Upravo zbog toga što se u slučaju Tvornice duhana Zagreb, u tom trenutku, radilo o vodećoj duhanskoj kompaniji u Hrvatskoj, slučaj pretvorbe i privatizacije ovog nekadašnjeg društvenog poduzeća posebno je značajan, tim više što je upravo to poduzeće početkom 1990.-ih bilo glavna logistička baza, u kojoj su se proizvodile cigarete namijenjene crnom tržištu, i preko kojeg su plasirane cigarete namijenjene švercu, a kasnije u ratnim godinama višak proizvodnje namijenjen švercu najčešće se formalno pravdao kao cigarete proizvedene i namjenjene za Ministarstvo obrane i MUP, odnosno za policiju i vojsku.

Dokumenti o međunarodnom krijumčarenju cigareta preko Hrvatske, dokazuju kako se u vrijeme razvoja kriminalnog biznisa šverca cigareta, posebno u drugoj polovici 1993. godine, događalo nekoliko ključnih aktivnosti, međusobno povezanih, a koje su kako se kasnije pokazalo bile od presudnog značenja za duhansku kriminalnu organizaciju koju je vodio Petrač:

• Strukture unutar TDZ-a pokreću proceduru okončanja postupka pretvorbe i privatizacije TDZ-a, koji se kasnije pokazao nezakonitim, a koji je omogućio kriminalnom podzemlju da u dogovoru s TDZ-om organizira međunarodno krijumčarenje cigareta;

• Prethodno je 1992. godine uz presudan utjecaj Petra Šale, kao predsjednika Upravnog odbora TDZ-a, inače visokog dužnosnika HDZ-a, na kojeg je Petrač mogao utjecati preko također tada utjecajnog HDZ-ovca Ivana Kolaka, donesena Odluka o pretvorbi društvenog poduzeća Tvornica duhana Zagreb u dioničko društvo;

• U veljači 1993. godine Petar Šale predložio je Agenciji za restrukturiranje i razvoj Prijedlog programa pretvorbe poduzeća Tvornica duhana Zagreb;

• Projekt pretvorbe TDZ-a, uključujući i postupak procjene vrijednosti Tvornice duhana Zagreb u postupku pretvorbe vodi tvrtka TEB savjetovanje i osobno Božo Prka, kasniji ministar financija i predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb, u bliskim poslovnim vezama sa Hrvojem Petračem i njegovom kriminalnom organizacijom, (Božo Prka potpisan je kao autor, odnosno voditelj projekta pretvorbenog elaborata TDZ-a iz travnja 1992. godine. Kasnije će Državna revizija ocijeniti kako je upravo u tom dijelu posla pretvorbe TDZ-a cijeli postupak bio nezakonit);

• Hrvoje Petrač pojačava aktivnosti i poslove svoje organizacije na međunarodnom krijumčarenju cigareta;

• Petračev čovjek Ivan Kolak dolazi na mjesto predsjednika Nadzornog odbora TDZ-a, a tijekom procesa pretvorbe i privatizacije član je TDZ-ove Komisije za pretvorbu Tvornice duhana Zagreb;

• 1992. i 1993. godine iz posla su, uz pomoć pripadnika Petračeve organizacije, eliminirani svi koji su se bavili legalnim poslovima uvoza-izvoza cigareta, ako nisu pristali na dogovore s Petračevom organizacijom, a isti su eliminirani i iz poslovnih odnosa koje su imali ugovorene sa Tvornicom duhana Zagreb;

• 1993. u odnosu na ranije godine bilježi se značajniji porast količine krijumčarenih cigareta proizvedenih u TDZ-u;

• U listopadu 1993. godine predložen je „Prijedlog vlasničke pretvorbe Tvornice duhana Zagreb", naknadno je Državna revizija za pojedine detalje ovog prijedloga vlasničke pretvorbe utvrdila kako su bili nezakoniti;

• TDZ uspostavlja odnose s kriminalnim podzemljem;

• 5.11.1993. godine donesena Odluka o pretvorbi TDZ-a, koju je također potpisao Petar Šale;

