PRIČA ČETVRTA: deset zapovijedi za HDZ

„Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, KAKO OBJASNITI da ni Sjene nema?“ – piše Siniša Glavašević, gledajući na razoreni Vukovar.

Otprilike nešto slično bi se moglo reći za cijelu Hrvatsku, ali i za HDZ.

KAKO OBJASNITI nekome da HDZ ne smije na sučeljavanje s Milanovićem koji je svo vrijeme devastirao Hrvatske svetinje, od Vukovara do Savske; od obitelji do demokracije, svih ovih 4 godine?

Ili: KAKO OBJASNITI to da je HDZ likovao nad time da Milanović oduzima legitimno stečeno pravo naroda da održi referendum. Ma kakav bio referendum, to je bilo njegovo sveto pravo?

Ili: KAKO OBJASNITI to da ovaj HDZ ništa od onoga što je vjernicima važno, nije uvažio i usvojio kao svoj program. Uzalud borba oko obiteljskih vrijednosti; oni svejedno ne žele ukinuti zakon o istospolnom partnerstvu. On zna da na vjernike uvijek može računati, pa ih zato prve izda?

Ili: KAKO OBJASNITI da je ovaj HDZ upravo išao uništiti jedinu jaku građansku inicijativu o kakvoj sve europske desne opcije sanjaju – umjesto da s njom surađuje, i u njoj prepozna upravu suradnika koji će mu biti ključan kad dođe na vlast. Zar je to služenje narodu?

Ne mogu pristati na to da se ovakva stranka prešutno percepira kao ona u koju se možemo uzdati da brani kršćanske vrijednosti, pravdu i pravo. Dužnost mi je kao svećeniku uprijeti prstom i ukazati na tu obmanu.

Ono što sam učinio, učinio sam također i u ime brojnih i autentičnih HDZ-ovaca diljem Domovine, jer Središnjica ni njih ne sluša. Jer zna da oni neće promijeniti stranku ni mrtvi, pa im ne mora udovoljavati, niti slušati što im je na srcu. To je nepravda vapijuća u nebo.

Umjesto trenutnog pregovaranja oko vlasti, više bih volio vidjeti kako hrabro i principijelno iznosi svoje stavove (one kojih se odrekao), i po cijenu da čeka drugu priliku. Bolje čekati još četiri godine nego se neprestano lijevo-desno klatiti još 20 godina. Ne treba se bojati da će narod kapitulirati pod ljevičarskim nehrvatskim vladavinama. Naprotiv, kao što je ostao snažan i sačuvao vjeru i domoljublje tijekom komunizma, jednako tako je pod ovom vlasti upravo ojačao: kroz građanske inicijative, braniteljske pokrete, oživljavanje Crkve, osobito mladih…

Ja očito imam bolje mišljenje o HDZ-u i tome što on može biti - nego većina onih koji su u njegovom vodstvu. Jer ne trpim njegovu mlakost, površnost, prijetvornost, neautentičnost. 
Hrvatskoj treba vlast kakvu HDZ ima potencijala ponuditi– ako to on hoće. Ali ne ovakav; za to se treba temeljito i ozbiljno pripremiti. Spoznati i priznati svoje grijehe i pogreške, velikodušno i ambiciozno zagrebati po svojoj duši, obnoviti se, i tek takav vratiti se kroz nove poštene izbore na kojima će mu narod posve sigurno dati povjerenje kakvo treba. HDZ – ukoliko se želi smatrati hrvatskom i demokršćanskom strankom, mora sebi zadati zapovijedi koje će ga vratiti njemu samome:

1. Ne želimo više vidjeti kako se po dvorištima Crkve i preko pastoralnih vijeća raspačavaju letci. Neki svećenici vam to nerado dopuštaju. Crkva mora uvijek biti otvorena za sve opcije, svi moraju imati pristupa, i svi se u njoj moraju osjećati dobrodošli. Crkva je iznad svega! Ako mi svećenici ponekad i nismo mudri ili hrabri da isprevrćemo stolove trgovcima i mjenjačima, barem vi budite mudri.

2. Morate živjeti skromno. Nema ništa ružnije od slike HDZ-ovca koji se preko političke funkcije ubrzo uzdigao iznad prosjeka. Vi ne smijete biti kao neki drugi tipični političari. Želimo vidjeti HDZ-ovca kako se vozi u običnim jednostavnim limuzinama. Pustite bankete, glamur, skupa odjela. To nije primjereno HDZ-u. P/ostanite i dalje obični i skromni ljudi. Ako to niste kadri, propast ćete.

3. Prema svojima morate biti rigorozni. Ne smije se čuti ili vidjeti kako se neki HDZ-ovac brzo bogati, i kako se njegova familija brzo zapošljava. Prošlo je vrijeme kad je to narod bio spreman tolerirati, i još više će proći. Vrijeme je za autentičnost. Budite sigurni da ima više nego dovoljno onih koji su spremni samo služiti bez ikakvog profita. No, ne kreću se u vašim krugovima, jer su vas okružili laskavci. Sposobni, požrtvovni i pošteni su tu negdje. Pronađite ih!

