... i to se srami sto je nosio uniformu hrvatskog vojnika.

Sta su mu suborci radili, ne zelim ni zamisliti... nista dobro, sigurno. Posljedice su vidljive.

HSP TRAŽI REVIZIJU ABOLICIJE

'Purda je postao lovina, a zločinac Paravinja se pušta'

Kako se moglo dogoditi da Dragan Paravinja slobodno šeće Hrvatskom, zapitali su se i u HSP-u te zatražili reviziju primjene Zakona o općem oprostu, koji se, prema njihovim riječima, primijenio i na Paravinju. Osvrnuli su se pritom na i posjet srbijanskog predsjednika Borisa Tadića i njegovo prisustvovanje otkrivanju spomenika u Jadovnom

HSP-ov predsjednik Daniel Srb najavio je da će njegova stranka podnijeti prijedlog zakona o reviziji Zakona o općem oprostu kako se ne bi više dogodilo da 'evidentni zločinac na kraju uživa zaštitu hrvatske države od izručenja drugoj državi i to zbog toga što je zločinac.' Srb je pojasnio kako je na Paravinju bio primijenjen Zakon o općem oprostu te pritom zatražio da se što prije raščiste odnosi Hrvatske sa susjednim državama.

'S jedne strane se hrvatski branitelji poput Tihomira Purde dovode u situaciju da kad se protiv njih podiže optužnica onda ne budu ni obaviješteni od hrvatskih državnih tijela i ih se dovodi u situaciju da budu uhićeni. S druge strane imamo ovaj evidentan slučaj osobe koja je počinila zločine u tri države, koja je bila srpski dragovoljac u četničkim postrojbama koje su ratovale u Vukovaru i da nitko nije ispitao kakva je njegova odgovornost za ono što se događalo u Vukovaru nakon njegovog pada, uključujući i moguća silovanja žena zarobljenih nakon pada Vukovara. Tražimo reviziju zakonodavstva da se ne dogodi da se hrvatskog branitelja Tihomira Purdu dovede u situaciju da bude lovina, a s druge strane, evidentne zločince pušta da temeljem tih istih zakona šeću Hrvatskom i daje im se prilika da čine nove zločine', kazao je Srb.

Najavio je pritom i da će HSP tražiti izmjenu Zakona o spomendanima te predložiti da se ubuduće 27. srpnja obilježava Dan sjećanja na žrtve četničkih i partizanskih zločina, kada su, kako je kazao Srb, 1941. udružene četničke i partizanske snage potaknute od talijanskih fašista izvršile genocid nad hrvatskim stanovništvom u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini i istočnoj Lici.

Na ovakvu inicijativu HSP-ovce je potaknuo i posjet srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, koji je jučer, uz izaslanstva hrvatskog državnog vrha, prisustvovao otkrivanju spomenika u Jadovnom. Podsjetio je pritom predsjednik HSP-a kako je prije neki dan održava i komemoracija kod Jazovke, na kojoj nije prisutan nitko iz državnog vrha, ali ni nitko od njihovih izaslanika.

'Mi kao stranka poštujemo dostojanstvo svih nevinih žrtava. Mi žrtve ne brojimo i ne promatramo po tome koje su one nacionalnosti bile, ali tražimo i upozoravamo na potrebu jednakosti svih žrtava. Za očekivati je od Republike Srbije, kako bi pokazala vjerodostojnost u politici poštivanja svih žrtava, da na tlu Srbije, posebice na mjestima na kojima su bili zatočeni hrvatski civili i branitelji, podigne i odgovarajuće spomen obilježje. Dok se to ne učini, smatrat ćemo dolazak srbijanskog predsjednika u Hrvatsku na ovakve događaje u funkciji prebacivanja odgovornosti za sve žrtve na ovom prostoru na hrvatsku politiku, bilo bivšu ili onu iz Domovinskog rata', zaključio je Srb.