• Vlada još od raspisivanja međunarodnog tendera za prodaju dionica TDZ-a sredinom 1992. godine, političkim odlukama onemogućava prodaju TDZ-a kvalitetnim, stranim investitorima i nezakonito onemogućava privatizaciju TDZ-a u tom trenutku najboljem investitoru i ponuđaču, odnosno političkom se odlukama onemogućavalo odluku o investicijskim ponudama kompanija Rohtmans of Pall Mall Limited, kao i ponudi kompanije RJR Tobacco International Limited SA, te ponudi kompanije Philip Morris;

• Tajna prepiska ministra gospodarstva Franje Kajfeša (HDZ) i direktora Agencije za restrukturiranje i razvoj Zlatka Mateše (HDZ) otkriva namjere Vlade za organiziranjem duhanskog monopola u Hrvatskoj, te ostvarivanje dodatnih proračunskih prihoda od duhanske industrije;

• U listopadu 1993. Uprava Tvornice duhana Zagreb potpisala je sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb Ugovor o pretvaranju potraživanja u ulog u poduzeću – dionice, koji je kasnije Državna revizija ocijenila nezakonitim, a čime je u potpunosti onemogućeno da strani investitor postane vlasnik TDZ-a.

Sve to pokazuje kako se postupak prodaje TDZ-a stranim investitorima spriječavao u korupcijskoj sprezi političkih institucija i kriminalnog podzemlja, a sve kako bi se na taj način omogućilo Petračevoj kriminalnoj organizaciji razvoj kriminalnog duhanskog biznisa vezanog za međunarodno krijumčarenje cigareta preko Hrvatske.

Za taj kriminalni biznis suradnja kriminalnog podzemlja s Tvornicom duhana Zagreb bila je od ključnog značaja, što dokazuju i sljedeće činjenice o funkcioniranju Petračeve organizacije:

• u dogovoru s dijelom državnih, paradržavnih, privatnih i financijskih institucija od 1992. do 1995. godine, ali i nadalje, Hrvoje Petrač organizirao je kriminalnu mrežu za međunarodno krijumčarenje cigareta preko Hrvatske;

• Blažo Petrović bio je poslovno, financijski, organizacijski i osobno usko povezan sa Hrvojem Petračem;

• Blažo Petrović je bio jedan od glavnih operativaca Petračeve kriminalne organizacije, točnije kontrolirao je dio operative kriminalne infrastructure na čijem je čelu bio Hrvoje Petrač;

• Od 1992. godine pod kontrolom Petračeve organizacije počinju ozbiljnije operacije krijumčarenja cigareta preko Hrvatske;

• Nesporno je da je kriminalna organizacija Hrvoja Petrača kontrolirala pojedine suce, posebno suce Trgovačkog suda u Zagrebu, koji su za organizaciju odrađivali određene poslove, zatim da su kontrolirali dio policijskih i obavještajnih, te vojnih struktura;

• Istovremeno, uz pomoć političkih struktura povezanih s Petračevom organizacijom stvaran je plan izgradnje duhanskog monopola u Hrvatskoj, te je onemogućavana privatizacija TDZ-a na zakonit i transparentan način, odnosno političkim odlukama onemogućavana je prodaja dionica TDZ-a stranim investitorima, koji su pokazali interes za duhansku industriju u Hrvatskoj, a sve s ciljem kako bi duhanska proizvodnja ostala pod kontrolo mi u bliskoj suradnji s domaćim duhanskim podzemljem koje je kontrolirala Petračeva kriminalna organizacija;

• Petračeva organizacija i njezini pripadnici ostvarili su višemilijunske nezakonite prihode, te su tijekom ratnih godina počinili cijeli niz kaznenih djela, iz kojih su ostvarili svoje kriminalne profite i stekli višemilijunska bogatstva u obliku imovine, nekretnina, pokretnina, novca, poduzeća i slično;

• Da je to doista tako, zapravo, je vrlo jednostavno utvrditi provjerom porijekla imovine Hrvoja Petrača, Blaža Petrovića, i ostalih pripadnika njihove kriminalne organizacije, a za koji postupak također nije nastupila zastara sukladno odredbama Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, obzirom da su istim zakonom obuhvaćena i porezna kaznena djela, i to utaje poreza ili doprinosa, odnosno utaja poreza i drugih davanja, iz čega jasno proizlazi kako se provjerom porijekla imovine prijavljenoga može utvrditi kako njegova i imovina ostalih pripadnika te kriminalne organizacije dolaze od njihovih kriminalnih poslova;

• Kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje crnog tržišta cigareta, vlast je u dogovoru s kriminalnim podzemljem organizirala nezakonitu privatizaciju Tvornice duhana Zagreb, kako bi se nezakonito organizirao duhanski monopol u Hrvatskoj, koji je bio jedna od glavnih logističkih baza međunarodnog krijumčarenja cigareta u Hrvatskoj.