4. Otvorite se anonimnim, nepoznatim ljudima, da vam mogu dojaviti svoje probleme, što istinski žele i traže. Pravite velika istraživanja, stalno testirajte, propitujte. Morate osjetiti Hrvatsku dušu. To je tajna koja će se objaviti samo onima koji istinski to traže – ako bdije nad tim „k'o mater nad diteton!“ Kao kad umjetnik traži nijansu boje, fotograf prizor, tako i vi morate tražiti što je i što hoće hrvatska duša… To je ljubav. Ako je nemate, propast ćete.

5. Izbacite prljavu retoriku i zajedljive riječi i poruke iz vaše stranke. Ne dodvoravajte se svojim biračima koji se time hrane, jer oni ih ponavljaju posvuda, i tako truju narod. To ne želimo čuti. Takvo nešto k vašoj stranci samo mami negativce, a tjera plemenite.

6. Nemojte likovati u pobjedama. I kad pobjeđujete, imajte razumijevanja za poražene. Stranka koja se zove HDZ, uvijek mora osjećati sav svoj narod. Pobjeda na izborima ne smije biti vezana s trijumfalizmom. Pročitajte kako kralj David plače nad poraženim sinom nakon što ga je pobijedio u boju.

7. Ispričati se za svoje grijehe. Za korupciju i mito koja se u vašim njedrima dogodila; za oduzimanje glasova dijaspori; za to što ste propustili obraniti svoj narod u njegovom pravu na izboreni referendum; za propuste oko civilnog društva, medija, branitelja… A narod će vam oprostiti. Ne bojte ste toga!

8. Na neko vrijeme prestanite se pozivati na pokojnog predsjednika Franju Tuđmana dok se ne obnovite. Trenutno toga niste dostojni.

9. Pozovite na opću obnovu stranke. Otvoriti vrata svim ljudima dobre volje. I dopustite da se svi takvi smatraju domoljubima. Napišite novu strategiju obnove stranke – i domovine.

10. Krenite u potragu za novim vodstvom. Temeljito propitajte tko bi bio taj. Tražite ga i „preko sedam gora i sedam mora“ ako morate. A on mora biti najprije:

a. Ponizan. Mora biti takav da pristaje na svaku kritiku, da mu nije važno okružiti se moćnima, da nije vlastohlepan – ne onaj koji mora imati sve u svojoj vlasti. Takav će dopustiti da se uz njega razvijaju drugi.

b. Požrtvovan. Takvog se ne može ucjenjivati. On je spreman izgubiti karijeru radi principa. Nije li vođa takav, uvijek će žrtvovati opće dobro i konačni cilj radi vlastitog probitka.

c. Hrabar. Ne smije se bojati za sebe. Sramote, protivljenja, poraza, pada. Tek takav onda može imati na umu ono što je svrha njegove funkcije.

d. Beskrajno iskren i pošten.

e. Istinski duhovan. U svakoj politici prisutna je i duhovna borba. Vizionarstvo, vizija, prepoznavanje onoga što je dobro – uvijek je i duhovna dimenzija.

Ako to ne napravi, HDZ će se samo još više topiti i nestat će jedna velika hrvatska politička baština.

Mnogi se čude i pitaju zašto nisam napao i SDP. Čemu? To bi samo hranilo one koji se ne žele baviti vlastitom obnovom, svojim grijesima i krivim koracima. Zato baš neću! Zanima me samo obnova onoga što je vrijedilo od početka, i što ne bi smjelo propasti.

Sramim se ovakvog HDZ-a. Ali sanjam i želim vidjeti onaj moj HDZ kakav je nekada bio, i kakav bi morao biti, kakav su zaslužili Hrvatski branitelji i svi sanjari Domovine – koje još nema. Treba nam snaga, ljubav i mudrost, koja zna vjerovati u takvu Domovinu; treba nam vjernost i snaga koja će stalno revnovati oko njenog dobra. Takva Hrvatska i svijetu treba.

Ako ste toliko daleko otišli da ste svaku sliku o sebi zaboravili i zagubili, otiđite u Hercegovinu. U moje Posušje, na primjer. Dolje ćete svakako nešto od toga naučiti.

Sve što govorim, govorim u iskrenoj ljubavi, kao bivši aktivni HDZ-ovac, koji još uvijek ima najviše prijatelja među HDZ-ovcima, ali baš zato - radi istine, i radi dobra Hrvatske, kojem treba služiti, i koje je jedino važno, ne mogu i ne smijem šutjeti.

Svjestan sam da bi me to u radu moglo i koštati, ali oko ovoga; oko istine nema nagađanja ni pogodbe.

Puno Božjeg blagoslova, i molim za vas!

pater Ike

Ike točno u sridu