Ovo s Inom u Siriji mi je posebno zanimljivo. Dok smo alergični na strani kapital u Hrvatskoj (prvo u toj istoj Ini), zgranuti smo što smo ostali bez naših vjekovnih polja u Siriji. 

to je pitanje za veterinarsku inspekciju, javno zdravstvo, sanitarnu inspekciju, carinu i što sve ne, hvala bogu, imamo mlijardu takvih agencija, ali vjerojatno je u pitanju dobri stari mito.

osobno, nemam nikakvih primjedbi na kvalitetu hrane koju kupujem u trgovinama, nikad nisam kupio nešto sumnjive kvalitete, za što bi rekao da ne valja ili imao nekakve posljedice nakon konzumiranja. meso, voće, povrće, jaja sve je uvijek na nivou.

ako je hrana ispravna (što je opisano na početku), apsolutno me zaboli ona stvar jel ta hrana porijeklom iz poljske, španjolske, hrvatske, brazila, argentine ili rumunjske po čemu smo mi bolji, pametniji od njih i po čemu je hrvatska krava ili svinja bolja od rumunjske? nema teoretske šanse da kupim nešto samo zato što je hrvatsko, a u dosta slučajeva je čak i skuplje i lošije kvalitete.

mene se ne jebe sa milijardu propisa i kontrola pa bi trebao širiti nekakve posebne osjećaje sažaljenja za poljoprivrednike?

kupujem mlijeko, u dućanu, koje prvo naleti pod ruku, to je usrano mlijeko, pasterizirano, obrađeno i zapakirano u tetrapak ili bocu, još je i cijena u desetak lipa razlike, nikakav visokosofisticirani proizvod, pojedinci ga žele prikazati kao raketno gorivo u najmanju ruku. dućansko mlijeko pijem cijeli život i savršeno sam zdrav i nemam nikakve posljedice. također, jedem i špricano voće/povrće iz plastenika, kao i zamrznuto meso. kao što to radi i ogroman broj ljudske populacije, koja nikad u povijesti nije imala veći prosječni životni vijek.

Pojedi domaću pamidoru/rajčicu pa onda onu iz trgovine, javi koja je bolja

domaća je malo ukusnija, ali je i lošijeg oblika, nezgodnija za konzumaciju i kraće traje, odnosno brzo se smekša i trune.
jebote, ne bi da se priča o komparaciji stojadin vs novi ferrari, a ne usrani paradajz.

2 mjeseca ne može nijedna, tu govorimo o 2 dana.

još jedna odlika hrvata je plašenje moderne tehnologije.

prosječan hrvat je uvjeren da avioni špricaju bolesti po njima, da će dobiti tumor na mozgu ako jedu špricano voće i slične nebuloze. prosječan hrvat ne može shvatiti da masovna poljoprivreda ne ide bez biotehnologije, tretiranja kemikalijama, umjetnih gnojiva i slično, ne shvaća da bi bez toga na svjetu vladala glad i da bi životi stotina milijuna ljudi ovisili o tri sunčana dana koji su dovoljni za razmnožavanje nekog nametnika ili bolesti.

prosječan hrvat je uvjeren da je najzdraviji život onaj koji su vodili njegovi preci na selu prije 150 godina, nije bilo kemikalija, prskanja, gmo-a, uvoza iz zločeste poljske, jela se samo zdrava hrvatska hrana uzgojena na hrvatskom selu i živjelo se 45 godina u prosjeku.