Važnost Tvornice duhana Zagreb u kriminalnom biznisu šverca cigareta, dokazuju i podaci do kojih su došli radnici TDZ-a, tijekom višetjednog štrajka i zauzimanja pogona i sjedišta TDZ-a 2006. godine.

Službeni podaci o proizvodnji i prodaji, koju su u tajnosti vodili u Tvornici duhana Zagreb, a koje su javnosti otkrili radnici TDZ-a tijekom dugotrajnog štrajka u zgradi tvornice u prvoj polovici 2006. godine, otkrivaju razliku u broju proizvedenih, prodanih, izvezenih i stvarno prodanih cigareta, koje brojke otkrivaju i detaljnije podatke o švercu TDZ-ovih cigareta, preko Petračeve kriminalne mreže.

Iz tih podataka jasno proizlazi kako je, preko Petračeve kriminalne mreže, odnosno mreže koju je kontrolirala njegova organizacija, od 1992. do 1995. godine, prokrijumčareno 253 tisuće 365 kutija cigareta proizvedenih u Tvornici duhana Zagreb, a namijenjenih plasmanu isključivo na tzv. „crno tržište".

Po godinama, ti su podaci, prema tajnim podacima TDZ-a izgledali ovako: u 1992. godini ilegalno je prodano 44 milijuna 750 tisuća kutija cigareta; u 1993. godini 113 milijuna 625 tisuća kutija cigareta; u 1994. godini 39 milijuna 125 tisuća kutija cigareta; u 1995. godini 55 milijuna 865 tisuća kutija cigareta.

Ovi podaci jasno pokazuju o kolikoj se vrijednosti posla radilo, o kakvim i kolikim kriminalnim profitima, koji su na godišnjoj razini prelazili iznose od pola milijarde kuna, dok su iznosi utaje poreza u ovom kriminalnom biznisu prelazili iznose od milijardu kuna.

Zbog ovakvih razmjera kriminalnog biznisa krijumčarenja cigareta, bilo je ključno da domaće kriminalno podzemlje, u sprezi s političkim strukturama, odnosno s vrhom vlasti u Republici Hrvatskoj, onemogući prodaju TDZ-a stranim investitorima, odnosno da TDZ i cijeli „duhanski kompleks" u Hrvatskoj ostane pod kontrolom domaćeg kriminalnog podzemlja, kako se ne bi ugrozio kriminalni posao šverca cigareta, težak između 500 milijuna i milijardu kuna na godišnjoj razini.

Dovoljno je napomenuti da je, primjerice, jedan diler švercanih cigareta, po prodanom šleperu švercane robe imao čistu proviziju u iznosu od 30 do 50 tisuća tadašnjih njemačkih maraka, a mogao je u prosjeku plasirati dva do četiri takva šlepera švercanih cigareta mjesečno.

Ipak, nezakonita privatizacija Tvornice duhana Zagreb prijelomna je točka u organiziranju i razvoju šverca cigareta i infrastrukure koju danas nazivamo duhanskom mafijom.

U postupku revizije pretvorbe i privatizacije u Tvornici duhana Zagreb, Državna revizija je vrlo detaljno utvrdila nezakonitosti, te zaključila kako postupak pretvorbe i privatizacije TDZ-a nije bio u skladu sa Zakonom.

Nalazom Državne revizije, sadržanom u „Izvješću o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Tvornica duhana Zagreb, Zagreb", od 26 ožujka 2003. godine, klasa 041-03/01-01/460, Urbroj 613-01-02-03-27, utvrđeno je kako „postupak pretvorbe društvenog poduzeća Tvornica duhana Zagreb, Zagreb, nije obavljen u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća".

