Ne volim kad se komentira bez znanja i pokrića, neću citirati jer odogvaram i nacionalisti i Babayaru.
Mostar je kulturno, političko, obrazovno, gospodarsko središte Hrvata u BiH. Do rata industrijski grad koji je brojio više radnih mjesta nego stanovnika pa su bile veće dnevne migracije iz okolnih sela i gradova prema Mostaru. O tome kako nitko ne doseljava možeš isto reći i za Osijek, Split, pa rekao bih čak i Rijeku.
Eh sad, Babayaro, 48% jednog stanovništva, 44% drugog, 5% trećeg (npr. kod izbora ako je Hrvat gradonačelnik, predsjednik GV-a i savjetnik moraju biti Srbin i Bošnjak, znači ne može na dvije funkcije biti jedna nacionalnost). To ti govorim pa da si usporediš s nekim drugim gradovima, nacionalnim manjinama i njihovim pravima, možeš i u RH i u BiH.
Istina je da svaka rijeka ima dvije obale, lijevu i desnu, na lijevoj većinski muslimansko stanovništvo, na desnoj većinom katoličko, ali nema etnički čistog sela niti je itko dirao ljude druge nacionalnosti ako su htjeli ostati na svome. Imaš najzpadnije naselje u Mostaru, Ilići, većinski hrvatsko, u tim Ilićima muslimansko groblje, Karabegova ulica, muslimani su manjina, ali djeca im u školi nikad nisu imala problema, čak znaju pomoći oko crkve kad se treba nešto raditi za što dobiju novac. Svi sretni i zadovoljni.
Sad dolazimo do toga da je čisto turističko područje samo oko starog Mostra. To se zove stari grad i malo je šire područje od onog "oko samog mosta". Treba tu nadodati Krivu ćupriju, Tabhane, Kujundžiluk, Karađoz-begova džamija, Bišćevića kuća, naselje Brankovac, mostovi napravljeni za vrijeme A-U, crkve i katedrale, tu je i Saborna crkva, najstariji pravoslavni hram u ovom dijelu Balkana (isto malo govori o multietničnosti), Trg Musala, Zrinjevac, Španjolski trg, Partizansko groblje, vidikovac Fortica, Blagaj i još puno toga, stvarno mi se neda nabrajati.
Dokaz o multieničnosti možemo povezati i s poznatim osobama iz Mostara: Bajević, Barbarez, Bijedić, Derviš-paša Bajazidagić, Babo Bogdanović, Pero Zubac, Stojan Vrljić, Vladić, Tuce, Aleksa Šantić, Baka, Josip Sesar, Sulejman Rebac, pa i taj Nino Raspudić, Predrag Matvejević, Enver Marić, Mujaga Komadina, Meho Kodro, Slaven Knezović, Kajtaz, Darko Juka, Vaha, braća Fink, Osman Đikić, Dalipagić, Ćorović, Borozan, Bogut, a jedan od najpoznatijih koji je doselio u Mostar (a niko nije doselio kažeš) je Karlo Afan de Rivera. - Vjerovatno i ne znaš tko je to, ali to dovoljno govori o tebi.
Grad je prljav i od toga nitko ne bježi (izgleda niste se zavukli u neka mjesta mjesta po Splitu, Rijeci, Zagrebu - kao oni nisu prljavi). Problem je i ljudi, a i komunalne tvrtke koja se bavi čišćenjem.