Ne znam je li ovo uopće prava tema za posljednji ispad Aleksandra Stankovića. „Sumrak novinarstva u Hrvatskoj“ na prvu bi možda bio logičniji izbor, ali ta tema pogodnija mi je za neke izvanredne događaje, dok vijesti poput ove sve više postaju dio svakodnevice i izlaze iz okvira samog novinarstva. I na kraju uvijek završe u sferi politike.

U svom obračunu s Karolinom Vidović Krišto, doživotni koncesionar na udarni termin nacionalne TV kuće prvo je pokušao objasniti kako njegova plaća nije ni blizu onima najvećima na HRT-u, navodeći pritom i plaću spomenute saborske zastupnice. Gledajući sam njezin iznos, to možda i je točno, no ako uzmemo u obzir Stankovićevo radno vrijeme, itekako se radi o velikoj plaći, ne samo u okvirima HRT-a. Nadalje, za razliku od političara, koje, kakvi god da jesu, ipak netko i bira, Stanković svoju poziciju nije morao zaraditi nikakvim izjašnjavanjem naroda u interesu kojega bi, po samoj definiciji pojma nacionalne televizije, morao raditi. A dotični,  evo, već 20 godina ima privilegiju u elitnom terminu iznositi svoja razmišljanja i ideologiju, ugodno ćaskati s onima koji su mu po tom pitanju bliski, a napadati i vrlo često biti u najmanju ruku nepristojan prema onima koji nisu na njegovoj valnoj duljini. I za sve to biti vrlo dobro plaćen, puno više nego što to on nastoji dokazati.

Nažalost, Stankovićev posljednji ispad nije završio s ovim objašnjenjem o plaći. Dotični je sve začinio vulgarnim doskočicama koje izlaze iz sfere novinarstva, te zadiru u područje elementarnog kućnog odgoja i pristojnosti. Sad nam preostaje vidjeti kako će na sve ovo reagirati službeni HRT, koji inače propagira nultu stopu tolerancije na sve oblike diskriminacije, kao i brojne druge udruge kojima je borba za prava žena vječno na usnama. Hoće li reagirati jednako burno kao što bi reagirali da na mjestu Stankovića i Vidović Krišto imamo neke druge osobe, ili će u ovom slučaju ipak malo promijeniti kriterije?

Što se tiče samog Stankovića, nije on osobno ništa kriv i ne treba njega prozivati zbog statusa kojeg on danas u Hrvatskoj uživa. Čovjek ništa nije ukrao i na silu uzeo, sve mu je to netko omogućio, pa zato i svi oni koji su ogorčeni Stankovićevim javnim djelovanjem trebaju uzroke istog, a onda posljedično i rješenja, tražiti ne na njegovoj, nego na nekim drugim adresama. Ali, da je zaista smiješno i tragikomično slušati dotičnog kad nedjeljom u 2 sata na nacionalnoj televiziji, zavaljen u mekani naslonjač, za plaću koju već prima, priča o nekakvoj ugroženosti sebe i njemu sličnih, to svakako.

Ne znam je li ovo uopće prava tema za posljednji ispad Aleksandra Stankovića. „Sumrak novinarstva u Hrvatskoj“ na prvu bi možda bio logičniji izbor, ali ta tema pogodnija mi je za neke izvanredne događaje, dok vijesti poput ove sve više postaju dio svakodnevice i izlaze iz okvira samog novinarstva. I na kraju uvijek završe u sferi politike.

U svom obračunu s Karolinom Vidović Krišto, doživotni koncesionar na udarni termin nacionalne TV kuće prvo je pokušao objasniti kako njegova plaća nije ni blizu onima najvećima na HRT-u, navodeći pritom i plaću spomenute saborske zastupnice. Gledajući sam njezin iznos, to možda i je točno, no ako uzmemo u obzir Stankovićevo radno vrijeme, itekako se radi o velikoj plaći, ne samo u okvirima HRT-a. Nadalje, za razliku od političara, koje, kakvi god da jesu, ipak netko i bira, Stanković svoju poziciju nije morao zaraditi nikakvim izjašnjavanjem naroda u interesu kojega bi, po samoj definiciji pojma nacionalne televizije, morao raditi. A dotični,  evo, već 20 godina ima privilegiju u elitnom terminu iznositi svoja razmišljanja i ideologiju, ugodno ćaskati s onima koji su mu po tom pitanju bliski, a napadati i vrlo često biti u najmanju ruku nepristojan prema onima koji nisu na njegovoj valnoj duljini. I za sve to biti vrlo dobro plaćen, puno više nego što to on nastoji dokazati.

Nažalost, Stankovićev posljednji ispad nije završio s ovim objašnjenjem o plaći. Dotični je sve začinio vulgarnim doskočicama koje izlaze iz sfere novinarstva, te zadiru u područje elementarnog kućnog odgoja i pristojnosti. Sad nam preostaje vidjeti kako će na sve ovo reagirati službeni HRT, koji inače propagira nultu stopu tolerancije na sve oblike diskriminacije, kao i brojne druge udruge kojima je borba za prava žena vječno na usnama. Hoće li reagirati jednako burno kao što bi reagirali da na mjestu Stankovića i Vidović Krišto imamo neke druge osobe, ili će u ovom slučaju ipak malo promijeniti kriterije?

Što se tiče samog Stankovića, nije on osobno ništa kriv i ne treba njega prozivati zbog statusa kojeg on danas u Hrvatskoj uživa. Čovjek ništa nije ukrao i na silu uzeo, sve mu je to netko omogućio, pa zato i svi oni koji su ogorčeni Stankovićevim javnim djelovanjem trebaju uzroke istog, a onda posljedično i rješenja, tražiti ne na njegovoj, nego na nekim drugim adresama. Ali, da je zaista smiješno i tragikomično slušati dotičnog kad nedjeljom u 2 sata na nacionalnoj televiziji, zavaljen u mekani naslonjač, za plaću koju već prima, priča o nekakvoj ugroženosti sebe i njemu sličnih, to svakako.

Stankovića ne podnosim, tako da ga ne branim i znam da to niti nije bila bit tvog posta, al poprilično sam siguran da je 14h nedjeljom daleko od udarnog termina