Državna revizija je u postupku revizije pretvorbe i privatizacije Tvornice duhana Zagreb, utvrdila nezakonitosti koje dovode u pitanje ne samo zakonitost postupka pretvorbe Tvornice duhana Zagreb, iz društvenog poduzeća u dioničarsko društvo, nego dovode u pitanje zakonitost postupka privatizacije Tvornice duhana Zagreb d.d., kao i kasnijih odluka uprava i skupština TDZ-a, temeljenih na ranijim nezakonitim odlukama.

„Postupak pretvorbe društvenog poduzeća Tvornica duhana Zagreb, Zagreb, nije obavljen u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

Revizijom je utvrđeno:

Prema elaboratu, procijenjena vrijednost Poduzeća iznosila je 52.209.381,- DEM. U procjenu vrijednosti Poduzeća nije uključena vrijednost zemljišta na lokaciji u Jagićevoj ulici u Zagrebu površine 7 004 m2, koja je procijenjena u iznosu 1.379.492,- DEM, niti vrijednost poslovnog prostora u Splitu. U obnovljenom postupku, prema rješenju Fonda iz siječnja 1996., vrijednost poslovnog prostora u Splitu procijenjena je u iznosu 252.100,- DEM, za što je povećan temeljni kapital Društva. Vrijednost zemljišta iskazana je u elaboratu samo za lokaciju Žitnjak, bruto razvijene površine 9 293,6 m2, ali ne obuhvaća troškove pripreme izgrađenog građevinskog zemljišta i troškove rente koji iznose 299.930,- DEM. Zbog navedenoga, ukupna vrijednost zemljišta prema elaboratu procijenjena je za 1.679.422,- DEM manje u odnosu na procjenu Fonda. Vrijednost priključaka s uključenim obračunom komunalne, individualne i zajedničke potrošnje, procijenjena je prema elaboratu u iznosu 7.667.246,- DEM, što je za 3.204.350,- DEM više od procjene Fonda. Ukupno procijenjena vrijednost nekretnina u elaboratu veća je za 1.524.928,- DEM od procjene Fonda. Kratkoročne financijske obveze u iznosu 270.800,- DEM i druge kratkoročne obveze u iznosu 5.097.164,- DEM pogrešno su dva puta uključene u knjigovodstvenu i procijenjenu vrijednost Poduzeća, zbog čega je knjigovodstvena i procijenjena vrijednost Poduzeća iskazana za 5.367.964,- DEM manje", opisuje se u nalazu Državne revizije.

"Fond je, unatoč navedenim razlikama, donio rješenje o suglasnosti na namjeravanu pretvorbu i prihvatio procijenjenu vrijednost Poduzeća navedenu u konačnim izmjenama elaborata u iznosu 52.209.380,- DEM. U iskazu nekretnina Društva, kojeg je Fond dao rješenjem iz 1996., navodi se da je zemljište u Jagićevoj ulici uključeno u procjenu prije donošenja rješenja o suglasnosti na namjeravanu pretvorbu iz prosinca 1993. Uvidom u elaborat i izmjene elaborata, utvrđeno je da spomenuto zemljište nije bilo uključeno u procijenjenu vrijednost Poduzeća, te nije vidljivo na temelju čega Fond navodi da je zemljište na lokaciji u Jagićevoj ulici uključeno u procijenjenu vrijednost Poduzeća. S obzirom na navedeno, ne može se dati ocjena o realnosti procjene vrijednosti nekretnina i procijenjene vrijednosti Poduzeća. Procijenjena vrijednost Poduzeća iskazana je za 7.047.386,- DEM manje odnosno iskazana je u iznosu 52.209.380,- DEM umjesto 59.256.766,- DEM.

Odgovorna osoba u Fondu bio je Ivan Penić (HDZ), a u Društvu Milan Rebac.

U temeljni kapital Društva uključeno je potraživanje društva Zagrebačka banka u iznosu 12.500.000,- DEM, iako nije nastalo do dana procjene vrijednosti Poduzeća odnosno do 31. prosinca 1991. Navedeno potraživanje temelji se na ugovoru o pretvaranju potraživanja banke u dionice od 25. listopada 1993. Ugovorne strane sporazumno su utvrdile da banka ima pravovaljano potraživanje, prema ugovoru o dugoročnom investicijskom kreditu za nabavu
opreme, u iznosu dinarske protuvrijednosti 12.500.000.- DEM. Ugovoreno je da se navedena potraživanja, u postupku pretvorbe, pretvaraju u ulog, te da se banci izdaju dionice u skladu s programom i odlukom o pretvorbi. Ugovor je stupio na snagu nakon potpisa i odobrenja organa upravljanja, te nakon što je Fond donio suglasnost na namjeravanu pretvorbu.

