Nemojte me hvatati za riječ, ne znam točan podatak, ali mislim da je iznos koji KC godišnje dobije iz proračuna oko 300 milijuna kuna. Recimo da je i 500 milijuna. To je, u grubo, 0,5 % državnog proračuna. To svakako nije zanemariv, no nije ni toliko veliki iznos koliko bi se dalo zaključiti na osnovu nekih napada na Crkvu. Čitajući neke napise u medijima, čovjek bi pomislio da barem trećina ili četvrtina proračuna ide Crkvi, što je, kako vidimo, daleko od istine. Dakle, uzmemo li obzir iznos proračuna Republike Hrvatske, Crkvi se daje njegov vrlo mali dio.

Nadalje, kad govorimo o iznosu koji KC dobije od države, važno je znati na što se on troši. Dobar dio tih sredstava otpada na karitativne aktivnosti. To znači, na ono na što bi država u svakom slučaju potrošila novac, na ovaj ili onaj način.  Dakle, novac koji KC dobije od države dijelom se može smatrati izdvajanjem države za socijalne potrebe, a Crkvu samo posrednikom koja obavlja te aktivnosti.

Konačno, KC nije jedina udruga i institucija koja dobiva novce iz proračuna. Letimičan pogled na iznose koji svake godine iz državne blagajne idu prema raznoraznim udrugama otkrit će nam da je to stvarno zanimljivo i raznoliko društvo, o kojem svaki porezni obveznik ima svoje mišljenje. Svatko od nas misli kako je određeni iznos bačen u vjetar, kako je neka udruga dobila premalo, neka previše. Je li 500 milijuna kuna za Crkvu problematičnije od milijun kuna za neku nevladinu organizaciju za koju se uopće ne zna što konkretno radi, svatko će prosuditi za sebe. Isto tako, ne treba smetnuti s uma kako je Katoličkoj Crkvi tijekom povijesti, a posebno u drugoj polovici 20. stoljeća,  dosta imovine „prepisano“ na račun države, tako da se financiranje Crkve iz državnog proračuna može smatrati i svojevrsnom kompenzacijom za to.

Ovim osvrtom nisam nastojao braniti Katoličku Crkvu kao nekakvu savršenu instituciju, nego samo u kratkim crtama kazati kako je to famozno financiranje iz proračun puno slojevitija tema, nego što to banalni komentari često nastoje prikazati.

Na kraju, reći ću i osobno mišljenje o ovoj temi. Katolik sam i ne vidim ništa sporno u tome što država u kojoj se većina stanovnika smatra katolicima daje određena sredstva iz proračuna Katoličkoj Crkvi, jer smatram kako se taj novac velikim dijelom troši na plemenite stvari i tako na neki način vrati državi. No, isto tako ne bih imao ništa protiv ni da se ukine financiranje crkvenih zajednica iz proračuna, te da Crkve financiraju samo oni koji to žele. Naravno, volio bih da isti kriteriji vrijede i za ostale udruge.

Smatram kako je financiranje udruga i nevladinih organizacija jedna od rak-rana Hrvatske, i volio bih kad bi se tu stvari konačno izvele na čistac. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko bi pojedine udruge dobile novca kad bi ih financirali samo oni koji to žele, kakvi bi ti iznosi bili u odnosu na one koje trenutno dobivaju iz proračuna.

to je samo iz državnog, ali koliko crkva dobija novaca iz gradskih i ostalih lokalnih proračuna?

dalje, za razliku od svih drugih 100 000 udruga koje moraju podnijeti godišnji izvještaj o trošenju državnog novca, crkva to ne mora. Ako to nije dokaz privilegiranog položaja, onda ne znam što je

država plaća vjeroučitelje (i taj iznos ne ulazi u onaj redoviti iz državnog proračuna), ali se ništa ne pita o tome tko ih postavlja i smjenjuje, niti da li svoj posao rade na zadovoljavajući način. Tu crkva ima potpunu autonomiju

Iz podataka koje je sama Crkva obavila o potrošnji novca iz proračuna (vođenih samo pod šifrom A539026) vidljivo je da 52 posto godišnje odlazi na gradnju i održavanje nekretnina; na uzdržavanje klera odlazi oko 35 posto, dok samo oko 11 posto tih sredstava svake godine odlazi na karitativne djelatnosti. 

Slažem se s vama, zato sam i dignuo na 500 milijuna, da obuhvatim i davanja iz drugih proračuna. Nije mi naglasak bio na točnim brojevima i nisam svojim komentarom htio reći kako Crkva dobiva mali iznos, nego kako taj iznos ipak nije toliko velik kad se gleda njegov odnos prema ukupnom proračunu i kako neke druge udruge po pitanju financiranja nemaju isti tretman kao Crkva.

No, kao što sam rekao, ja apsolutno nemam ništa protiv toga da se ukine financiranje crkvenih zajednica iz proračuna. Neka svaka Crkva ubire novac od svojih vjernika i to je to, meni to ne bi smetalo.

Ovo boldano je isto jedan ovako click-bait (koji to nije jer moraš kliknut da bi otvorio, al razumijemo se) dio ono kao "Čak".

U tih 11 tvrtki radi tisuće zaposlenih i obrađuju/uzgajaju ogromne količine poljoprivrednih površina (grla), a ista (slična) stvar je s Osatinom.

Samo Žito je lani imalo prihode skoro 2 milijarde kuna i firma su od 600 zaposlenih, a ovako gore je totalno bez konteksta, štoviše kad tako naglase ime ispada da to ide njemu direktno u đep.

S druge strane ako je nešto propisano i ako dijele pare po nekom ključu onda se to treba poštovat.

S treće strane EU je čini se ko HR pa tjera ljude da budu kreativni u osmišljavanju toga kako da prevare sustav. Ja neću sad ulazit u dotičnog Pipunića osobno, jer mi se o tome niti ne da, ali kakve veze njegove firme TŠO, TUČ i recimo Žito imaju veze jedna s drugom?

Normalno da su uvezene u grupaciju, ali firme kao firme? Bolje bi bilo očito da mu je jedna na sina, druga na snaju, a treća na njega pa bi onda bilo sve po "ps-u" i da nisu u "grupaciji"? Nigdje logike.

A svi su pljuvali Račana kad je rekao da je to Stranka Opasnih Namjera

E moj Jane, za ovo ćeš fasovati poprilično minusa...a to zorno pokazuje da smo u prosjeku polupismen i glup narod...nema nam pomoći. 

I ne manje važno, nikad nikakva državna inspekcija nije ušla, niti će ući kroz vrata crkve. 

Ne kužim, to sve je definirano vatikanskim ugovorima, koji su takvi kakvi jesu, isprgovarani, dogovoreni i potpisani. Ako se nekom da, mogu se naći na internetu i pročitati. Kao i svaki ugovor između dvije osobe (pravne ili fizičke), najčešće se zasniva na kompromisu, tražim to, ponuđeno mi je ovo pa se onda nađemo na sredini. 

Čuditi se da u crkvu ne ulazi inspekcija je kao i čuditi se što u američko diplomatsko predstavništvo ne ulazi hrvatski inspektorat ili zato što im diplomatsko osoblje ima diplomatsku putovnicu pa ih se ne pretresa pri ulasku u hrvatsku. 

Naravno, svaki ugovor se može i raskinuti, kao i revidirati, dogovorom dvije strane, čak i jednostrano, ali to onda podliježe drugim stvarima.