Stjecanjem 62 500 dionica, prestalo je potraživanje banke, a banka je postala dioničar Društva sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz statuta Društva. Ugovor o investicijskom kreditu za nabavu opreme zaključen je 2. srpnja 1993. u iznosu 12.500.000,- DEM uz (promjenjivu) godišnju kamatnu stopu 11,00%. Rok korištenja kredita ugovoren je do konca 1994., a rok otplate kredita je pet godina. Prema dokumentaciji Društva, do 21. listopada 1993. iskorišten je kredit u iznosu 12.500.000,- DEM. Sredstva kredita su djelomično (u iznosu 1.410.000,- DEM), iskorištena za nabavu opreme kako je ugovoreno. Neiskorišteni dio kredita u iznosu 11.090.000,- DEM utrošen je za kupnju obveznica Republike Hrvatske.

Društvo je na temelju ugovora od 21. listopada 1993. kupilo od banke obveznice Republike Hrvatske u iznosu 11.225.867,90 DEM po nominalnoj dinarskoj protuvrijednosti. Banka se obvezala prodane obveznice otkupiti u roku 90 dana od dana zaključenja ugovora. Reotkup obveznica u iznosu 11.132.251,62 DEM izvršen je u razdoblju od konca studenoga 1993. do konca 1995., što nije u skladu s ugovorom.

Nabava opreme planirana investicijskim programom iz svibnja 1993., plaćena je sredstvima iz dugoročnih kredita u iznosu 12.773.000,- DEM, na temelju dva ugovora zaključena u lipnju i studenome 1994. između Društva i društva Zagrebačka banka. Krediti su odobreni za nabavu opreme, na rok pet godina uz promjenjivu kamatnu stopu od 11,00% do 13,00% godišnje. Sredstvima navedenih kredita plaćena je oprema po ugovorima zaključenim s inozemnim dobavljačima, a oba kredita u cijelosti su otplaćena u studenome 1998. odnosno
prije roka dospijeća. Potraživanja banke nisu nastala do 31. prosinca 1991. odnosno do dana procjene vrijednosti Poduzeća i nisu bila iskazana u poslovnim knjigama. Fond je rješenjem o suglasnosti na pretvorbu iz prosinca 1993., u cijelosti prihvatio pretvaranje potraživanja banke u dionički ulog u iznosu 12.500.000,- DEM. Navedeno nije u skladu s odredbama članka 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, prema kojima je društveni kapital razlika između
vrijednosti sredstava i vrijednosti obveza, uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga.

Odgovorna osoba u Fondu u vrijeme donošenja rješenja bio je Ivan Penić", stoji u nalazu Državne revizije, kojim su otkrivene nezakonitosti u procesu pretvorbe i privatizacije TDZ-a.

"Temeljni kapital Društva u vrijeme pretvorbe iznosio je 64.709.400.- DEM, a dijelio se na 323 547 dionica. Mali dioničari su u postupku pretvorbe upisali 130 523 dionica nominalne vrijednosti 26.104.600,- DEM, društvo Zagrebačka banka na temelju pretvaranja potraživanja u dionice steklo je 62 500 dionica nominalne vrijednosti 12.500.000,- DEM, a 130 524 neprodanih dionica nominalne vrijednosti 26.104.800,- DEM preneseno je Fondu. Neprodane dionice u cijelosti su prenesene Fondu na temelju odluke upravnog odbora Fonda od 21.
ožujka 1994. Navedeno nije u skladu s odredbama članka 5. stavka 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, kojima je propisano da se neprodane dionice prenose fondovima i to Hrvatskom fondu za razvoj dvije trećine, a jedna trećina mirovinskim fondovima.

Postupci privatizacije nisu obavljeni u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama.

Revizijom je utvrđeno:

Upravni odbor je u listopadu 1994. donio odluku o kupnji 32 354 vlastitih dionica u iznosu 6.470.000,- DEM, što čini 10,00% temeljnog kapitala Društva. Odredbama članka 24. Statuta iz travnja 1994., propisani su način i uvjeti pod kojima je moguće pribavljanje vlastitih dionica, odnosno vlastite dionice mogu se steći radi prodaje zaposlenicima na temelju ugovora o managementu ili o radu, radi statusne promjene, nenaplatnim pravnim poslom, radi sprječavanja nastupa štete za Društvo, te ako se otkupljuju dionice po ponudi dioničara zaposlenika Društva. Odluka o pribavljanju vlastitih dionica je nepotpuna, jer u njoj nisu navedeni razlozi stjecanja vlastitih dionica, niti su navedeni izvori financiranja otkupa vlastitih dionica.

Razvojni program sadrži opće podatke o Poduzeću, analizu razvojnih mogućnosti i sposobnosti, pravce razvoja i ekonomsko-financijske aspekte razvoja. Dane su naznake mogućeg pravca razvoja, međutim ne sadrži iznos investicijskih ulaganja ili dokapitalizacije, ocjenu izvodljivosti, te rokove za provedbu, što nije u skladu s odredbama Upute za provedbu članka 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Predviđeno je povećanje proizvodnje za 10,00% na temelju postojećih proizvodnih mogućnosti, uz intenzivno tekuće i investicijsko
održavanje kroz pet godina, proširenje djelatnosti i osnivanje novih društava u zemlji i inozemstvu. Razvojnim programom nije bio utvrđen tehnološki višak, a ocijenjeno je da će seu narednih pet godina broj zaposlenih prirodno smanjivati za oko 6,00% godišnje, što treba omogućiti novo zapošljavanje ili korekciju zaposlenosti", naveli su revizori Državne revizije u svom nalazu revizije.

Na tako nezakonito provedenoj pretvorbi i privatizaciji, temelji se i današnja financijska i tržišna pozicija Adris Grupe. Iz ovog dokumenta jasno proizlazi kako su svoje dugogodišnje profite stekli na ratnom profiterstvu i kriminalu u pretvorbi i privatizaciji. Iako su radnici TDZ-a godinama Državnom odvjetništvu i drugim nadležnim institucijama podnosili prijave i zahtjeve za postupanje u slučaju nezakonite privatizacije Tvornice duhana Zagreb, istraga u ovom slučaju ratnog profiterstva, čak niti nakon donošenja Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, nije pokrenuta.
_______________________________________________________________________________________________

I tu tek dolazimo do TDR-a koji je za sitne pare preuzeo TDZ, postao regionalni igrač uz pomoć Mateše (HDZ) i Gregurića (HDZ).
______________________________________________________________________________________________

Ante Vlahović, predsjednik uprave Adrisa (tvrtke koja je nastala na temeljima TDR-a.)

Rođen je 1950. u Metkoviću. Odrastao je u mjestu Komin u dobrostojećoj obitelji. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Preselio se u Rovinj, odakle mu je supruga. U bivšoj Tvornici duhana Rovinj (TDR) zaposlio se kao ekonomist, a zatim je godinama bio komercijalni direktor.

Na čelo tvrtke došao je 1994. godine.

Suvlasnikom TDR-a postao je kroz pretvorbu i privatizaciju tvrtke po tzv. Markovićevom modelu.

Uz njega ima još oko tisuću dioničara, među njima su i svi zaposleni. Odmah poslije Vlahovića, drugi po snazi dioničar Adris grupe je Plinio Cuccurin, pravnik i bivši komercijalni direktor u tvrtki, a kasnije i čaln Uprave, kojemu je majka iz Metkovića.

Vlahović slovi za jednog od najuspješnijih menadžera u državi iako mu se često predbacuje da je svoj uspon temeljio na tome da je bio monopolist. Imao je dobre veze u političkim i bankarskim strukturama. Godinama je uspješno sprječavao ulazak stranih duhanskih konkurenata u Hrvatsku,  poput British American Tobaccoa. Preuzimao je druge kompanije iz duhanskog sektora.

Adris je izrastao u gospodarskog diva zahvaljujući i političkoj potpori hrvatskih premijera Franje Gregurića i njegova bivšeg zeta Zlatka Mateše. U osvajanju 40 posto tržišta BiH, važnu ulogu je odigrao bivši ministar vanjskih poslova te države Jadranko Prlić. 

________________________________________________________________________________________________

I čiji je sada to navodni bankomat bio?